Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-4887/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog UŽ, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Gračacu od 9. travnja 2025., broj: Pp-642/2025, u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. UŽ kao neosnovana i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. UŽ dužan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Gračacu okr. UŽ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, u koju je uračunato vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem od 08. travnja 2025. u 12,15 sati do 09. travnja u 2025. u 10,30 sati kao dva dana zatvora i na temelju članka 44. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona primijenjena je uvjetna osuda, tako da se preostali dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 28 dana neće izvršiti ako okrivljenik u roku od šest mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje je izrečena ista ili teža kazna.
1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.
1.2. Istom presudom okrivljenik je oslobođen plaćanje troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Suprotno tvrdnji žalitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, mišljenje je i ovog drugostupanjskog suda, da je nakon pravilno provedenog prekršajnog postupka, ispravnom ocjenom obrane okrivljenika i dokaznog materijala predmeta, prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.
5.1. Žalitelj se u postupku pred sudom, pravilno upozoren na svoja prava, očitovao krivim i priznao sve odlučene činjenice prekršaja optužnim aktom stavljenog mu na teret, a kako to potvrđuje i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu ispitanika koji je i izveden na raspravi u njegovoj nazočnosti te na provedeni dokazni postupak nije imao primjedbe niti je predlagao provođenje drugih dokaza. Takav zapisnik je, prethodno pravilno upozoren u smislu odredbe članka 120. stavka 1. Prekršajnog zakona, vlastoručno potpisao bez primjedbi. Prema tome, budući da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, a na temelju provedenih dokaza pravilno je smatrao stanje stvari dovoljno razjašnjenim, to je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za predmetni prekršaj. Bez uspjeha žalitelj sada upire na nije bio svjestan mogućih posljedica postupanja, jer je te okolnosti imao mogućnost isticati u postupku pred sudom.
5.3. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana
6. Ispitujući primijenjenu uvjetnu osudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom svih okolnosti od utjecaja na kaznu u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, primijenio sankciju za počinjeno djelo, koja nije prestroga. Naime, za počinjeni prekršaj Zakonom o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora, a prvostupanjski sud je primijenio najblažu vrstu sankcije - mjeru upozorenja koja, koja se sastoji od izrečene kazne zatvora u trajanju od 30 dana (u koju je uračunato oduzimanje slobode u vezi s prekršajem) i koja se neće izvršiti ako se primjereno ponaša u prometu, odnosno, ako u roku kušnje - provjeravanja njegovog postupanja u prometu u trajanju od šest mjeseci, ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena teža kazna. Prema tome, prvostupanjski sud je upravo smatrajući da se bez izvršenja kazne zatvora može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja primijenio mjeru upozorenja. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, pri čemu težina počinjenog djela, stupanj prekršajne odgovornosti i ranija kažnjavanost zbog prometnog prekršaja ne upućuju na osnovanost kraćeg trajanja kazne i roka kušnje. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je primijenjena uvjeta osuda u svemu primjerna i pogodna za postizanje svrhe sankcije, odnosno upućivanja takvog prijekora koji će djelovati na buduće ponašanje počinitelja i drugih sudionika u prometu.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, ovaj je sud mišljenja da je ista pravilna i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Značaj i težina počinjenog prekršaja, koji predstavlja drsko kršenje prometnih propisa, kao i ranija protupravno postupanje u prometu zbog vožnje pod utjecajem alkohola, u potpunosti opravdavaju izricanje zaštitne mjere. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno na određeno vrijeme otkloniti uvjete koji omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja, pri čemu je zaštitna mjera već određena u kraće zakonom propisanom vremenu trajanja (od jednog mjeseca do dvije godine), koje i ovaj sud ocjenjuje razmjernim težini djela i opasnosti od ponavljanja naravi potrebe za ograničenjem prava u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona. Paušalni i nedokumentirani navodi žalbe nisu takve naravi da bi doveli u pitanje osnovanost i trajanje izrečene zaštitne mjere.
8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 11. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
