REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1605/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. BP, zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-13805/2021-8 od 2. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. BP te prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22, dalje: PZ) okr. BP je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka od 50,00 (pedeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. BP je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 100,00 eura u koju kaznu mu je uračunato vrijeme u uhićenju pa je okrivljeniku ostalo za platiti 60,15 eura novčane kazne te ukazano na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troška prekršajnog postupka od 70,00 eura.

2. Protiv te presude okr. BP je pravodobno putem braniteljice Marine Matković, odvjetnice u Splitu podnio žalbu iz svih žalbenih osnova, a predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenika optužbe odnosno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na žalbeni navod kojim se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, vidljivo je da ta žalbena osnova ni na koji način nije obrazložena niti konkretizirana, odnosno, nije navedeno koje bi konkretno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka prvostupanjski sud počinio, tako da se ova žalbena tvrdnja nije niti mogla ispitati te ju ovaj sud drži paušalno iznesenom, a time i bespredmetnom.

6. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava u žabi se u bitnome ističe da okr. BP svojim ponašanjem nije ostvario zakonska obilježja prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, budući da je predmetne zgode samo izrazio svoje protivljenje postupanju usmjerenom na njegovog prijatelja koje svojim intenzitetom nije prešlo uobičajenu ljudsku reakciju na neprikladno ponašanje policije prema prijatelju tako da okrivljenik nije policijske službenike niti grubo vrijeđao niti omalovažavao već je negodovao odnosno eventualno pokazao blagi građanski neposluh pa djelo ne predstavlja prekršaj te je okrivljenika trebalo osloboditi optužbe u smislu čl. 182. t. 1. PZ-a.

6.1. Međutim, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da postupanje prema policijskim službenicima prilikom njihove intervencije prema njegovom prijatelju, na način da na ulici viče na njih u alkoholiziranom stanju riječima: „..šta mu radite, pustite ga na miru, niste normalni, vodite me u postaju, bolesni ste..“, ne ispunjava zakonsko obilježje prekršaja vrijeđanja i omalovažavanja tih službenika prilikom obavljanja njihove službe. Naime, i po stavu ovog suda opisano ponašanje svojim intenzitetom prelazi granice „građanskog neposluha“, a nazivanje policijskih službenika prilikom postupanja prema drugoj osobi na javnom mjestu da „nisu normalni“ i da su „bolesni“, predstavlja prezirno i uvredljivo obraćanje. U konkretnom slučaju, okrivljenik je i bez tih riječi mogao izraziti negodovanje s primjenom prisile prema njegovom prijatelju, dakle i bez ponižavajućih izraza, a kada se uzme u obzir događaj u cjelini, prihvaćen prema opisu svjedoka ČP, policijskog službenika (da su postupali prema alkoholiziranom okrivljeniku i drugoj osobi kao navijačima zbog njihovog neprimjerenog ponašanja na javnom mjestu u noći nakon nogometne utakmice), tada takvo ponašanje okrivljenika policijski službenici prilikom svog rada nisu dužni trpjeti.

6.2. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog povrede odredbe materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u biti ističe da se osuđujuća presuda nije mogla utemeljiti na iskazima policijskih službenika jer su isti neobjektivni, a budući da pregledana video snimka nije imala zvuk, nije se sa sigurnošću moglo utvrditi da je okrivljenik koristio izraz za koje ga se tereti, a koji poriče („bolesni ste“).

7.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud u potpunosti i pravilno točno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno okrivljenika proglasio krivim za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

7.2. Naime, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza ispitanih svjedoka ČP i ŠP, policijskih službenika koji su jasno svjedočili o neprimjerenom ponašanju okrivljenika kritične zgode s uvredama prema njima, a koje iskaze je prihvatio neposredno uvjerljivim, bez nelogičnosti ili međusobne kontradiktornosti, imao dovoljno osnova za zaključak da je naprijed opisanim ponašanjem ostvario zakonska obilježja terećenog prekršaja. Pravilno je prvostupanjski sud njihove iskaze doveo u vezu s rezultatima uvida u video snimku, koja iako bez zvuka, sadrži vidljivo obraćanje okrivljenika prema policijskim službenicima („prema položaju tijela i mimici“) te su ga oni odmaknuli i stavili mu „lisice“. U takvoj situaciji, niti po stavu ovog suda nema sumnje da je policijske službenike očito pritom vrijeđao, a kojim riječima, utvrđeno je na temelju prihvaćenih iskaza navedenih svjedoka. Iz tog razloga nisu prihvaćeni drugačiji iskazi odnosno obrana okrivljenika i iskaz svjedoka TP, drugog okrivljenikovog prijatelja.

7.3. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi kojima okrivljenik nastoji obezvrijediti iskaze policijskih službenika koji su suglasno iskazali o uvredljivim riječima koje im je uputio okrivljenik dok su obavljali dužnost. Žalbenim navodima okrivljenik suštinski preocjenjuje izvedene dokaze, na način da ih tumači drugačije od ocijene prvostupanjskog suda, a koju ovaj sud drži pravilnom.

7.4. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio izvedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, već općim pravilima ljudske logike i razmišljanja te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

7.5. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te niti za ovaj drugostupanjski sud nema mjesta nikakvoj dvojbi u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika.

8. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, povodom žalbenih navoda, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. I po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna u najvišem iznosu, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Prvostupanjski je sud pravilno cijenio kao olakotnu okolnost dosadašnju neosuđivanost okrivljenika i činjenicu da je redovni student te okrivljeniku nije izrekao težu vrstu kazne kaznu zatvora (za predmetni prekršaj je propisana mogućnost izricanja kazne zatvora do 30 dana). Imajući u vidu način počinjenja djela (na javnom mjestu, vikom, pod utjecajem alkohola), otklonjena je mogućnost izricanja manje novčane kazne, jer se i po stavu ovog suda opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u žalbi.

8.1. U odnosu na navode žalbe kojima se ističe drugačija sudska praksa u pogledu manjih novčanih kazni za iste prekršaje (predmeti iz 2017. godine), napominje se da je sukladno odredbi čl. 36. PZ-a koja propisuje opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, odmjeravanje kazne strogo individualizirani postupak u kojem se izbor vrste i mjere kazne određuje na temelju krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja konkretnog počinitelja, pri čemu se uzimaju u obzir pojedine okolnosti koje utječu na to hoće li kazna za počinjeni prekršaj biti teža ili lakša upravo za konkretnog počinitelja (olakotne i otegotne okolnosti). Stoga se ne može pukom usporedbom vrsta prekršaja i visina novčanih kazni, bez analize kako će određena kazna utjecati na točno određenog počinitelja, uspješno isticati neujednačenost sudske prakse odmjeravanja kazne u pojedinom predmetu pa tim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost odmjeravanja novčane kazne u ovom prekršajnom postupku.

9. Iako je okrivljenik uvodno u žalbi naznačio da se žali na prvostupanjsku presudu i zbog izrečenog troška postupka, taj žalbeni navod ni na koji način nije konkretizirao niti obrazložio, odnosno, naveo zašto smatra da je odluka o obvezi naknade troškova prvostupanjskog postupka neosnovana, tako da se ova žalbena tvrdnja nije niti mogla ispitati te ju ovaj sud drži paušalno iznesenom odnosno bespredmetnom.

10. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13, u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna odnosno od 13,27 eura do 663,61 euro) a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 50,00 eura, predstavlja iznos bliži donjoj granici iznosa troška postupka te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

11. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 11. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.