REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8182/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv mlt. ST, zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. i st. 6. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima (Narodne novine, broj 117/03, 71/06, 43/09, 34/11 i 114/22), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split, podnesenoj protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-3236/2025-3 od 18. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem je obustavljen prekršajni postupak protiv mlt. ST, zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. i st. 6. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima, a na temelju čl. 227. st. 2. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje PZ) te je odlučeno da troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv tog rješenja, žalbu je pravodobno podnio tužitelj zbog povrede odredbe materijalnog prekršajnog prava s prijedlogom da se žalba prihvati, odluka ukine i vrati na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijano prvostupanjsko rješenje iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjsko rješenje, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da je pogrešna odluka prvostupanjskog suda da zbog toga što nije propisan i pokušaj počinjenja predmetnog prekršaja, isto nije djelo jer je potpuno nevažna činjenica je li djelo dovršeno budući da Zakon o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima jasno propisuje da prekršaj predstavlja i pokušaj nedopuštenog ulaska u gledateljski prostor što je mlt. u ovom slučaju upravo i učinio, svjesno koristeći neodgovarajuću ulaznicu koja je uz to glasila i na tuđe ime te je tužitelj takvo ponašanje ispravno opisao u činjeničnom opisu dok je omaškom naveo pogrešnu pravnu kvalifikaciju prekršaja (navedeno je da se radi o prekršaju iz čl. 4. st. 1. t. 11. umjesto t. 10), ali da je sud vezan činjeničnim opisom prekršaja te je trebalo donijeti osuđujuću odluku.
6. Prije svega je potrebno navesti da su protupravna ponašanja propisana u čl. 4. st. 1. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima, u podstavku:
10) pokušaj nedopuštenog ulaska ili nedopušten ulazak u natjecateljski prostor ili u gledateljski prostor ili prostor koji je namijenjen sucima ili drugim osobama koje sudjeluju u športskom natjecanju, a u podstavku:
11) boravak i zadržavanje na mjestu u gledateljskom prostoru za koje se ne posjeduje ulaznica ili odgovarajuća isprava izdana od strane organizatora.
Nadalje, kažnjive odredbe za opisana ponašanja su propisane u različitim člancima tog zakona i propisuju različite kazne tako da osoba koja se protupravno ponaša na način opisan u čl. 4. podstavku 10. navedenog zakona čini prekršaj iz čl. 39.a st. 1. t. 5. tog zakona (za koji je propisana novčana kazna od 660,00 do 3310,00 eura ili kazna zatvora od 30 do 60 dana), a osoba koja se protupravno ponaša na način opisan u čl. 4. podstavku 11. navedenog zakona čini prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 6. tog zakona (za koji je propisana novčana kazna od 260,00 do 1990,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana).
6.1. U činjeničnom opisu optužnog prijedloga kao i u obrani mlt. ST danoj pred sudom jasno je navedeno da je isti neposredno prije odigravanja predmetne nogometne utakmice pokušao nedopušteno ući u gledateljski prostor s neodgovarajućom ulaznicom (ulaznicom na drugo ime i drugu nogometnu utakmicu). Tužitelj je takvo ponašanje u optužbi pogrešno pravno označio kao protupravno postupanje iz čl. 4. podstavak 11. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima, kažnjivo po čl. 39. st. 1. t. 6. istog zakona, iako je vidljivo da je opisanim ponašanjem mlt. ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 39.a st. 1. t. 5. tog zakona (materijalna odredba čl. 4. podstavak 10. istog zakona).
6.2. Međutim, iako je odredbom čl. 179. st. 3. i 4. propisano da sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela, sud ne može okrivljenika proglasiti krivim za više ili teže od onoga što mu je optužbom stavljeno na teret (sukladno čl. 449. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.), bez obzira što nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela, jer ga na taj način naznakom teže pravne kvalifikacije, stavlja u teži procesni položaj od procesnog položaja u kojem je bio podnošenjem optužnog prijedloga. Dakle, kada bi prvostupanjski sud sam, bez izmjene optužbe od strane tužitelja u postupku, u ovom slučaju proglasio krivim mlt. počinitelja zbog drukčijeg prekršaja od onoga za koji je naznačena pravna kvalifikacija odnosno za prekršaj iz čl. 39.a st. 1. t. 5. (čl. 4. st. 1. podstavak 10.) Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima, bez obzira što odlučne činjenice tog prekršaja proizlaze iz činjeničnog opisa optužbe, tada bi prekoračio optužbu te počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. PZ-a, na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te bi u tom slučaju u povodu žalbe tužitelja takva presuda bila preinačena i postupak protiv maloljetnika obustavljen (zbog toga što djelo nije prekršaj u smislu čl. 182. t. 1. PZ-a).
6.3. Iz tog razloga je trebalo potvrditi prvostupanjsku odluku o obustavi postupka prema maloljetniku na temelju čl. 227. st. 2. t. 1. PZ-a. Žalbeni navodi tužitelja da je „omaškom naveo pogrešnu pravnu kvalifikaciju prekršaja“, a da je djelo vidljivo iz ispravnog činjeničnog opisa, nemaju utjecaj na odluku suda koji ne može samoinicijativno izmijeniti optužbu naznakom „pravilne“ pravne kvalifikacije ako je ona teže za počinitelja, a u ovom slučaju bi se radilo upravo o težem prekvalificiranju s obzirom da je za prekršaj iz čl. 39.a st. 1. t. 5. (čl. 4. st. 1. podstavak 10.) Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima, propisana kazna zatvora s duljim maksimalnim trajanjem (te većom maksimalnom novčanom kaznom).
6.4. Iako je prvostupanjski sud pravilno donio odluku o obustavi postupka protiv mlt. ST, pogrešno je dao razlog za tu odluku navodeći da nije propisan i kažnjiv pokušaj protupravnog postupanja iz čl. 4. podstavak 11. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima, kažnjivo po čl. 39. st. 1. t. 6. istog zakona. Naime, radnja opisana u optužbi (boravak i zadržavanje na mjestu u gledateljskom prostoru za koje se ne posjeduje ulaznica ili odgovarajuća isprava izdana od strane organizatora) uopće ne ispunjava biće djela pravno kvalificiranog kao čl. 39. st. 1. t. 6. (čl. 4. podstavak 11.) Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima pa je suvišno bilo ocjenjivati je li propisan i pokušaj za to djelo.
7. Stoga je trebalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje te je na temelju članka 205. PZ-a, odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 11. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 otpravka: za spis, maloljetnika putem zakonskog zastupnika i tužitelja.
