Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6489/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ZM, zbog prekršaja iz čl. 176. st. 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22; dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj: Pp-5423/2023-10 od 17. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog ZM kao neosnovana te se potvrđuje pobijana presuda.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ), okrivljeni ZM je obvezan naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru okrivljeni ZM je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 70. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. i članka 176. stavka 5. ZSPC-a, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, te mu je izrečena ublažena ukupna novčana kazna u iznosu od 300,00 eura.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je naloženo platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni ZM je pravodobno podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi da sud u postupku nije objektivno cijenio sve provedene dokaze, te da je nepotpuno i netočno utvrdio činjenično stanje jer da on nije napustio mjesto nesreće jer se javio policiji, a da materijalna šteta nije nastala. Ističe da je šteta na njegovom retrovizoru nastala puno ranije kad je kontejner oštetio njegovo vozilo. Također ističe da je vozač oštećenog vozila nepropisno pretjecao njegovo vozilo. Predlaže da se zbog svega navedenog u žalbi, ista prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, te nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja za koja se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a razloge za svoju odluku je pravilno i dostatno obrazložio.

5.1. Razmatrajući navode žalbe o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, valja naglasiti da je prvostupanjski sud u postupku, između ostalih, proveo dokaz ispitivanjem svjedoka PM, ispitivanjem okrivljenika te čitanjem zapisnika o očevidu.

5.2. Okrivljenik je u obrani naveo da je upravljao inkriminiranog dana na predmetnoj dionici ceste i to iza kamiona kojeg nije mogao preteći zbog pune linije na cesti, a kada je uočio da se pojavljuje isprekidana linija da je dao lijevi žmigavac i započeo radnju pretjecanja, a u tom momentu je vozilo koje je bilo iza njega udarilo u njegov lijevi retrovizor, a nije ga vidio jer mu je bilo u mrtvom kutu. Istaknuo je da je njegov lijevi žmigavac već ranije bio oštećen. Nadalje je naveo da je istina da je napustio mjesto nesreće jer se žurio uzeti lijekove u Šibeniku zbog bolova u leđima, a dolaskom u Šibenik je stao kad je uočio policijsko vozilo te je policijski službenik već bio upoznat s predmetnom nesrećom te je potom napravljen očevid.

5.3. Svjedok JM u svom iskazu je naveo da je upravljao kombijem iza vozila okrivljenika, te je u jednom trenu kad je bilo dopušteno uključio lijevi žmigavac i počeo pretjecati vozilo ispred sebe, a u trenu kad je prednjim dijelom svog vozila već bio prešao to vozilo ispred osjetio je udarac i struganje po stražnjem desnom dijelu kombija, s tim da ranije nije uočio da bi to vozilo ispred njega uključilo žmigavac. Potom je stao na prvom mogućem mjestu kao i vozač drugog vozila koji je psovao, a kad mu je rekao da moraju popuniti izvješće taj je drugi vozač sjeo u vozilo i otišao zbog čega je on zvao policiju, koja je sa sobom dovela i tog drugog vozača odnosno okrivljenika.

5.4. Iz zapisnika o očevidu proizlazi da su na licu mjesta utvrđena oštećenja na vozilima, i to na vozilu kojim je upravljao okrivljenik u vidu oštećenja lijevog retrovizora – puknuće plastičnog kućišta, a na drugom vozilu oštećenja u vidu brisotina na prednjem desnom blatobranu i prednjim desnim vratima.

6. Ovaj Sud se slaže sa ocjenom prvostupanjskog suda koji je iskaz svjedoka PM ocijenio vjerodostojnim i istinitim, potkrijepljenim ostalim dokazima u spisu, dok je obrana okrivljenika dijelom usmjerena prema otklanjanju prekršajne odgovornosti od sebe, a dijelom je okrivljenik u obrani i priznao bitne činjenice koje tvore djela predmetnih prekršaja.

6.1. Tako iz navedenih dokaza proizlazi da je okrivljenik kao vozač vozila marke Honda reg. oznake [registarska oznaka] izazvao prometnu nesreću s materijalnom štetom na način da je vozilom vršio pretjecanje vozila ispred sebe preko središnje isprekidane crte na kolniku u trenutku dok ga je vozilo koje se kretalo iza njega već počelo pretjecati, a uslijed čega je došlo do udara i to lijevog retrovizora okrivljenikova vozila i prednjeg desnog bočnog dijela vozila marke Mercedes, reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao JM. Navedeno potvrđuje i sam okrivljenik koji je u obrani naveo da je tijekom pretjecanja uočio udarac vozila u vozilo, u dijelu njegova lijevog retrovizora, jer nije uočio vozilo marke Mercedes koje ga je već pretjecalo jer mu je bilo u mrtvom kutu. Iz zapisnika o očevidu i iskaza svjedoka PM također proizlazi da je došlo do udara među vozilima, te se navodi koja su sve oštećenja nastala na oba vozila.

6.2. Činjenica da je lijevi retrovizor okrivljenika već ranije bio oštećen nije odlučna činjenica u ovom predmetu jer iz svih provedenih dokaza proizlazi da je došlo do udara među vozilima, u predjelu lijevog retrovizora vozila okrivljenika i prednje desne bočne strane vozila Mercedes na kojem su nastala oštećenja u vidu brisotina, a iz čega je jasno da je u prouzročenoj prometnoj nesreći došlo do materijalne štete. Također, činjenica da se vozilo Mercedes kretalo u mrtvom kutu okrivljenikova vozila nije opravdanje jer je okrivljenik kao vozač dužan provjeravati mrtvi kut vozila odnosno poduzeti sve radnje da se uvjeri sa sigurnošću da može sigurno poduzeti određenu radnju u prometu bez da ugrozi sebe ili druge sudionike u prometu ili imovinu.

7. Što se tiče prekršaja iz članka 176. stavka 5. ZSPC-a u postupku je pravilno utvrđeno da je okrivljenik kriv za navedeni prekršaj jer je nakon prouzročenja prometne nesreće s materijalnom štetom napustio mjesto događaja bez da je podatke o sebi ili vozilu ostavio vozaču Z koji je upravljao drugim oštećenim vozilom, što proizlazi iz iskaza tog svjedoka ali i iz obrane okrivljenika koji je naveo da je točno da je napustio mjesto događaja jer se žurio po lijekove no kasnije je došao na mjesto nesreće uz policiju, no tek nakon što je ista već obaviještena.

8. Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za predmetne prekršaje izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 300,00 eura, a koja je kazna ublažena primjenom članka 37. PZ-a što znači da je sud okrivljeniku za svaki prekršaj utvrdio pojedinačnu novčanu kaznu koja je manja od zakonom propisanih minimalnih ili paušalnih iznosa. Kazna je u svakom slučaju primjerena težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja, dok okrivljenik u žalbi ne iznosi niti dokumentira nove okolnosti koje bi se smatrale naročito olakotnima i koje bi opravdavale i učinile osnovanom preinačenje odluke o novčanoj kazni.

9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

10. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 11. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.