Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-106/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VEP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, kojeg zastupa punomoćnik VE, dipl. pravnik, zaposlen kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu od 26. lipnja 2025. broj Pr- 1793/2023-16, u sjednici vijeća 11. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe tužiteljice i tuženika te se u cijelosti ukida presuda Općinskog suda u Splitu od 26. lipnja 2025. broj Pr-1793/2023-16 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

"Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR-a bruto za razdoblje od 01.11.2018. do 31.12.2022., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 20,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na naplatu iznosa od 420,00 eura za razdoblje od 01.01.2023. do 30.09.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 20,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe parnični trošak u iznosu od 903,13 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], uvećan za zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, koja se na navedeni iznos obračunava po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti presudu, naložiti tuženiku da dostavi radno-pravnu dokumentaciju i da se provede financijsko vještačenje, odnosno preinačiti prvostupanjsku presudu sukladno žalbenim navodima.

3. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu pod toč. III. izreke pobija tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti odluku o troškovima postupka na način da se naloži tuženiku naknaditi tužiteljici osobno (a ne na račun odvjetnika) trošak postupka.

4. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem se protivi žalbenim navodima tuženika te ukazuje da je u brojnim odlukama županijskih sudova izraženo stajalište da je tužitelj, kada je u punomoći ovlastio odvjetnika na primitak ispunjenja obveze na naknadu troškova postupka, ovlašten zahtijevati od suda da se protivnoj strani naloži isplata troškova postupka na račun odvjetnika.

5. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem se protivi žalbenim navodima tužiteljice, prihvaća stajalište prvostupanjskog suda i predlaže žalbu odbiti.

6. Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba tuženika uvažena uslijed prihvaćanja žalbe tužiteljice.

7. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na isplatu razlike bruto plaće koju tuženik nije isplatio tužiteljici s osnova prekovremenog rada za vrijeme primopredaje službe i da je posljedično navedenom pogrešno obračunata i isplaćena naknada plaće za godišnji odmor i bolovanje za razdoblje od 1. studenog 2018. do 30. rujna 2024., da je tužiteljica podnijela tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b ZPP i da ju je sud pozvao postaviti tužbeni zahtjev na način da određeno navede novčani iznos za isplatu, da je podneskom od 4. veljače 2025. postavila tužbeni zahtjev na način da je zatražila isplatu iznosa od 1.420,00 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose od 20,00 EUR za razdoblje od 1. studenog 2018. do 30. rujna 2024., da je nakon toga tuženik na ročištu 18. ožujka 2025. učinio nespornim visinu zahtjeva navodeći da nije potrebno provoditi financijsko vještačenje ali je ustrajao u osporavanju pravne osnove, te cijeneći iskaze svjedokinja LE i PE opisanih pod toč. 8. i 8.1. obrazloženja i iskaz tužiteljice opisan pod toč. 8.2. obrazloženja na temelju kojih utvrđuje da se primopredaja službe oduvijek odvijala na radnom mjestu medicinskih sestara, cijeneći specifičnosti i posebne uvjete rada na Klinici za onkologiju i radioterapiju, i da se sati rada za vrijeme primopredaje nisu evidentirali niti plaćali sve dok tuženik nije donio odluku koja je u primjeni od 1. siječnja 2023. nakon čega se sati primopredaje službe evidentiraju kao sati prekovremenog rada i po toj osnovi plaćaju, te primjenjujući materijalno pravo navedeno pod toč. 9. do 11.1. obrazloženja prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica ima pravo na isplatu razlike bruto plaće po osnovu prekovremenog rada i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. S obzirom da je tuženik „priznao visinu zahtjeva“ sud nije provodio dokaz financijskim vještačenjem, te je za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2022. obvezao tuženika isplatiti tužiteljici iznos od 1.000,00 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose od 20,00 EUR pod toč. I. izreke, dok je za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. rujna 2024. odbio zahtjev tužiteljice u iznosu od 420,00 EUR pod toč. II. izreke jer je tuženik od 1. siječnja 2023. isplaćivao tužiteljici plaću po osnovu prekovremenog rada za primopredaju službe.

8. U žalbi tužiteljica navodi da je podnijela tzv. stupnjevitu tužbu primjenom čl. 186.b ZPP zahtijevajući da tuženik dostavi dokumentaciju (platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada i evidenciju rada) s kojom tuženik kao poslodavac raspolaže i koja se smatra zajedničkom za obje stranke pa je tuženik ne može uskratiti, a na temelju koje bi po provedenom vještačenju tužiteljica postavila tužbeni zahtjev za isplatu u određenom novčanom iznosu, pa nije bilo mjesta pozivanju tužiteljice da prije toga odredi tužbeni zahtjev pod prijetnjom odbacivanja tužbe, čime je tužiteljica dovedena u daleko nepovoljniju procesnu poziciju od tuženika. Nakon što je tužiteljica (bez potrebne dokumentacije i provedenog vještačenja) „napamet“ postavila tužbeni zahtjev, tuženik je iskoristio tu situaciju i na ročištu 18. ožujka 2025. priznao visinu zahtjeva, sve kako bi tužiteljicu onemogućio u utvrđivanju točne visine potraživanja, a što predstavlja nemoralno postupanje i zlouporabu prava koju sud nije smio uvažiti u smislu čl. 3. st. 3. ZPP. Osim toga sud je protivno stanju u spisu utvrdio kao nespornu činjenicu - da su tužiteljici od 1. siječnja 2023. obračunati i isplaćeni svi prekovremeni sati rada na primopredaji službe iako to tužiteljica nikada nije rekla, a niti to proizlazi iz iskaza svjedoka. Ta činjenica bi se utvrdila da je sud obvezao tuženika dostaviti radno- pravnu dokumentaciju i da je provedeno financijsko vještačenje, dok u potpunosti ostaje nejasno na temelju čega je sud zaključio da je tužiteljici isplaćena razlika naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad nakon 1. siječnja 2023., pa je u vezi svega navedenog sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 250. st. 1. ZPP, da je pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. U žalbi tuženik pobija odluku o troškovima navodeći da je pogrešno obračunat uspjeh stranaka i da tužiteljica nema pravo zahtijevati isplatu troškova postupka na račun svoje punomoćnice.

10. Osnovani su žalbeni navodi kojima tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je obrazloženje presude proturječno stanju u spisu, da je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 3. st. 3. ZPP jer nije ocijenio disponiranje tuženika u odnosu na neosporavanje visine tužbenog zahtjeva u smislu citirane odredbe, te bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer je odbijanjem dokaznog prijedloga za financijskim vještačenjem onemogućio tužiteljicu u raspravljanju, što je dovelo do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja radi kojeg ni materijalno pravo nije pravilno primijenjeno.

11. Pravilno ukazuje tužiteljica da je podnijela tzv. stupnjevitu tužbu u smislu čl. 186.b st. 3. ZPP, zahtijevajući da sud obveže tuženika dostaviti određenu dokumentaciju (platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada i evidenciju rada) koja će joj omogućiti postavljanje određenog novčanog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, pa je s obzirom na navedeno prvostupanjski sud prije svega bio dužan odlučiti o tzv. manifestacijskom zahtjevu koji je određeno postavljen u tužbi.

11.1. Umjesto da je odlučeno jesu li ispunjene pretpostavke za tzv. manifestacijski zahtjev, prvostupanjski sud je pozvao tužiteljicu određeno postavi tužbeni zahtjev za isplatu, pa je tužiteljica u podnesku od 4. veljače 2025. zatražila isplatu od 1.420,00 EUR sa zateznom kamatom na mjesečne iznose od 20,00 EUR, navevši u podnesku da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja.

11.2. Nakon što je tuženik na ročištu 18. ožujka 2025. istakao da „ne osporava visinu tužbenog zahtjeva“ pa da iz tog razloga nije potrebno provoditi vještačenje (ali i dalje osporava osnov), tužiteljica je u podnesku od 3. travnja 2025. osporila tvrdnje tuženika da su nakon 1. siječnja 2023. evidentirani i isplaćeni svi prekovremeni sati s osnova primopredaje službe te je ustrajala u provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, kako u tom podnesku tako i na raspravi 13. svibnja 2025. ukazujući da je priznanje visine zahtjeva u situaciji kada ne raspolaže s dovoljnim podacima i kada s tim podacima raspolaže tuženik protivno čl. 3. st. 3. ZPP.

12. U odluci broj Rev-2552/2014 od 24. svibnja 2018. VSRH je izrazio shvaćanje da u situaciji kada je priznanje tužbenog zahtjeva izvršeno s ciljem da se izbjegne povećanje tužbenog zahtjeva takva dispozicija tuženika predstavlja raspolaganje suprotno odredbi čl. 3. st. 3. ZPP (tako i Rev-299/06 od 31. svibnja 2007., Rev- 1077/06-2 od 29. studenog 2006.), a takvo pravno shvaćanje izrazio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-374/2008 od 27. listopada 2010.

12.1. S obzirom na situaciju u konkretnom slučaju kada je tužiteljica tijekom cijelog postupka isticala da nema dokumentaciju koja bi joj omogućila postavljanje određenog zahtjeva za isplatu, da tom dokumentacijom raspolaže tuženik koji je istu dužan voditi kao poslodavac, da na okolnost utvrđivanja visine zahtjeva predlaže financijsko- knjigovodstveno vještačenje nakon čega će postaviti zahtjev, kao i da je nakon postavljanja određenog novčanog zahtjeva (na inzistiranje suda) zadržala pravo izraziti točnu visinu potraživanja nakon provedenog vještačenja, te je kod istog dokaznog prijedloga ustrajala i nakon što je tuženik učinio nespornom visinu zahtjeva navodeći da je u tom slučaju vještačenje nepotrebno, to je očito da je tuženik učinio nespornom visinu zahtjeva (osporavajući i dalje pravni osnov) da bi tužiteljicu onemogućio u ostvarivanju zahtjeva u višem iznosu, pa je pravilno isticanje tužiteljice da navedenu dispoziciju tuženika u smislu neosporavanja visine zahtjeva u okolnostima konkretnog slučaja sud nije trebao prihvatiti u smislu čl. 3. st. 3. ZPP.

13. Dakle, osim što je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP jer nije ocijenio tu raspoložbu tuženika primjenom čl. 3. st. 3. ZPP, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer je tužiteljicu onemogućio u raspravljanju time što nije proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem (čl. 250. ZPP), a posljedično tome je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

14. Prvostupanjski sud je počinio i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je protivno stanju u spisu zaključio da je tuženik nesporno tužiteljici isplatio plaću s osnova prekovremenog rada radi primopredaje službe za utuženo razdoblje nakon 1. siječnja 2023. iako je tužiteljica tu činjenicu osporila, dok se uopće nije izjasnio da li tužiteljica ima pravo na razliku naknade plaće za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad, za koje razdoblje te u kojem iznosu za utuženo razdoblje, a posebice na koji način je obračunata naknada po tom osnovu za razdoblje od 1. siječnja 2023. nadalje, na što pravilno ukazuje tužiteljica u žalbi.

15. S obzirom na sve navedeno i ne ulazeći u ocjenu daljnjih žalbenih navoda stranaka, ovaj sud je prihvatio žalbu tužiteljice, a slijedom toga je uvažio i žalbu tuženika kojom pobija odluku o troškovima postupka, te je primjenom čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP ukinuo presudu u cijelosti i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve predložene dokaze, posebice financijsko-knjigovodstveno vještačenje nakon što tuženik dostavi svu dokumentaciju potrebnu da bi se taj dokaz proveo, te će novom odlukom odlučiti o osnovanosti zahtjeva kako u pogledu glavne stvari tako i zahtjeva za naknadu troškova cjelokupnog postupka, koju će obrazložiti sukladno čl. 338. st. 4. ZPP da bi ovaj sud u eventualno novom žalbenom postupku bio u mogućnosti ocijeniti njezinu zakonitost.

U Varaždinu 11. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek