REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kž-115/2023-7
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Ivana Jurišića i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IJ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu od 29. studenog 2022. br. K-188/2022, u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog IJ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Presudom Općinskog suda u Pazinu pod brojem K-188/2022 od 29. studenog 2022. optuženi IJ proglašen je krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., pa je na temelju tog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. Na temelju članka 56. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Temeljem članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25.-dalje u tekstu: ZKP/08) određeno je da je optuženik obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. i 2. točaka od 1. do 8. ZKP/08. i to 66,36 eura/ 500,00 kn[1] , koji iznos se odnosi na paušalnu svotu u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, u državni proračun.
3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku Ivanu Vidaku iz Labina, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno da sud preinači presudu u cijelosti na način da optuženika oslobodi od optužbe i supsidijarno da drugostupanjski sud prihvati sve olakotne okolnosti zbog kojih bi vrsta i visina kaznenopravne sankcije bila manja od izrečene.
4. Protiv te presude žalbu je podnio i državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači presudu u odnosu na odluku o sankciji te mu izreče sankciju predloženu u optužnici.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
7. Žalbe optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovane.
U odnosu na žalbu optuženika, osim na žalbu zbog odluke o kazni
8. Žalitelj u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koja se očituje u tome da iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude proizlazi da je optuženik prijetio TJ (oštećenik), a što je kod ČJ (kćer oštećenika) izazvalo opravdanu bojazan „za njegov život i imovinu“ pa da izreka presude nije jasna i u kontradikciji je s obrazloženjem pobijane presude zbog čega se ista ne može ispitati. Iznesenim žalbenim navodima žalitelj u stvari upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
8.1. Iako je žalitelj u pravu kada u svojoj žalbi ističe da u činjeničnom opisu pobijane presude piše da je optuženik inkriminirane riječi prijetnje uputio oštećeniku, a da su iste izazvale bojazan za svoj život i život svojih bližnjih te imovinu kod svjedokinje ČJ, kćeri oštećenika, nije riječ o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka. To iz razloga jer je prilikom odlučivanja o žalbi na pobijanu presudu drugostupanjski sud utvrdio kako je u činjeničnom opisu pobijane presude pogrešno deklinirano ime oštećenika, odnosno da je riječ o očitoj pogrešci u pisanju u odnosu na koju je, prema uputi ovog drugostupanjskog suda, pravilno doneseno rješenje o ispravku Općinskog suda u Pazinu od 2. srpnja 2025., broj: K-188/2022. Stoga, nema dvojbe da se optuženik tereti da je inkriminiranog dana prijetio oštećeniku, a što je kod istog izazvalo izazvalo opravdanu bojazan za njegov život i život njemu bližnjih te za imovinu, pa u tom smislu nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
8.2. Nadalje, s obzirom da je u uvodu pobijane presude jasno naznačeno da je prvostupanjski sud 29. studenog 2022. presudio, a 2. prosinca 2022. objavio pobijanu presudu nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer iz uvoda presude nije vidljivo je li presuda objavljena dana 29. studenog 2022. ili 2. prosinca 2022.
8.3. Slijedom navedenog, žalba žalitelja izjavljena iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.
9. Neosnovano se optuženik žali i zbog povrede kaznenog zakona. Naime, optuženik u uvodu žalbe navodi taj žalbeni osnov, ali u žalbi ne obrazlaže povredu kaznenog zakona koju ima u vidu. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona, niti povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08. na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik zapravo preocjenjuje svoju obranu i iskaze svjedokinja OJ, ČJ i ŽJ te oštećenika. Naime, optuženik osporava da bi svjedokinja ČJ mogla čuti predmetni razgovor između optuženika i oštećenika, kojeg je optuženik stavio na razglas mobitela, budući da je sjedila na stražnjem sjedalu automobila. Osim toga optuženik u žalbi ukazuje da se iskaz svjedokinje OJ i ČJ ne podudara u dijelu s iskazom oštećenika na kojem mjestu su optuženik i oštećenik trebali potpisati predmetni ugovor te da se iskaz oštećenika ne podudara s iskazom svjedokinje ČJ u pogledu činjenice da li je automobil bio upaljen ili ugašen tijekom predmetnog razgovora. Uz sve navedeno optuženik tvrdi da na temelju provedenog dokaznog postupka nije dokazana namjera optuženika da inkriminiranim postupanjem prouzroči ozbiljini strah, nespokojstvo, osobnu ugroženost oštećenika i njegove obitelji, a što je bitni element predmetnog kaznenog djela.
10.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenika koji je u bitnome u suglasnoti s iskazima svjedokinja OJ i ČJ koje su se u kritično vrijeme nalazile u automobilu s oštećenikom, a iz kojih iskaza proizlazi da su inkriminirane prigode oštećenik i optuženik razgovarali putem mobitela kojeg je oštećenik stavio na razglas te da je tada optuženik uputio riječi prijetnje „Glavu ću ti razbit, doći ću ti doma zapaliti auto, kuću i sve vas, znam gdje živiš“ oštećeniku. U takvoj situaciji, izrečene riječi su u svemu podobne da na strani oštećenog izazovu strah i bojazan za vlastiti život i život svoje obitelji te imovinu, što se uostalom i dogodilo budući da je oštećeni inkriminirani događaj prijavio policiji. U tako opisanom ponašanju optuženika, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ostvarila su se sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje, pa obranu optuženika u kojoj je isti negirao počinjenje djela te iskaz svjedokinje ŽJ koja potvrđuje obranu optuženika, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje kao prilagođenu i usmjerenu na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti zbog počinjenog predmetnog kaznenog djela. Pri tome navedene razlike u iskazima između oštećenika te svjedokinja OJ i ČJ ne odnose se na odlučne činjenice vezane za opstojnost predmetnog kaznenog djela pa su potpuno irelevantne. Suviše, upravo činjenica da između iskaza oštećenika i iskaza svjedokinja OJ i ČJ ima razlika, navodi na zaključak da isti prethodno nisu usklađivali svoje iskaze o pojedinim momentima događaja, a što sve upućuje na vjerodostojnost iskaza oštećenika i svjedokinja OJ i ČJ.
10.2. Prema tome, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio te na njemu donio zakonitu odluku kada je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo prijetnje.
U odnosu na žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni
11. Optuženik u odnosu na odluku o kazni tvrdi da prvostupanjski sud nije dokazao njegovu namjeru da počini predmetno kazneno djelo, a što je cijenio otegotnim prilikom odmjeravanja kazne. Nadalje, državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, a da nije dovoljno cijenio otegotne okolnosti navodeći da „nema potrebe“ optuženikovu neosuđivanost, činjenicu da je u braku i da ima maloljetno dijete za koje skrbi cijeniti olakotnim. Zbog svega navedenog državni odvjetnik smatra da se izrečenom kaznenopravnom sankcijom neće ostvariti svrha kažnjavanja.
11.1. Pravilno je prvostupanjski sud olakotnim cijenio da je optuženik kazneno i prekršajno neosuđivan, da je u braku, zaposlen i otac jednog djeteta za kojeg skrbi, dok je otegotnim cijenio da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio s namjerom, a što je i dokazao kako je to obrazloženo u točki 10.1. ove presude. Prema tome, žalbenim navodima optuženika i državnog odvjetnika nije dovedena u pitanje vrsta i visina izrečene kazne optuženiku jer je sud prvog stupnja, uzimajući u obzir sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani istog, i po ocjeni ovoga suda, osudio na primjerenu kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, a koja kazna zatvora se neće izvršiti ako isti u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Tako izrečena kaznenopravna sankcija je u svemu primjerena težini počinjenog djela, stupnju krivnje s kojim je kazneno djelo počinjeno kao i stupnju povređivanja zaštićenog dobra te će se upravo tako izrečenom uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije propisane člankom 41. KZ/11.
12. Slijedom svega izloženog, valjalo je žalbu optuženika i državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu, i temeljem članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
Šibenik, 11. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Branko Ivić
