Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-611/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Erdec, odvjetnici u Malom Lošinju, protiv tuženika TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Dedić Golić, odvjetnici u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj Pn-457/2017-37 od 27. ožujka 2025., na sjednici vijeća 11. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj Pn-457/2017-37 od 27. ožujka 2025. u točkama I. i III. izreke i u tom ukinutom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. U nepobijanim točkama II. i IV. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku po osnovi naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 1.418,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je tužitelj sa zahtjevom za isplatu naknade štete u iznosu od 1.563,68 EUR-a, te sa zahtjevom za plaćanje zakonske zatezne kamate po stopi od 7,41%. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 557,00 EUR-a, dok je pod točkom IV. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 2.055,50 EUR-a.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u točkama I. i III. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete s osnova troškova putovanja radi liječenja i posebne prehrane, koju štetu je pretrpio zbog udarca u predio brade uslijed kojeg mu je nastala laka tjelesna ozljeda u vidu rasklimanosti zuba, a koju štetu mu je nanio tuženik dana 20. rujna 2016.

6. Prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja:

- da iz spisa Prekršajnog suda u Rijeci poslovni broj Pp J-2434/2016 proizlazi da su tužitelj i tuženik bili sudionici štetnog događaja koji se dogodio 20. rujna 2016., radi kojega su i tužitelj i tuženi pravomoćnom presudom poslovni broj Pp J-2434/2016- 9 od 27. lipnja 2017. proglašeni krivima za počinjenje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te su im izrečene novčane kazne,

- da iz dokumentacijskog lista hitnog slučaja broj 21085 Zavoda za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije, Rijeka od 20. rujna 2016., priloženog u prekršajnom spisu poslovni broj Pp J-2434/2016 proizlazi da je pregled tužitelja obavljen na zahtjev policije iz razloga što se tužitelj sukobio s drugom osobom i u tom sukobu zadobio udarac u lijevi dio glave, da je pregledom utvrđena ozljeda 4 do 5 zuba lijevo gore i dolje i hematom u području lijeve maksile, te da je tužitelj upućen javiti se stomatologu radi utvrđivanja točne ozljede i sanacije ozljede,

- da iz iskaza svjedokinje RH proizlazi da nije vidjela sukob stranaka, ali da je vidjela da tužitelj s daskom trči za tuženikom koji je trčao prema glavnoj cesti, te povezujući taj iskaz sa iskazom tuženika u kojem je naveo da je udario tužitelja šakom i da je od tog udarca tužitelj pao na tlo, a on odskočio od tužitelja 3-4 metra,

zaključuje da se tuženik nije branio od napada tužitelja s daskom, već da je tužitelj trčao s daskom za tuženikom nakon što je ustao sa tla nakon udarca tuženika, radi čega nema doprinosa tužitelja nastanku štete, već je šteta nastala kao posljedica radnji tuženika (konkretno udarca tuženika u bradu i lijevu stranu čeljusti tužitelja).

7. Polazeći od utvrđenja da se tužitelj radi saniranja povreda neposredno jedan ili dva dana nakon ozljeđivanja obratio privatnom stomatologu u [adresa] dr. ĆH, koji je za vađenje zuba i izradu Wironit proteze dana 29. rujna 2016. izdao račun, da je tuženik udario tužitelja, da su tužitelju zbog udarca oštećena 4-5 zuba, prvostupanjski sud je sa sigurnošću utvrdio uzročno-posljedičnu vezu između ponašanja i radnji tuženika i dijela nastalih ozljeda tužitelja, te primjenom odredbe čl. 1085. st. 1. i st. 3. i čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO) zaključio da je tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu.

8. Cijeneći sadržaj povijesti bolesti (protokol Zavoda za hitnu medicinu) i računa izdanog po dr. ĆH **.**.2016., te činjenicu da tužitelj nije dostavio sudu dokaze o stanju svojih zuba prije štetnog događaja, kao i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka stomatološke struke dr. Pažana iz kojeg je utvrdio da su zubi 41, 32, 35 i 36 u donjoj čeljusti i da je u donjoj čeljusti nastupila trajna posljedica sa vađenjem zubi kao epilogom, prvostupanjski sud zaključuje da su tužitelju zbog težine traume morali biti izvađeni zubi 41, 32, 35 i 36 te da mu je bilo potrebno izraditi Wironit protezu samo za donju čeljust, dok iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi na koliko zuba je tužitelju rađena fiksacija ni postojanje potrebe da se tužitelju zbog udarca tuženika izvade i zubi u gornjoj čeljusti i za tu gornju čeljust izradi Wironit proteza. Cijeneći činjenicu da je tužitelj imao zdravstveno osiguranje i da se tužitelj za saniranje nastalih ozljeda mogao obratiti i stomatologu koji je imao sklopljen ugovor sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, prvostupanjski sud je tužitelju na ime naknade štete za vađenje 4 zuba i za izradu jedne Wironit proteze za donju čeljust dosudio iznos od 350,00 EUR-a (cijena proteze preko Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranja), dok je u preostalom dijelu (tužitelj je potraživao štetu u visini računa dr. ĆH od 29. rujna 2016. u iznosu od 17.100,00 kn/2.269,56 EUR-a, i to za trošak vađenja 4 zuba i izradu Wironit proteze za gornju čeljust, fiksaciju te preostali trošak vađenja 4 zuba i Wironit protezu za donju čeljust preko dosuđenog iznosa) zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim.

9. Prvostupanjski sud je, cijeneći iskaz tužitelja da je trpio jake bolove tjedan dana i zbog istih pio lijekove protiv bolova, primjenom odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a i čl. 223. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelju dosudio iznos od 518,00 EUR-a (za sedam dana jakih bolova u iznosu od 74,00 EUR-a po danu).

10. Prvostupanjski sud tužitelju nije dosudio trošak posebne prehrane u iznosu od 53,09 EUR-a/400,00 kn (jer je sam tužitelj u iskazu naveo da mu nije bila potreba posebna ishrana, već je hranu samo trebalo izmiksati), niti trošak puta radi liječenja iz [adresa] do Zagreba (jer tužitelj nije dokazao visinu tih troškova).

11. Prvostupanjski sud zaključno navodi da je tužitelju na ime ukupne naknadu zbog pretrpljene štete dosudio iznos od 1.418,00 EUR-a, a kako je tužitelj tužbenim zahtjevom potraživao naknadu štete u ukupnom iznosu od 3.981,68 EUR-a, odbio je zahtjev tužitelja u visini od 1.563,68 EUR-a kao neosnovan.

12. Tuženik u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da su razlozi nejasni i proturječni sadržaju isprava i zapisnika priloženih u spisu, te da je obrazloženje nedostatno pa je ujedno ostvarena i relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP-a, a koja je utjecala na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude. Osporavajući činjenično stanje i primjenu materijalnog prava, tuženik navodi da tužitelj nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu između štetne radnje i nastale posljedice, niti da je upravo on štetnik, obzirom da prvostupanjski sud nigdje u obrazloženju nije utvrdio niti obrazložio stvarnu dinamiku događaja i način susreta stranaka (iz prekršajnog spisa poslovni broj Pp J-2434/2016 proizlazi da je upravo tužitelj napao tuženika i na njega nasrnuo letvom kada ga je tuženik zatekao kako bez ikakvog dopuštenja i pitanja otuđuje njegova drva, te je tuženik postupao u samoobrani od tužiteljevog napada daskom i udarcem šakom otklonio taj napad), niti priložena medicinska dokumentacija sačinjena po privatnom stomatologu može imati takvu dokaznu snagu da bi automatski potkrijepila uzročno-posljedičnu vezu između radnje tuženika i stomatoloških problema tužitelja, a imajući u vidu nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka stomatologa dr. Pažina (vještačenje provedeno u ovom sudskom postupku – opaska ovog suda) iz kojeg proizlazi da posljedice traume nisu jasno evidentirane niti u nalazu Zavoda za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije (preporučen je detaljan pregled stomatologa i evidencija traume, ali to nije napravljeno

– ne postoji rendgenska snimka u vrijeme nastanka ozljede niti pisani trag o stupnju klimavosti i oštećenja potpornog aparata zuba) niti u privatnoj stomatološkoj ordinaciji dr. ĆH.

13. Ispitujući pobijanu presudu, u granicama istaknutog žalbenog razloga, ali i sukladno čl. 365. stavak 2. ZPP, ovaj sud utvrđuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je pobijana točka I. izreke presude proturječna sama sebi i razlozima presude, a razlozi o odlučnim činjenicama vezano za postojanje uzročno-posljedične veze navedeni u obrazloženju kontradiktorni su i proturječni stanju spisa, kako to osnovano ukazuje i tuženik u svojoj žalbi.

14. Naime, točka I. izreke prvostupanjske presude proturječna je sama sebi, ali i razlozima presude, jer je prvostupanjski sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 1.418,00 EUR-a, dok u obrazloženju navodi da je tužitelju za vađenje 4 zuba i izradu Wironit proteze za donju čeljust dosudio iznos od 350,00 EUR- a, a na ime neimovinske štete iznos od 518,00 EUR-a, što zbrojeno daje iznos od 868,00 EUR-a, pa doista nije razumljivo niti jasno koji iznos bi tuženik uopće trebao platiti tužitelju na ime naknade štete. Osim toga, iako nije predmet ispitivanja u ovom žalbenom postupku, valja ukazati da razlika između dosuđenog iznosa pod točkom I. izreke do zatraženog iznosa od 3.981,68 EUR-a iznosi 2.563,68 EUR-a, a što bi proizlazilo i iz obrazloženja prvostupanjske presude, a ne 1.563,68 EUR-a kako je to naveo prvostupanjski sud u nepobijanoj točki II. izreke, no međutim u izostanku žalbe tužitelja, odnosno prijedloga za donošenje dopunske presude, taj se dio tužbenog zahtjeva smatra povučenim (čl. 339. st. 2. ZPP-a).

15. Prvostupanjski sud je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, koju povredu sadržajno obrazlaže tuženik u žalbi, jer prvostupanjski sud pri utvrđivanju općih pretpostavki odgovornosti za štetu (subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost), a koje moraju biti kumulativno ispunjene, nije ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, odnosno iskaze tužitelja i tuženika vezano za nastanak i dinamiku štetnog događaja nije doveo u vezu s ostalim provedenim dokazima, prvenstveno s utvrđenjima iz prekršajnog spisa poslovni broj Pp J-2434/2016 u kojem su i tužitelj i tuženik presudom poslovni broj Pp J-2434/2016-9 od 27. lipnja 2017. pravomoćno proglašeni krivim ''...što su 20. rujna 2016. u 17,00 sati na cesti u [adresa] narušavali javni red i mir na način da je II. okrivljenik ĐH uzeo drvenu dasku s hrpe ostavljenog drvenog materijala, kada mu je prišao I. okrivljeni TH i uz viku i galamu rekao da je daska njegova, na što je II. okrivljenik počeo vikati i galamiti na I. okrivljenika, te ga vrijeđati raznim pogrdnim riječima, a u jednom trenutku je zamahnuo daskom u smjeru I. okrivljenika s namjerom da ga udari, na što se isti izmaknuo, te šakom udario II. okrivljenika po licu u predio brade, pri čemu je II. okrivljenik zadobio ozljede u vidu hematoma lica koje su okvalificirane kao lake tjelesne ozljede od strane HMP Cres... '', niti nalazom stalnog sudskog vještaka dr.sc. Borisa Pažina iz kojeg između ostalog proizlazi da ne postoji rendgenska snimka u vrijeme nastanka ozljede ni pisani trag o stupnju klimavosti i oštećenja potpornog aparata zubi te da bolnost i klimavost zuba 41 desnog središnjeg sjekutića ne mora biti posljedica traume nego uznapredovale paradontne bolesti, kao i da nije jasan terapijski pristup učvršćivanja rasklimanih zubi Wironit protezom jer kod izrade djelomične Wironit proteze preostali zubi moraju biti čvrsti da bi mogli nositi protetski nadomjestak, čime je počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju osnovano ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

16. Obzirom da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, ali i provedenim dokazima, te provedeni dokazi nisu ocijenjeni na način kako to nalaže odredba čl. 8. ZPP-a, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, a zbog kojih povreda nije moguće ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

17. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a prihvaćena je žalba tuženika te je ukinuta prvostupanjska presuda u točki I. izreke, a posljedično tome i u odluci o trošku (točka III. izreke) i u tom ukinutom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. Prvostupanjski sud će, u nastavku postupka, otkloniti uočene bitne povrede odredaba parničnog postupka, te će, vodeći računa o navodima tuženika iznesenim u žalbi, sve provedene dokaze ocijeniti sukladno čl. 8. ZPP-a, a nakon toga donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu i za istu dati jasne i valjane razloge kako bi se ista mogla ispitati u slučaju eventualne žalbe. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.

19. U nepobijanim točkama II. i IV., prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 11. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun