REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

21000 SPLIT, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-673/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja BRODOGRAĐEVNA INDUSTRIJA SPLIT d.d., [adresa], OIB: 18556905592, kojeg zastupaju CJ, Jerko Grgić i Marina Vinter, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mamić, Grgić, Vinter iz Zagreba i Milan Veić, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika KONČAR-Aparati i postrojenja d.o.o., Zagreb, Borongajska cesta 81 C, OIB: 92535093725, kojeg zastupa Nikola Kokot, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mamić, Perić, Reberski, Rimac d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 4. srpnja 2025. uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene dana 11. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Nalaže se tuženiku KONČAR-Aparati i postrojenja d.o.o., Zagreb, Borongajska cesta 81 C, OIB: 92535093725, isplatiti tužitelju i to trgovačkom društvu BRODOGRAĐEVNA INDUSTRIJA SPLIT d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 18556905592 iznos od 2.001.360,00 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi sukladno članku 29. ZOO-a tekućem od podnošenja ove tužbe, i to sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku KONČAR-Aparati i postrojenja d.o.o., Zagreb, Borongajska cesta 81 C, OIB: 92535093725 naknaditi tužitelju BRODOGRAĐEVNA INDUSTRIJA SPLIT d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 18556905592, trošak ovog postupka, a sve zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude i to sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznos od 85.120,00 EUR-a, dok se zahtjev tuženika za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 42.560,00 EUR-a, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Kod ovog suda je dana 21. prosinca 2023. zaprimljena tužba uvodno označenog tužitelja protiv uvodno označenog tuženika, radi naknade štete.

2. U tužbi tužitelj navodi kako je kao brodograditelj oznake NOV 487 dana 22.03.2018. sklopio Ugovor o gradnji broda NB 487 (eng. Shipbuilding Conctract for construction of one polar expedition cruise vessel) s POLARIS EXPLORATION Inc.sa sjedištem u [adresa], Ajetalke Island, Majuro, Maršalski otoci, MH 96960 kao kupcem broda (dalje: Polaris). Polaris da je dana 22.03.2018. sklopio Ugovor o svojevrsnom zakupu broda MH 487 (eng.Bareboat Charter) s Vinson Expeditions LLC, sa sjedištem na adresi [adresa], Ajetalke Island, Majuro, Maršalski otoci, MH 96960 kao zakupcem broda. Vinson da je također sa brodograditeljem sklopio Ugovor o poticanju gradnje broda NB 487 (eng. Delivery Incentive Agreement) dana 22.03.2018. zajedno s pripadajućim dodacima 1. i 2. (dalje: DIA) kojim se brodograditelj novčanim bonusima i prijetnjom penalima potiče na gradnju i isporuku broda NB 487 u ugovorenim rokovima i/ili prije ugovorenih rokova. Vinson i Polaris da su s brodograditeljem ugovorili isporuku NB 487 najkasnije do dana 1. veljače 2021.

3. Tužitelj i tuženik da su dana 12. lipnja 2018. sklopili Ugovor BQ-490500 o kupoprodaji el propulzije i generatora: (Ugovor o kupoprodaji) kojim se prodavatelj obvezuje proizvesti, prodati i isporučiti slijedeću opremu: a) generatori: 2 x generatori 1900 kw, 2x generatori 2500 kw; b) motori: 2 x motori za propulziju 3000 kw, 2 puta motori za pramčane propele 800 kw, 1 x motori za krmeni propeler 1000 kw; c) multidrive frekvencijski pretvarač: 1 x MD No1 za propulziju 1 (3MW) + pramčani propeler 1 (0,8 MW) + krmeni propeler, 2 (MW), 1 x MD No2 za propulziju 2 (3MW) + pramčani propeler 2 (0,8 MW), 1 x jedinica za hlađenje za MD1, 1 x jedinica za glađenje MD2; d) PLC kabineti: 2 x PLC konfiguracija u ormaru širine 600 mm. Dana 11. ožujka 2019. da je sklopljen annex broj 1 Ugovora broj Q-490500 o kupoprodaji EL propulzije i generatora, a kojim dodatkom da je promijenjena specifikacija opreme kao i kupoprodajna cijena. Društvo KONČAR-ELEKTRIČNI UREĐAJI d.d. da je dana 29. ožujka 2023. temeljem Ugovora o pripajanju pripojen društvu KONČAR-Aparati i postrojenja d.o.o., Zagreb. Kako je društvo KONČAR-ELEKTRIČNI UREĐAJI d.d. sklopilo Ugovor o kupoprodaji s tužiteljem, to obzirom na pripajanje društva te relevantne zakonske odredbe da je pasivno legitimirano društvo KONČAR-Aparati i postrojenja d.o.o., ovdje tuženik.

4. Glede osnove odgovornosti za štetu tužitelj navodi kako Ugovorom o kupoprodaji člankom 1.1. i 1.2. je specificiran predmet Ugovora odnosno opreme koju je tuženik trebao isporučiti tužitelju, a dodatkom Ugovora da je izmijenjena specifikacija iste. Tužitelj se poziva na sadržaj odredbe članka 1.4., čl. 1.6., čl. 10., čl. 16.1. Ugovora o kupoprodaji. Pravilima klasifikacijskog društva DNV-GL da je propisan dozvoljeni nivo smetnje na niskim frekvencijama. Za smetnje u području visokih frekvencija da nije propisan dozvoljeni nivo, već da je navedeno da smetnje ne smiju utjecati na rad drugih uređaja. Isto da je izričito predviđeno i u priručniku ABB proizvođača frekventnih pretvarača ACS 800 koji je isporučen od strane prodavatelja i u istom da se navodi da ACS 800 pretvarači mogu biti opremljeni ugrađenim filterom kako bi se smanjile emisije u području visokih frekvencija.

5. Prilikom prve probne vožnje broda NB487 da su uočene značajne smetnje pri radu raznih brodskih sustava. Ispitivanjem da se ustanovilo da oprema uzrokuje značajne smetnje na drugim sustavima i drugoj ugrađenoj opremi na brodu NB 487. Tako pri radu opreme da je dolazilo do emisije smetnji u području visokih frekvencija, a što da je posljedično uzrokovalo nepravilan rad ostale brodske opreme. Frenkvetni pretvarač ACS 800 da je u svojoj konfiguraciji bio opremljen s filterom za uklanjanje smetnji na niskim frekvencijama, dok sa filterom za uklanjanje smetnji na visokim frekvencijama da nije bio opremljen a da je trebao biti. U priručniku ABB proizvođača frekventnog pretvarača ACS 800 da je jasno navedeno da predmetni pretvarač može biti dostavljen i s filterom za uklanjanje smetnji na visokim frekvencijama, a što da je i trebalo biti s obzirom na postojanje emisija visokih frekvencija i njihov utjecaj na rad ostale opreme i što se prodavatelj obvezao isporučiti sukladno odredbama Ugovora o kupoprodaji. Rad opreme da je onemogućio normalno funkcioniranje uređaja i druge opreme što da je potvrđeno i od strane klasifikacijskog društva DNV-GL. Navodi kako je ustanovljeno da je upravo nedostatak tog filtera za visoke frekvencije glavni uzrok smetnji a nastali problem da je riješen na način da je dodan filter na visokim frekvencijama koji da je kupljen i ugrađen od strane trgovačkog društva Danfoss Hrvatske. Pri uočavanju problema, a zbog uzroka na strani nedostatka filtera za visoke frekvencije prodavatelj da nije pristupio nedostatku navedenog problema, te da je tužitelj samostalno uz angažiranje vanjskih stručnjaka otkrio i utvrdio da oprema uzrokuje navedene smetnje na drugim sustavima i opremi ugrađenoj na NB 487.

6. Tužitelju da je nastala šteta kako zbog direktnih troškova pronalaženja uzroka smetnji, pronalaženja i testiranja odgovarajućeg tehničkog rješenja, nabave i instalacije potrebne dodatne opreme, ponovljenih probnih vožnji NB 487, te provođenja dodatnih ispitivanja na zahtjev kupca i klasifikacijskog društva DNV-GL, tako i zbog financijskim posljedica uslijed odbijanja preuzimanja broda od strane krajnjeg kupca društva Polaris. Sve aktivnosti oko pronalaženja rješenja za otkrivanje problema elektromagnetskih interferencija uzrokovanih radom opreme, implementaciju rješenja, izrada potrebne dokumentacije, provođenje ispitivanja i ishođenje potrebnih suglasnosti od strane klasifikacijskog društva DNV-GL da je završeno tek 16. ožujka 2021., te da je i izvršena primopredaja broda neposredno nakon toga 1. travnja 2021. U trenutku kada su otklonjeni nedostaci na opremi ugovoreni rok isporuke broda da je bio 1. veljače 2021. Zbog kašnjenja direktno uzrokovanog zbog problema s propulzijom brodograditelj da je pretrpio značajnu štetu.

7. Tužitelj da je pretrpio štetu zbog zakašnjenja-penali (3.000.000,00 EUR-a). Brodograditelj da je sukladno DIA (dodatak 2. od dana 16. listopada 2020.) trebao isporučiti NB 487 Vinsonu do dana 1. veljače 2021. Predmetnim dodatkom da je ugovoreno 100.000,00 EUR-a penala za svaki dan zakašnjenja ako je brod isporučen nakon 1. veljače 2021., ali najaviše do iznosa od 3.000.000,00 EUR-a na dan 3. ožujka 2021. NB 487 da je isporučen nakon 3. ožujka 2021., odnosno dana 1. travnja 2021. Tako zbog kašnjenja na strani tuženika zbog problema sa sustavom propulzije brodograditelj da nije mogao isporučiti brod u ugovorenim rokovima i time da mu je nastala direktna šteta od 3.000.000,00 EUR-a.

8. Tužitelj da je pretrpio trošak angažiranja vanjskih stručnjaka (83.456,56 EUR- a). Tužitelju da je nastala šteta angažiranja vanjskih stručnjaka radi prvotnog pronalaženja uzroka smetnji, pronalaženja i testiranja odgovarajućeg tehničkog rješenja te nabave potrebne dodatne opreme. Sukladno odredbama Ugovora o kupoprodaji iznalaženje rješenja za navedeno da je bila obveza prodavatelja a kako se isti nije pridržavao ugovornih odredbi tužitelj da je bio prisiljen sam angažirati vanjske stručnjake. Otkrivanje i otklanjanje smetnji na radu opreme da je trajalo do 16. ožujka 2021. pa da je tako brodograditelj u navedenom razdoblju angažirao stručnjake društva Danfoss Hrvatske, te ABB Hrvatska kao i društva Elmap d.o.o., a radi obavljanja poslova koje da je po ugovoru bio dužan obaviti tuženik. Trošak angažiranja vanjskih stručnjaka da je iznosio 83.456,56 EUR-a a koji da je snosio tužitelj zbog tuženikovog kršenja ugovornih obveza.

9. Tužitelj da je pretrpio trošak financiranja (849.007,11 EUR-a). Uslijed kašnjenja s isporukom broda zbog problema sa sustavom propulzije da je došlo i do dodatnih financijskih posljedica brodograditelju. Zbog problema na koje je naišao s opremom tuženika, kao i zbog kašnjenja u isporuci opreme i dokumentacije tužitelj da nije mogao isporučiti plovilo krajnjem vlasniku 1. veljače 2021., te da je brod isporučen krajnjem vlasniku 1. travnja 2021. Zakašnjelo i neispravno izvršenje ugovora da je prouzročilo tužitelju štetu zbog dodatnih troškova i naknada koje je morao snositi za ispravljanje i popravak tih problema, kao i za održavanje i upravljanje plovilom tijekom tog razdoblja od 43 dana tj. od 1. veljače 2021., kao datuma kada je tuženik trebao isporučiti brod konačnom vlasniku do 16. ožujka 2021. kada je klasifikacijsko društvo DNV-GL prihvatilo opremu tuženika. Tužitelj da je imao dodatne troškove financiranja u iznosu od 19.744,35 EUR-a dnevno nakon 1. veljače 2021., odnosno troškove financiranja u ukupnom iznosu od 868.751,40 EUR-a za 43 dana zakašnjenja.

10. Tužitelj da je pretrpio OTP trošak (2.282.449,44 EUR-a). Tužitelju da je nastao dodatan trošak financiranja općih troškova proizvodnje, odnosno hladnog pogona za razdoblje zakašnjenja, odnosno od 1. veljače 2021. do 16. ožujka 2021. u visini od 2.282.449,44 EUR-a, a koji troškovi uključuju trošak proizvodnje, troškove radnika (plaće i naknade, električne energije, osiguranja i sl.).

11. Tužitelj da je pretrpio trošak rada Quark tima (83.747,54 EUR-a). Radi otkrivanja nedostataka u radu opreme, odnosno pronalaženja uzroka smetnji na radu druge opreme, pronalaženja i testiranja odgovarajućeg tehničkog rješenja, nabave i instalacije potrebne dodatne opreme da je bilo nužno da radnici tužitelja, kao i dodatni vanjski suradnici utroše dodatne radne sate. Tako da su radnici tužitelja u razdoblju od 1. veljače 2021. do 16. ožujka 2021. odradili skidanje uzemljenja, povlačenje kabela i dodatne radove oko instalacija, postavljanje bakrene trake oko jednožilnih kabela, provođenje ispitivanja s testnim filterom i slično, dodatne radove u vrijednosti od 39.381,37 EUR-a. Isto tako da je nastao trošak radnika iz pogona prema radnom nalogu isključivo za otklanjanje problema sa elektropropulzijom u trajanju od 525 h, a cijena predmetnih radova po satu da iznosi 30,00 EUR-a, stoga da je tužitelju nastao trošak od 15.750,00 EUR-a. Radi otklanjanja problema VF struke da je bilo nužno angažiranje električara kako u pogonu tako i na probnim vožnjama gdje su se rješavali problemi sa elektropropulzijom i zbog čega da je tužitelju nastao trošak od 28.616,17 EUR-a.

12. Tužitelj da je pretrpio trošak probnih vožnji (100.000,00 EUR-a). Uslijed neispravne opreme da je nastao trošak dodatnih probnih vožnji kako bi se otklonili nedostaci. Tako brod da je bio na 6 probnih vožnji u ukupnom trajanju od 6 dana za koje vrijeme radnici tužitelj ada su morali obavljati radove na sustavu propulzije. Dvije dodatne pokusne probne vožnje da su odrađene samo radi elektromagnetskih inferencija, dok na preostale 4 pokusne vožnje da je provedeno dodatno testiranje i mjerenje.

13. Slijedom navedenoga da je tužitelju nastala značajna šteta a radi kršenja ugovornih obveza tuženika, pa kako je člankom 11.6. Ugovora o kupoprodaji odgovornost za štetu po Ugovoru ograničena na 120% ugovorne cijene, to da je nesporno da tuženik odgovara tužitelju za iznos nastale štete od 2.001.360,00 EUR- a. Obzirom da je isti iznos znatno manji od stvarnog iznosa štete koja je nastala tužitelju uslijed tuženikovog postupanja. Stoga tužitelj sudu predlaže donošenje presude sadržaja pobliže specificiranog u izreci ove presude.

14. Kod ovog suda je dana 8. veljače 2024. zaprimljen odgovor na tužbu u kojem tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtijeva činjenicom kako na strani tuženika nema nikakve odgovornosti za navodne nedostatke budući da su okolnosti uslijed kojih je tužitelj bio izložen stvarnim troškovima koje je specificirao tužbom posljedica isključivo ugradnje opreme definirane ugovorom u odnosu na brod 487 puštanju u rad i integriranju s drugim brodskim sustavima protivno odgovarajućoj pažnji te pravilima struke, pri čemu da je nesporno kako montaža opreme nije bila predmet ugovora odnosno kako tuženik uopće nije bio angažiran, niti se od njega očekivalo da sudjeluje u gradnji opreme, puštanju u rad ili integraciji opreme s drugim sustavima na brodu, odnosno neishođenja i nekorištenja plana mjera EMC za smanjenje elektromagnetskih smetnji odobrenog od strane DNV GL međunarodnog klasifikacijskog društva prije ugradnje opreme na brod 487 koji je tužitelj bio dužan ishoditi prije ugradnje opreme u brod. Nadalje, tužitelj ističe kako je prije pokretanja ovog postupka tužitelj pokrenuo izvanparnični postupak radi osiguranja dokaza koji se vodio pred sudom pod poslovnim brojem R1-2/2021 u kojemu postupku osiguranja vještvo da je izradio stalni sudski vještak za elektrotehniku dr. sc. Rino Lucić, a u kojem postupku vještak da je izrijekom utvrdio isključivu odgovornost tužitelja za nedostatke koji isti tužbom stavlja na teret tuženiku i to zbog toga što tužitelj nije izradio elaborat o elektromagnetskoj kompatibilnosti, odnosno što nije od DNV-GL međunarodnog klasifikacijskog društva ishodio odobren plan mjera EMC za smanjenje elektromagnetskih smetnji. U odredbama Ugovora kojim se regulira pitanje predmeta kupoprodaje, odnosno pitanje popratne dokumentacije koju je tuženik kao prodavatelj dužan dostaviti tužitelju kao kupcu, da nije predviđeno da bi tuženik kao prodavatelj bio dužan ugraditi opremu, pustiti istu u rad ili istu integrirati s drugim sustavima na brodu, kao ni da bi bio dužan dostaviti plan mjera EMC za smanjenje elektromagnetskih smetnji odobren od strane DNV GL međunarodnog klasifikacijskog društva. Iz navoda u tužbi da proizlazi kako je šteta nastala ne uslijed nedostataka u radu opreme, već iz neusklađenosti preostalih sustava na brodu radu same opreme, a što da je izričita posljedica propusta tužitelja da prije narudžbe i ugradnje opreme, te ostalih sustava na brodu nije ishodio plan mjera EMC za smanjenje elektromagnetskih smetnji odobren od strane DNV GL međunarodnog klasifikacijskog društva. Sve i da je bilo kakvih nedostataka u radu opreme tužitelj da je tužbom propustio dokazati uzročno-posljedičnu vezu između takvih nedostataka na opremi i kašnjenja u isporuci predmetnog broda krajnjem kupcu, odnosno dokazati da bi upravo nedostaci u radu opreme bili jedini razlog zbog kojeg je tužitelj kasnio s isporukom spornog broda krajnjem kupcu uslijed čega je tužitelj bio izložen šteti koju je specificirao tužbom, naročito uzimajući u obzir činjenicu kako je oprema tužitelju isporučena više od godine dana prije datuma kada su uočeni navodni nedostaci odnosno datuma kada je sporni brod isporučen krajnjem kupcu.

15. Nadalje, tužitelj ističe prigovor prekluzije prava tužitelja na isticanje zahtjeva koji je predmet ovog postupka budući je tužitelj propustio obavijestiti tuženika u rokovima određenim Ugovorom i Zakonom o obveznim odnosima. Tužitelj se poziva na odredbu članka 4.2. predmetnog Ugovora, te na odredbu članka 6. Ugovora, kao i odredbe članka 403. i 404. ZOO-a. Navodi kako tužitelj u tužbi ističe da je utvrdio kako oprema navodno ima nedostatak prilikom prve probne vožnje broda NB 487 koji nedostatak da je otklonjen nabavom i ugradnjom filtera za visoke frekvencije dana 22. siječnja 2021. Iako tužitelj ne navodi datum prve probne vožnje prema jasno dostupnim informacijama koje je tužitelj objavio na svojoj službenoj Internet stranici ista da je izvršena 18. prosinca 2020., a o toj probnoj vožnji prodavatelj da nije bio obaviješten prije nego li je ista održana. Sukladno dostavnicama potpisanim između tuženika i dobavljača (ABB d.o.o., Zagreb), Zapisnicima o uvjetnom prijemu opreme elektropropulzije za Nov 487 generatori potpisanima od strane tuženika, te izviješćima kontrole potpisanima od strane predstavnika tužitelja i tuženika pojedini dijelovi opreme da su isporučeni tužitelju i to: generatori dana 24. svibnja 2019., pretvarači dana 2. srpnja 2019., motori dana 13. i 14. kolovoza 2019. Prilikom primopredaje dijela opreme i to generatora-otpremnica broj 4900084072 od 21. svibnja 2019. izviješćem prijamne kontrole tuženika od 24. svibnja 2019. da su utvrđene primjedbe koje su u međuvremenu otklonjenje kako je to utvrđeno izvješćem o prijemnoj kontroli otpreme od 19. lipnja 2019. Osim navedenog kod primopredaje pojedinih dijelova otpreme da nije bilo nikakvih daljnjih primjedbi niti zahtjeva.

16. Nadalje, tuženik ističe da kako je o navodnim nedostacima obaviješten dana 31. prosinca 2020., a tužitelj iste utvrdio dana 18. prosinca 2020. to da je nesporno kako tužitelj o navodnim nedostacima tuženika nije obavijestio u roku predviđenom odredbom članka 6. točka 2. Ugovora, odnosno u roku predviđenom člankom 404. Zakona o obveznim odnosima, redi čega da nema nikakvih prava po osnovi tih nedostataka. Pored toga da je nesporno kako je tužitelj obavijestio tuženika o navodnim nedostacima i protekom objektivnog roka kako je predviđeno odredbom članka 404. stavak 2. ZOO-a, koji rok da nije produljen odredbama Ugovora u skladu sa ovlaštenjem predviđenim odredbom članka 404. stavak 2. ZOO-a, pa budući je tužitelj posljednji dio opreme zaprimio u kolovozu 2019., a nedostaci su sukladno navodima tužitelja se pokazali 18. prosinca 2020., to da je nesporno protekao rok od 6 mjeseci od predaje stvari temeljem odredbe članka 404. stavak 2. ZOO-a tuženik kao prodavatelj da ne odgovara za nedostatak opreme koje mu na teret stavlja tužitelj.

17. U očitovanju na tuženikov odgovor na tužbu, a u podnesku zaprimljenom kod suda 28. studenog 2024. tužitelj se poziva na primjenu odredbe članka 1.4., članka 1.5., članka 16.1., članka 16.3. predmetnog Ugovora, te navodi kako iz istih proizlazi da je tuženik osim za proizvodnju i prodaju opreme zapravo i bio angažiran da sudjeluje u ugradnji opreme, puštanju u rad i integraciji opreme s drugim sustavima na brodu te dužan osigurati pomoć i nadzor nad ugradnjom opreme, te osigurati da oprema bude u potpunosti funkcionalna i da ne ometa rad drugih brodskih sustava i to sve bez dodatne naknade. Dakle, u cijenu koju tužitelj plaća tuženiku na ime Ugovora uključeno je osim nabave opreme i rad tuženika prilikom ugradnje i nadzora nad ugradnjom opreme te puštanja i finalnog ispitivanja opreme, upravo da bi se osiguralo da oprema ne uzrokuje probleme u radu drugih brodskih sustava. Navedeno je jasno vidljivo i iz članak 8.1. Ugovora u kojem je propisano da će se dio kupoprodajne cijene isplatiti tek nakon uspješno provedenog ispitivanja opreme. Nalaz i mišljenje vještaka da je sačinjeno dana 22. veljače 2021. godine, dok se pravi uzrok smetnji u radu drugih brodskih sustava na Brodu otkrio i uklonio tek 16. ožujka 2021. godine. U trenutku vještačenja još uvijek da su se na brodu radila ispitivanja i mjerenja te se intenzivno tražilo rješenje problema koju je Oprema uzrokovala na drugim brodskim sustavima. Brod da je dana 18. prosinca 2020. godine otišao na prvu vožnju i dokiranje u brodogradilište u Kraljevici, a na putu do brodogradilišta uočeni su problemi u radu brodskih sustava ali nije se znao točan uzrok smetnji. Po povratku s dokiranja i do ulaska u Luku posebne namjene Brodogradilišta Split 30. prosinca 2020. godine da je uočeno da smetnje u radu brodskih sustava uzrokuje propulzija, odnosno kako je kasnijim ispitivanjima i mjerenjima ustanovljeno - nedostatak filtera za uklanjanje smetnji na visokim frekvencijama. Obzirom da se po povratku s dokiranja konačno utvrdilo da smetnje uzrokuje propulzija, zaposlenici i suradnici tužitelja odmah su kontaktirali tuženika i krajnjeg proizvođača – društvo ABB Zagreb kao i tuženika – prodavatelja, a kako bi se pronašlo rješenje za otklanjanje smetnji koje uzrokuje oprema.

18. Nadalje, navodi kako u razdoblju od 29. prosinca 2020. godine, odnosno od dana utvrđivanja uzroka smetnji pa sve do 16. ožujka 2021. godine, odnosno dana kada su smetnje konačno otklonjene, je tužitelj intenzivno radio na tome da se otkloni uočeni problem na sustavu propulzije. U navedenom razdoblju tužitelj da je, obzirom na pasivnost tuženika i nepridržavanje ugovornih odredbi, aktivno surađivao sa stručnjacima i profesorima s Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, međutim nitko od njih nije se susreo s navedenim problemom, te da je surađivao i angažirao društva koja su proizvođači sustava propulzija, jednako kao i tuženik, a sve kako bi se ishodilo rješenje problema koji uzrokuje propulzija. Suradnja sa društvima Danfoss d.o.o. i Elmap d.o.o. da je rezultirala time da se konačno utvrdi uzrok problema, a potom rješenje problema na način da se ugradi visoko frekventni filter na Opremi, kako ne bi dolazilo do smetnji na visokim frekvencijama. Inženjer društva Elmap d.o.o. da je provodio zajedno sa tužiteljem mjerenja i ispitivanje uzroka problema te su došli do zaključka da je upravo nedostatak visoko frekventnog filtera na Opremi uzrok smetnji u radu drugih brodskih sustava. Tužitelj da od društva Danfoss d.o.o. nabavlja visoko frekventni filter te zaposlenici društva DANFOSS d.o.o. ugrađuju isti. Po ugradnji visoko frekventnog filtera da je došlo do tehničkog rješenja problema smetnji na radu drugih brodskih sustava, a potom da je bilo potrebno zatražiti i ishoditi odobrenje klasifikacijskog društva za propulziju, a što je konačno i ishođeno 16. ožujka 2021. godine. Tako suprotno navodima vještaka iz nalaza i mišljenja, uzroka problema da je nedostatak visoko frekventnog filtera, a ne neishođenje plana mjera EMC za smanjenje elektromagnetskih smetnji, a što je jasno vidljivo iz ponude za stručnu ispomoć od strane društva ELMAP d.o.o. iz koje su jasno vidljivi rezultata osciloskopa koji pokazuju da su priključenjem probnog sklopa (visoko frekventnog filtera) otklonjene smetnje. Ističe kako Ugovorom nigdje nije propisana obveza tužitelja da ishodi plan mjera EMC za smanjenje elektromagnetskih smetnji, te da se je tuženik obvezao isporučiti sve dodatne dijelove koji su neophodni za normalan rad opreme te pravovremeno izvršiti sve izmijene na opremi ako to bude zahtijevalo Klasifikacijsko društvo. Ugovorom da nigdje nije definirano čija je obveza izrada plana EMC. Ističe kako je kupio od tuženika opremu, odnosno cjelokupni sustav koji bi trebao biti funkcionalan bez ikakvih dodatnih radnji od strane tužitelja, navedeno je jasno vidljivo i iz nalaza i mišljenja vještaka, a u kojem je u Prilogu 4 da je jasno definiran sustav, odnosno oprema .

19. Nadalje, navodi kako je upravo nedostatak visoko frekventnog filtera na opremi uzrok smetnji u radu drugih brodskih sustava te kako sva isporučena oprema nije funkcionalna bez visoko frekventnog filtera, odnosno kako su upravo nedostaci na opremi uzrokovali štetu tužitelju. Ugradnjom visoko frekventnog filtera da je otklonjen nedostatak u funkcioniranju opreme, a tuženik da je u potpunosti odbio sudjelovati u pronalaženju rješenja i otklanjanju problema iako je navedeni filter upravo tuženik sukladno članku 1.4. Ugovora bio dužan isporučiti tužitelju, a što nije učinio ni do dana današnjeg. Vještačenje na koje se tuženik poziva je u potpunosti promašeno te da ne navodi pravi uzrok smetnji na radu drugih brodskih sustava.

20. Nadalje, navodi da je datum otkrivanje uzroka problema i smetnji u radu drugih brodskih sustava, bio po povratku s dokovanja (omaškom naznačeno u tužbi kao prva probna vožnja) a što je bilo u razdoblju od 26. prosinca 2020. – 30. prosinca 2020. godine. Tuženik da je, a kako je vidljivo iz e-maila priloženog uz odgovor na tužbu, dana 29. prosinca obavješten o problemima koji se javljaju prilikom vožnje broda te je obavješten o tome da se sumnja da je uzrok problema propulzija. Naime, tužitelj da je dok je brod bio u doku uputio e-mail (24. prosinca 2021. godine) krajnjem proizvođaču kako bi ustanovio što je točno uzrok smetnji. Krajnji proizvođača odgovara tek 29. prosinca 2021. godine u vrijeme povratka s doka u brodogradilište u Split i tek tad tužitelj ustanovljuje da je uzrok problema propulzija, a o čemu biva obavješten i tuženik. Kako da je tužitelj u propisanim rokovima obavijestio tuženika o svim nedostacima koje uzrokuje Oprema.

21. U odnosu na objektivni rok određen odredbom članka 404. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima tužitelj i tuženik u članku 6.2. Ugovora da su produljili rokove određene člankom 404. ZOO-a, a što je i izričito dopušteno istim tim člankom ZOO-a. U konkretnom slučaju da se radi o nabavi i montaži opreme za brod. Gradnja broda da je kompleksna djelatnost i ovisi o brojnim čimbenicima te se oprema potrebna za funkcioniranje i gradnju broda nabavlja i mjesecima prije nego što bi eventualni nedostaci na istoj mogli biti ispitani ili uočeni. U situaciji kada bi se za gradnju broda odredbe ZOO o rokovima za materijalne nedostatke tumačile striktno da bi došlo bi to toga da svu odgovornost za štetu i eventualne nedostatke na bilo kojoj opremi na brodu u cijelosti snosi graditelj. Navedeno da je u potpunosti apsurdno i neživotno, jer se pojedina oprema ne može objektivno ispitati i godinama nakon ugradnje iste u brod. Ističe kako se ovdje ne radi o klasičnoj kupoprodaji robe kod trgovačkih ugovora, a na što se referira članak 404. ZOO-a, prvotno iz razloga jer se tuženik sukladno članku 16. obvezao i na pomoć pri ugradnji i ispitivanju opreme, a dodatno i jer se oprema pribavljala za gradnju Broda, što je kompliciran sustav koji zahtjeva dodatan angažman prodavatelja, odnosno tuženika te se Ugovor ne konzumira i ne ispunjava u trenutku dostave opreme tužitelju. Obveze na strani tuženika da nisu ispunjene 05.05.2019. i 01.07.2019. a kako to isti navodi, već da je tuženik bio u obvezi i u svrhu ugradnje i nadzora nad ugradnjom opreme u brod te puštanja opreme u pogon, izvršiti nužne popravke i/ili prilagodbe opreme i finalnog ispitivanja opreme, predaje iste krajnjem korisniku broda i Klasifikacijskom društvu na odobrenje, bez dodatne naplate, staviti na raspolaganje svog inženjera, a uz sve to tuženik i do dana današnjeg nije ispunio svoju ugovornu obvezu, odnosno nije dostavio sve dijelove koji su neophodni za normalan rad opreme a što mu je bila ugovorna obveza propisana člankom 1.4. Ugovora. Tuženik do dana pisanja tog podneska da nije tužitelju isporučio sve dijelove koji su neophodni za normalan rad opreme, odnosno nije ispunio sve obveze iz ugovornog odnosa, stoga rok od 6 mjeseci, ako bi se i primjenjivao u konkretnom slučaju, nije protekao. Upravo je tužitelj bio prisiljen, a uslijed potpune nezainteresiranosti tuženika, sam pribaviti potrebne dijelove koji su u konačnici omogućili funkcionalnost opreme, i to upravo od društva Danfoss d.o.o.

22. Nadalje, navodi kako čak i ako bi se na ugovorni odnos između stranaka primjenjivala odredba članaka 404. stavka 2. ZOO-a, tužitelj ističe kako je člankom 407. ZOO-a propisano da kupac ne gubi pravo da se pozove na neki nedostatak i kad nije ispunio svoju obvezu da stvar pregleda bez odgađanja, ili obvezu da u određenom roku obavijesti prodavatelja o postojanju nedostatka, a i kad se nedostatak pokazao tek nakon proteka dvije godine, odnosno kod trgovačkih ugovora šest mjeseci od predaje stvari, ako je taj nedostatak bio poznat prodavatelju ili mu nije mogao ostati nepoznat. Tužitelj da je obzirom na potpunu nekooperativnost od strane tuženika, u suradnji sa društvima koja su kao i tuženik proizvođači i prodavatelji sustava propulzije, utvrdio kako ostala društva koriste visoko frekventne filtere na svojoj opremi, obzirom da oprema u većini slučajeva nije funkcionalna bez tog filtera. Nadalje, u priručniku ABB proizvođača frekventnog pretvarača ACS800 koji je isporučen od strane prodavatelja jasno je navedeno da postoji opcija da se oprema isporuči sa filterom koji smanjuje visokofrekventne emisije. Dakle, praksa i upute koje su tuženiku bile dostupne prilikom proizvodnje i prodaje opreme jasno upućuju na to da se oprema može isporučiti i sa visoko frekventnim filterom i da nedostatak istog može uzrokovati probleme. Iz svega navedenog, jasno je da tuženiku nije mogao ostati nepoznat nedostatak na isporučenoj opremi, odnosno da se rokovi iz članak 404. ne primjenjuju. Slijedom navedenog, potpuno su promašeni prigovori prekluzije prava tužitelja na isticanje zahtjeva koji je predmet ovog postupka.

23. U podnesku zaprimljenom kod suda 10. lipnja 2025. tuženik ističe kako je predmetna oprema izrađena po pravilima klasifikacijskog društva DNV-GL, uputama i smjernicama u regulativama USCG, UHPS, SOLAS i MED, a što dodatno potvrđuje i činjenica kako oprema posjeduje certifikate koje je izdalo klasifikacijsko društvo DNV- GL. Certifikati za predmetnu opremu da su kupcu bili dostupni i prije kupnje, a isti su dostavljeni i prilikom preuzimanja predmetne opreme. Tuženik ističe kako isporučena oprema nije imala nikakvih nedostataka, kako vidljivih tako niti skrivenih, dok je sam tehnički tim kupca, ovdje tužitelja osobno nazočio završnim ispitivanjima te potpisivao zapisnike kvalitete u tvornici ABB (proizvođač predmetne opreme) u Finskoj. Kupcu , ovdje tužitelju, da je u sklopu isporuke, predana sva potrebna dokumentacija koja opisuje način i uvjete montaže predmetne kupljene opreme. Tuženik da je od strane tehničkog tima tužitelja obaviješten dana 20. prosinca 2020. o pojavi smetnji tijekom plovidbe. Tužitelj da je od tuženika zatražio da stupi u kontakt sa proizvođačem predmetne opreme (ABB) sa zamolbom za savjet – pomoć u lociranju problema, što je tuženik i poduzeo u najkraćem mogućem roku, uzevši u obzir vrijeme blagdana i praznika. Osim samog stupanja u kontakt s proizvođačem predmetne opreme (ABB), tuženik da je tužitelju pružao pomoć u savjetovanju, a potom i posjeti stručnjaka proizvođača opreme (ABB). Tužitelj navodi kako su s tuženikom cijelo vrijeme komunicirani nedostaci i potreba otklanjanja istih, dok je tuženik postupao pasivno, ne poduzimajući radnje u cilju otklanjanja štete, čime je na tužitelju bilo da sam pronađe uzrok i otkloni isti nedostatak, a što je zahtijevalo izuzetno puno vremena i resursa, angažiranje brojnih vanjskih savjetnika u cilju detekcije i otklanjanja izvora štete. Tuženik da je od prvotnog kontaktiranja tužitelja s obavijesti oko uočenih problema aktivno sudjelovao u traženju i definiranju izvora navedenih problema. U to ime da je, a po pisanom nalogu odgovorne osobe za nabavu tužitelja, gđe. ĐJ, naručio i platio ispitivanje – vještačenje stručnjaka proizvođača opreme ABB Finska. Predmetna ispitivanja su provedena tijekom siječnja 2021. te su svi rezultati i nalazi pisano i usmeno prezentirani stručnjacima tužitelja., a iz kojih nalaza stručnjaka ABB- a je potpuno nesporno jasno kako je izvor problema nepravilna ugradnja predmetne opreme, a ne sama opreme, odnosno kako se kupac, ovdje tužitelj, koji je kupljenu opremu sam ugrađivao, nije pridržavao uputa koje je propisao proizvođač opreme te potvrdilo klasifikacijsko društvo DNV-GL.

24. U podnesku zaprimljenom kod suda 25. lipnja 2025. tužitelj navodi kako je tuženik bio obaviješten o uočenim nedostacima a što da je razvidno iz e-mail korespondencije od 31. prosinca 2020., te od 5. siječnja 2021., a da je tuženik bio upoznat sa navedenom problematikom u vezi opreme da proizlazi iz činjenice da je vođen izvanparničnim postupak pod brojem R1-2/2021. Isporučena roba da je imala nedostatak visokofrekventnog filtera koji da nije bio vidljiv po samom primitku opreme već da se je manifestirao kroz razne smetnje na drugim uređajima broda. Tako nedostatak na opremi da se nikako nije mogao uočiti prije nego što su se provela naknadna mjerenja i istraživanja kojima da je ustanovljeno da je upravo nedostatak visokofrekventnog filtera uzrok problema. Ističe da nije jasno iz kojih razloga tuženik navodi da je kupcu u sklopu isporuke opreme predana sva potrebna dokumentacija koja opisuje načine i uvjete montaže jer da je između ostalog upravo obveza tuženika bila ugraditi spomenutu opremu na brod.

25. Tijekom parničnog postupka, a na ročištu održanom dana 23. svibnja 2025. punomoćnik tužitelja se očitovao kako je opremi nedostajao visokofrekventni filter zbog čega nije bila izrađena prema pravilima DNV-GL prema kojima oprema koja proizvodi frekvenciju ne smije uzrokovati neispravnost druge opreme, ali da ne osporava da je oprema izrađena sukladno uputama i smjernicama u regulativama USCG, USPH, SOLAS i MED. Prva probna vožnja i to kada su prvi put uočene smetnje da je bila plovidba broda do doka u Rijeci dana 18. prosinca 2020. no to da nije bila probna vožnja kako je omaškom navedeno u tužbi. Oprema da je imala skriveni nedostatak visokofrekventnog filtera koji da nije bio vidljiv po samom primitku opreme, već da se je manifestirao kroz razne smetnje na drugim uređajima na brodu, te da su naknadnim istraživanjima i mjerenjima ustanovljeno da je upravo nedostatak visokofrekventnog filtera uzrok problema. Tuženik da je obaviješten brojnim e-mailovima o nedostacima sustava kao i šteti koja je prouzročena, te da su na dnevnoj bazi komunicirani svi problemi i potreba uklanjanja iste štete. Tuženik je tijekom parničnog postupka ustrajao u svojim navodima, te na ročištu održanom dana 4. srpnja ističe kako tužitelj nikada nije tražio od tuženika ostvarivanje prava iz članka 410. Zakona o obveznim odnosima.

26. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

27. Ovaj spor je nastao iz poslovnog odnosa s osnove Ugovora br. Q-490500 o kupoprodaji el. propulzije i generatora zaključenog između parničnih stranaka dana 12. lipnja 2018. (list 138-151 spisa) i Annexa broj 1. tog Ugovora sklopljenog 11. ožujka 2019. (list 163-164 spisa). Na osnovi tog Ugovora i Annexa istoga tužitelj se je kao prodavatelj obvezao proizvesti, prodati i isporučiti, a kupac kupiti, preuzeti i platiti u skladu s odredbama i uvjetima definiranim tim Ugovorom opremu i to generatore, motore, multidriver frenkvencijski pretvarač, PLC kabinete, a sve specificirane u točci 1.1.1. predmetnog Ugovora.

28. Tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje naknadu štete u visini iznosa od 2.001.360,00 EUR-a, a koja šteta da je nastala uslijed navodnih nedostataka na isporučenoj opremi za koje da je odgovoran tuženik. Tu štetu da čini: šteta zbog zakašnjenja, tj. penali u iznosu od 3.000.000,00 EUR-a; troškovi financiranja u iznosu od 849.007,11 EUR-a; opći trošak proizvodnje u iznosu od 2.282.449,44 EUR-a; trošak rada Quark tima u iznosu od 83.447,54 EUR-a; trošak probnih vožnji u iznosu od 100.00,00 EUR-a, dakle ukupno 2.001.360,00 EUR-a.

29. Sporno je da li je tužitelj sačuvao prava koja bi mu pripadala zbog navodnih skrivenih nedostataka isporučene robe i posljedično navedenom pripada li ga pravo na utuženu naknadu štete.

30. Prema odredbi članka. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP-a) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, dok je čl. 221.a ZPP-a propisano da ukoliko sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

31. Odredbom čl. 410. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO-a) propisano je da kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može po svom izboru:

1. zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni;

2. zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora);

3. zahtijevati sniženje cijene;

4. izjaviti da raskida ugovor.

32. U svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je ovaj zbog nedostataka stvari pretrpio na svojim drugim dobrima (stavak 2. čl. 410.). Dakle zahtjev za naknadu štete pripada kupcu kumulativno uz bilo koji zahtjev koji on može postaviti prodavatelju.

33. Sporna je pravna priroda predmetnog Ugovora, tj. radi li se o klasičnom ugovoru o kupoprodaji i posljedično tome primjenjuje li se odredba članka 404. ZOO- a.

34. Tužitelj tvrdi kako se ne radi o klasičnoj kupoprodaji robe kod trgovačkog ugovora na što se referira odredba iz članka 404. ZOO-a, a iz razloga jer se je tuženik sukladno članku 16. predmetnog Ugovora obvezao i na pomoć pri ugradnji i ispitivanju opreme pa da se predmetni Ugovor ne konzumira i ne ispunjava u trenutku dostave opreme tužitelju. Tuženik ističe prigovor prekluzije prava tužitelja na isticanje zahtjeva koji je predmet spora, budući je tužitelj propustio obavijestiti tuženika u rokovima predviđenima ugovorom te Zakonom o obveznim odnosima o nedostacima, te se poziva na primjenu odredbe članka 404. Zakona o obveznim odnosima.

35. Odredbom članka 1. stranke su regulirale predmet Ugovora. Tako se prodavatelj obvezao proizvesti, prodati i isporučiti opremu (članak 1.1.1.), proizvesti i isporučiti bez dodatne naknade sve dijelove koji su neophodni za normalan rad opreme (članak 1.1.4.); pravovremeno izvršiti izmjene na opremi bez dodatne naknade, ako to bude zahtijevalo klasifikacijsko društvo ili bilo koje drugo tijelo koje certificira opremu u zahtjevu sa zahtijevanim normama i standardima navedenima u specifikaciji (članak 1.1.5.); isporučiti kupcu obveznu dokumentaciju za opremu (članak 2.2.1.), te isporučiti prilikom isporuke opreme dokumentaciju specificiranu u članku 2.2.2. Isporuku i prijenos vlasništva na opremi stranke su regulirale odredbom članka 4. Ugovora. Rokove isporuke opreme definirale člankom 4.4.2. predmetnog Ugovora.

36. Prema odredbi članka 16. 1. predmetnog Ugovora ugovoreno je kako u svrhu ugradnje i nadzora ugradnjom opreme u brod, te puštanja opreme u pogon i finalnog ispitivanja opreme, predaje iste krajnjem kupcu broda i klasifikacijskom društvu na odobrenje, prodavatelj se obvezuje bez dodatne naplate, staviti kupcu na raspolaganje svog prvoklasnog servisnog inženjera tijekom čitavog tog procesa do maksimalno 50 (pedeset) servis dana u 4 (četiri) dolaska uz desetosatno radno vrijeme od 8,00 h do 18,00 h.

37. Iz sadržaja naprijed navedenih odredbi sud zaključuje kako je ugovorna obveza tuženika bila proizvesti, prodati, isporučiti opremu i tehničku dokumentaciju za istu kako to reguliraju odredbe članka 1. i čl, 2. predmetnog Ugovora, te su stranke istim definirale prijenos vlasništva na stvari (članak 4. predmetnog Ugovora), pa stavljanje kupcu na raspolaganje servisnih inženjera u smislu odredbe članka 16.1. predmetnog Ugovora, ne oduzima značaj ugovora o kupoprodaji ovom Ugovoru, posljedično čemu se imaju primijeniti odredbe članka 404. ZOO-a. Pored toga u situaciji kada tužitelj tijekom postupka niti tvrdi, a niti dokazuje da je zatražio od tuženika stavljanje na raspolaganje svojih inženjera u smislu odredbe članka 16.1. predmetnog Ugovora (a što je odista imao pravo) i da istome nije udovoljeno, to istome sud ne može dati nikakav značaj kod donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari.

38. Stranke su predmetnim Ugovorom uredile njihove međusobne obveze glede isporuke robe (opreme) i provjere njene kvalitete. Upravo je to odlučno za ocjenu njihovog postupanja glede odlučnih i spornih okolnosti za presuđenje.

39. Sukladno Ugovoru tužitelj je bio u obvezi proizvesti i isporučiti tuženiku opremu (članak 1.1.1.), isporučiti tehničku dokumentaciju-obveznu dokumentaciju za opremu (članak 2.2.1.), te isporučiti prilikom isporuke opreme dokumentaciju: certifikate klasifikacijskog društva, tvorničke certifikate, dokumentaciju koju zahtijeva otpremnik opreme, svu preostalu dokumentaciju navedenu u specifikaciji iz članka 1. i 2. Ugovora. Prema odredbi članka 1.1.6. oprema mora biti izrađena prema pravilima klasifikacijskog društva DNV-GL, uputama i smjernicama u regulativama USCG, USPH, SOLAS i MED. Tužitelj tvrdi kako je opremi nedostajao visokofrekventni filter zbog čega da nije izrađen, prema pravilima DNV-GL prema kojima oprema koja proizvodi frekvenciju ne smije uzrokovati neispravnost druge opreme, dok ne osporava da je oprema izrađena sukladno uputama i smjernicama u regulativama USCG, USPH, SOLAS i MED. Tuženik ističe da je predmetna oprema izrađena po pravilima klasifikacijskog društva DNV-GL, uputama i smjernicama u regulativama USCG, USPH, SOLAS i MED što da dodatno potvrđuje i činjenica kako oprema posjeduje certifikate koje je izdalo klasifikacijsko društvo DNV-GL. Prema neosporenim navodima tuženika tužitelju kao kupcu je u sklopu isporuke predana sva potrebna dokumentacija, te su certifikati za predmetnu opremu bili dostupni i prije kupnje, a isti da su dostavljeni i prilikom preuzimanja predmetne opreme. Upravo činjenica da je tuženik uz opremu dostavio svu potrebnu tehničku dokumentaciju i certifikate je dokaz u prilogu ispunjenja predmetnim Ugovorom preuzete obveze. Drugo je pitanje je li oprema koja je tužitelju isporučena imala sva prikazana svojstva u dokumentaciji i certifikatima koja je pratila robu. Onaj tko tvrdi suprotno, to je trebao i dokazati. Dakle, teret dokaza činjenice da isporučena roba nije imala odgovarajuća svojstva deklarirana u pratećoj dokumentaciji, nalazi se na strani tužitelja (članak 219. ZPP-a), a tu činjenicu tužitelj nije dokazao.

40. Odredba članka 6. predmetnog Ugovora regulira pregled opreme.

Navedena je odredba ugovorna obveza tužitelja.

41. Prema odredbi članka 6.6.1. predmetnog Ugovora kupac je obvezan u roku od 8 (osam) radnih dana od predaje Zapisnika o uvjetnom prijemu opreme prijevozniku ili dostave Prodavatelju pregledati Opremu na uobičajeni način i u slučaju vidljivih nedostataka na opremi i/ili vidljivih nedostataka u kvaliteti ili neusklađenosti Opreme sa specifikacijom obavijestiti prodavatelja o tom Izviješću o prijemnoj kontroli Opreme.

42. Prema odredbi članka 6.6.2. predmetnog Ugovora ukoliko nakon primitka Opreme Kupac otkrije da Oprema ima nedostatak koji nije moguće otkriti uobičajenim pregledom Kupac je obvezan o tome obavijestiti Prodavatelja u roku od 8 (osam) radnih dana od otkrivanja takvog nedostatka ili neusklađenosti Opreme sa specifikacijom.

43. U konkretnom slučaju tuženik se ne poziva na vidljive nedostatke, već na postojanje skrivenih nedostataka za koje tvrdi da nisu bili vidljivi pri samom primitku opreme, već da su se manifestirali kroz razne smetnje na drugim uređajima na brodu, te da je naknadnim istraživanjima i mjerenjima ustanovljeno da je upravo nedostatak visokofrekventnog filtera uzrok problema (zapisnik s pripremnog ročišta od 23. svibnja 2025.).

44. Kako je riječ o pregledu stvari i skrivenim nedostacima, na koje se u predmetnoj pravnoj stvari poziva tužitelj, prema odredbi članka 404. stavak 1. ZOO-a kupac je dužan kada se nakon primitka stvari pokaže da stvar ima neki od nedostataka koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, pod prijetnjom gubitka prava o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od 2 mjeseca računajući od dana kada je nedostatak otkrio, a kod trgovačkih ugovor bez odgađanja. Prema stavku 2. članka 404. ZOO-a prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto proteknu 2 godine od predaje stvari, a kod trgovačkih ugovora 6 mjeseci.

45. Rok reguliran stavkom 1. članka 404. ZOO-a je subjektivan rok, a rok reguliran stavkom 2. članka 404. je objektivan rok. Ovi rokovi su prekluzivni.

46. Kako je predmetni Ugovor trgovačkog karaktera, to se primjenjuje objektivan rok od 6 mjeseci iz članka 404. stavak 2. ZOO-a.

47. Prema činjeničnim navodima tužbe prilikom prve probne vožnje, a koja je prema stanju spisa bila 18. prosinca 2020., uočene su značajne smetnje pri radu raznih brodskih sustava. Tijekom postupka, a u podnesku od 28. studenog 2024., tužitelj navodi da datum otkrivanja uzroka problema i smetnji u radu drugih brodskih sustava je bio po povratku s dokovanja, omaškom naznačeno u tužbi ka prva probna vožnja, u odnosno u razdoblju od 26. prosinca do 30. prosinca 2020., te da je pravi uzrok otkriven i uklonjen tek 16. ožujka 2021. (podnesak od 28. studenog 2024.).

48. Da bi se izbjegle zlouporabe procesnih ovlaštenja zbog kojih bi moglo doći zbog poteškoća utvrđivanja početka tijeka subjektivnih rokova, oni se u pravilu kombiniraju s dužim objektivnim rokovima, nakon čijeg isteka ovlaštenik gubi pravo na poduzimanje procesne radnje, makar subjektivni rok još nije protekao ili još nije ni počeo teći. Rok iz članka 404. stavak 2. ZOO-a je objektivni, krajnji rok u kojem prodavatelj odgovara za skrivene nedostatke.

49. Iz navoda tuženika i spisu priloženih isprava - dostavnicama potpisanima između tuženika i dobavljača (ABB d.o.o., Zagreb), zapisnika o uvjetnom prijemu opreme elektropropulzije za Nov. 487 generatori, te izviješćima prijamne kontrole potpisanim od strane predstavnika tužitelja i tuženika (list 528-550 spisa), a koje navode, niti vjerodostojnost isprava tužitelj ničim nije osporio, proizlazi kako je predmetna roba isporučena sukcesivno i to: generatori dana 24. svibnja 2019., pretvarači dana 2. srpnja 2019., motori dana 13. i 14. kolovoza 2019.

50. Kako iz stanja spisa proizlazi da je isporuka robe po predmetnom Ugovoru vršena sukcesivno time da je posljednji dio opreme isporučen 13. i 14. kolovoza 2019., pa kada se uzmu u obzir naprijed navedeni navodi tužitelja o nadnevku pokazivanja nedostataka na predmetnoj opremi (prosinac 2020.), to proizlazi da su se nedostaci na opremi pokazali protekom roka od 6 mjeseci od predaje stvari, pa ovdje tužitelj kao prodavatelj ne odgovara za nedostatke predmetne opreme, a sukladno odredbi članka 404. stavak 2. ZOO-a.

51. Stranke sukladno odredbi članka 404. stavak 4. ZOO-a ugovorom mogu odrediti duže rokove od onih propisanih odredbom članka 404. stavak 2. ZOO-a i ugovorna odredba o tome biti će valjana. Predmetno stranke prema sadržaju spisu priloženog ugovora nisu produljile rok iz članka 404. stavak 2. ZOO-a. Tužitelj je predložio izvođenje dokaza saslušanjem ZZ tužitelja ŠJ na okolnosti intencije ugovornih stranaka da se rokovi predviđeni odredbama ZOO-a produljuju, kako intencija ne znači da je nešto odista i ugovoreno, to je izvođenje tog dokaza našao suvišnim i odbio isti provesti pozivom na odredbu članka 10. ZPP-a.

52. Tužitelj se poziva i na primjenu odredbe članka 407. ZOO-a. –značenje činjenice da je prodavatelj znao za nedostatak.

53. Prema odredbi članka 407. ZOO-a kupac ne gubi pravo da se pozove na neki nedostatak i kada nije ispunio svoju obvezu da stvar pregleda bez odgađanja, ili obvezu da u određenom roku obavijestio prodavatelja o postojanju nedostatka, a i kada se nedostatak pokazao tek nakon proteka 2 godine, odnosno kod trgovačkih ugovor 6 mjeseci od predaje stvari, ako je taj nedostatak bio poznat prodavatelju ili mu nije mogao ostati nepoznat.

54. Navedena odredba regulira situaciju kada je prodavatelj nesavjestan, tj. kada je znao za nedostatak ili nije mogao za njega ne znati, u kojem slučaju neće nastupati ni pravne posljedice kupčevog propuštanja da pregleda stvar i o nedostacima obavijesti prodavatelja unutar prekluzivnih rokova određenih u članku 403. do 405. ZOO-a, niti pravne posljedice isteka roka od 6 mjeseci od predaje stvari iz članka 404. stavak 2. ZOO-a, odnosno roka koji je ugovoren u skladu s člankom 404. stavak 3. i 4. ZOO-a.

55. Teret dokaza o prodavateljevom znanju za nedostatke, odnosno o mogućnosti tog znanja, leži na kupcu.

56. Tužitelj iznesenim tvrdnjama da: ostala društva koja su proizvođači i prodavatelji sustava propulzije koriste visokofrekventne filtere na svojoj opremi, obzirom da oprema u većini slučajeva nije funkcionalna bez tog filtera; da su tuženiku bile dostupne praksa i upute prilikom proizvodnje i prodaje opreme koje da jasno upućuje na to da se oprema može isporučiti i sa visokofrekventnim filterom i da nedostatak istoga može uzrokovati problem, ničim nije dokazao da je ovdje tužitelj kao prodavatelj nesavjestan, tj. da je znao za nedostatak ili da je za njega mogao znati, posljedično čemu nema mjesta primjeni odredbe članka 407. ZOO-a. Iz navedenih razloga sud je našao suvišnim izvoditi dokaze saslušanjem ZZ tužitelja ŠJ i PJ na te okolnosti, a primjenom odredbe članka 10. ZPP-a.

57. Slijedom svega naprijed navedenoga, a kako je sud našao da je tužitelj izgubio pravo potraživati utuženu naknadu štete od tuženika, sukladno odredbi članka 404. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP-a), to je valjalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude.

58. Upravo kod naprijed utvrđenog činjeničnog stanja sud je odbio kao suvišan prijedlog tužitelja radi izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka ĐJ, KJ, ZZ tužitelja ŠJ i PJ na okolnosti iz tužbe, tj. osnova, visine i okolnosti nastanka predmetne štete, prijedlog tužitelja iz podneska od 28. studenog 2024., saslušanjem ZZ tužitelja PJ i ŠJ na okolnosti ispitivanja opreme, utvrđenja nedostataka i neisporuke od strane tuženika, prijedloga tužitelja radi izvođenja saslušanjem svjedoka UJ, VJ, KJ, a na okolnosti iz podneska od 25. lipnja 2025., izvođenja dokaza vještačenjem po vještaku elektroničke struke, izvođenje kombiniranog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku za strojarstvo i brodogradnju te ovlaštenom vještaku za elektroničku struku, a na okolnosti manjkavo izvedenih radova od strane tuženika, te štete koja je nastala zbog navedenih okolnosti manjkavo izvedenih radova kao i visine štete, a sve pozivom na odredbu članka 10. ZPP-a.

59. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ZPP-a uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 dalje OT), te važećoj Tarifi sudskih pristojbi prema Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18). Tuženiku je kao trošak parničnog postupka obistinjen trošak odgovora na tužbu od 9. veljače 2024. (TBR 8. toč. 1. OT-a) – 17.024,00 EUR- a, trošak zastupanja na ročištu od 6. prosinca 2024. i od 23. svibnja 2025. (TBR 9. toč. 2. OT-a) – po 8.512,00 EUR-a, trošak sastava podneska od 9. lipnja 2025. (TBR 8. toč. 1. OT-a) - 17.024,00 EUR-a, trošak zastupanja na ročištu od 4. srpnja 2025. (TBR 9. toč. 1. OT-a) – 17.024,00 EUR-a, odnosno ukupno 68.096,00 EUR-a, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 17.024,00 EUR-a, daje iznos od ukupno 85.120,00 EUR- a. Sud tuženiku u troškove parničnog postupka nije odmjerio zatraženi trošak sastava podneska od 3. veljače 2025. budući podnesak od tog nadnevka ne priliježe spisu, kao niti više zatraženi trošak od obistinjenoga za zastupanje na ročištu od 6. prosinca 2024. i 23. svibnja 2025. pozivom na TBR 9. toč. 2. OT-a, odnosno sud je odbio zahtjev tuženika za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 42.560,00 EUR-a. Radi navedenoga o troškovima postupka odlučeno je kao u točci II. izreke presude.

U Splitu, 11. rujna 2025.

S u d a c

Ivana Madunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dostave prijepisa ove presude, putem ovog suda u pisanom obliku.

DNA:

- punomoćniku tužitelja;

- punomoćniku tuženika;

- u spis