Poslovni broj Gž-244/2023-2

             

 

 

 

 

 

 

 

                                          Poslovni broj Gž-244/2023-2

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o iz Z., OIB: ... zastupanog po punomoćnici E. A. K., odvjetnici iz Z., protiv tuženika A. B. iz I., OIB: ..., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-726/2022-9 od 13. prosinca 2022., 8. rujna 2023.

 

 

      p r e s u d i o j e

 

              I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuju točka II. i odbijajući dio točke IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-726/2022-9 od 13. prosinca 2022.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom, u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. R.-K. iz V. poslovni broj Ovrv-4167/2019 od 29. srpnja 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 290,70 EUR/2.190,25 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Točkom II. izreke ukinut je citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete za prijevremeni raskid iznos od 60,98 EUR/459,49 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2019. do isplate, te je, u tom dijelu, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Točkom III. izreke ukinut je citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime uglavničenih zateznih kamata iznos od 7,44 kune sa zakonskom zateznom kamatom, te je tužbeni zahtjev u tom dijelu, odbijen kao neosnovan. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 341,75 EUR/2.574,88 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. prosinca 2022. do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka odbijen, iako to nije navedeno u izreci pobijane presude.

 

              2. Protiv točke II. i točke IV. izreke citirane presude u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka odbijen žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbenog postupka.

             

3. U odgovoru na žalbu tuženik je u bitnome osporio žalbene navode tužitelja.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje ZPP/14), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19; dalje ZID ZPP) i članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupka („Narodne novine“ broj 80/22), prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

6. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 352,67 EUR/2.657,18 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na ime pruženih telekomunikacijskih usluga za razdoblje od studenog 2018. do ožujka 2019., naknade za prijevremeni raskid pretplatničkog odnosa u visini naknade za preostalo vrijeme obveznog trajanja ugovora i preostalih rata otplate mobilnog uređaja temeljem pretplatničkog odnosa zasnovanog između stranaka 18. kolovoza 2017. za tarifni model Bez granice L+, uz kupnju uređaja Huawei P9 lite crne boje.

 

              8. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje da među strankama nije sporno da su stranke bile u ugovornom odnosu, dok spornim utvrđuje visinu tuženog zahtjeva tužitelja.

 

              9. Uvidom u zahtjev za zasnivanjem pretplatničkog odnosa i potvrdu o sklopljenom ugovoru, te ugovor o kupnji uređaja utvrđuje da su stranke 18. kolovoza 2018. zaključile ugovorni odnos za pretplatnički broj .... uz obvezno trajanje pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca za tarifni model Bez granica L+, uz preuzimanje uređaja marke H. P. lite 2017 crni za iznos od 60,00 kuna mjesečno, te da je prilikom zaključenja ugovora tuženik izvršio inicijalnu uplatu iznosa od 9,00 kuna.

 

              10. Uvidom u utužene račune utvrđuje da je na istima obračunata mjesečna ugovorena naknada za telekomunikacijske usluge, preostale neplaćene rate uređaja u iznosu od 60,00 kuna po računu, usluge koje se obračunavaju i naplaćuju po posebnoj tarifi (parking, mjesečna naknada za korištenje mreže, dodatni internet i dr.), kao i da je na računima s dospijećem 17. prosinca 2018., 15. siječnja 2019. i 15. veljače 2019. obračunata i zatezna kamata za prethodno neplaćene račune u ukupnom iznosu od 7,44 kuna, a na računu s datumom dospijeća 16. srpnja 2019. naknada za prijevremeni raskid pretplatničkog odnosa u iznosu od 459,49 kuna.

 

              11. S obzirom na navedeno, a u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.190,25 kuna na ime pruženih telekomunikacijskih usluga, te preostalih rata za kupljeni uređaj u iznosu od 60,00 kuna mjesečno, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj ispunio svoju obvezu dostave računa na adresu tuženika, koji računi sadrže cijenu ugovorenih usluga, kao i datum dospijeća tražbine, a da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je iste platio, slijedom čega, a primjenom odredbe članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 78/15) odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

 

              12. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7,44 kune sa zakonskom zateznom kamatom, zaključuje da se navedeni iznos odnosi na obračunate zakonske zatezne kamate na iznose, odnosno račune koji nisu predmet ovog postupka, te da tužitelj nije mogao uglavničiti zakonske zatezne kamate i na iste zatražiti zakonske zatezne kamate, slijedom čega odlučuje kao u točki III. izreke pobijane presude.

 

              13. U konačnici, a u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 459,49 kuna na ime naknade štete za prijevremeni raskid pretplatničkog odnosa u visini preostalih mjesečnih naknada obveznog trajanja ugovornog odnosa, temeljem odredbe članka 14. Općih uvjeta A. H. d.o.o. (dalje Opći uvjeti), prvostupanjski sud zaključuje da navedena odredba Općih uvjeta ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za potraživanje naknade zbog prijevremenog raskida pretplatničkog odnosa jer bi primjena navedene odredbe dovela do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika, kao potrošača, slijedom čega da je ista, sukladno odredbi članka 55.  Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i 110/15; dalje ZZP) ništetna jer se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a na čiji sadržaj potrošač nije imao utjecaja, te ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno tuženika.

 

              14. Nadalje, a u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu navedenog iznosa na ime naknade štete, utvrđuje da iz obračuna naknade za prijevremeni raskid nije razvidan, a niti tužitelj tijekom postupka obrazlaže, način obračuna navedene naknade, pri čemu ističe da je na tužitelju teret dokaza količine i vrste usluga koje su tuženiku obračunate po povoljnijoj tarifi s obzirom na sklapanje pretplatničkog odnosa s ugovorenim vremenom trajanja, a što tužitelj tijekom postupka nije dokazao, slijedom čega odlučuje kao u točki II. izreke pobijane presude.

 

              15. O troškovima parničnog postupka odlučuje kao u točki IV. izreke primjenom odredbe članka 154. stavka 2. i 155. ZPP-a, te dosuđuje tužitelju trošak postupka razmjerno uspjehu u sporu.

 

              16. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda, pa tako niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tužitelj u žalbi posebno ukazuje, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi nisu nejasni i proturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

17. Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. u svezi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

 

18. Žalbeni navodi tuženika kojima se poziva na odredbu članka 288.a stavka 2. ZPP-a sadržajno predstavljaju žalbeni razlog bitne povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi članka 288.a stavka 2. ZPP-a, a koji žalbeni razlog u postupku u sporovima male vrijednosti nije dopušten.

 

              19. Također, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilo je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo.

 

20. Naime, u konkretnom slučaju, nije sporno da je pretplatnički odnos između stranaka zasnovan 18. kolovoza 2018., i to između teleoperatera kao trgovca i pretplatnika kao fizičke osobe – potrošača.

 

              21. Odredbom članka 49. stavka 1. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. propisano da se smatra da se  o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

             

              22. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, a s obzirom da je odredba članka 14. Općih uvjeta o jednokratnoj naknadi za prijevremeni raskid ugovora nedvojbeno formulirana od strane tužitelja, te se na predmetni ugovor primjenjuje temeljem unaprijed formuliranog Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, ista je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i dovodi tuženika u neravnopravan položaj prema teleoperateru. Ovo iz razloga jer tuženik o takvoj, vrlo strogoj odredbi, nije mogao pojedinačno pregovarati, a ista predviđa da tuženik nakon što mu je teleoperater već prestao pružati usluge, dakle nakon raskida ugovora, mora u cijelosti isplatiti tužitelju naknadu u visini popusta na proizvode i usluge. Stoga se citirana odredba ne može primijeniti, te u smislu odredbe članka 49. ZZP-a, predstavlja nepoštenu odredbu koja se, sukladno odredbi članka 55. ZZP-a, smatra ništetnom, na što sud pazi po službenoj dužnosti.

 

23. Žalbeni navodi tužitelja kojima se poziva na odredbu članka 41. stavka 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17; dalje ZEK) kojom je propisano da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. ovoga Zakona, nisu osnovani.

 

24. Naime, odredbom članka 49. stavka 5. ZZP-a propisano je da se odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

 

25. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode ne mogu biti predmet ispitivanja nepoštenosti sukladno ZZP-u. Međutim, odredba članka 41. stavka 5. ZEK-a, na koju zakonsku odredbu se tužitelj poziva kao temelj odredbe članka 14. Općih uvjeta, nije zakonska odredba prisilne naravi, budući da je istom propisana mogućnost, a ne obveza ugovaranja takve naknade („Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi...“). Stoga se, na odredbu članka 14. Općih uvjeta primjenjuju odredbe ZZP-a o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

 

26. Isto tako, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da je sud pogrešno primijenio odredbe ZOO-a o naknadi štete jer da predmetna naknada za prijevremeni raskid predstavlja upravo naknadu štete.

 

27. Naime, nije sporno da je tužitelj u obračunu naknade za prijevremeni raskid pretplatničkog odnosa naveo da iznos od 459,49 kuna predstavlja naknadu štete. Međutim, za nastanak obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu potrebno je da se kumulativno ispune određene pretpostavke, slijedom čega sama činjenica raskida ugovora krivnjom jedne strane, sama po sebi, ne podrazumijeva i ispunjenje pretpostavki za nastanak štete, niti opravdava dosuđivanje naknade štete u vidu izmakle dobiti iz ugovora koji je prestao, već za ostvarivanje prava na naknadu štete zbog navedene okolnosti također moraju biti ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a koje u ovom predmetu tužitelj nije dokazao.

 

              28. Isto tako, neosnovano se tužitelj poziva da je dokazao da je o uvjetima ugovora pregovarao sa tuženikom jer da je tuženik imao mogućnost sklapanja ugovora s različitim uvjetima, npr. s odredbom o obveznom trajanju ugovora ili bez te odredbe, sa kupnjom uređaja ili bez kupnje uređaja, budući da su predmetni ugovori, odnosno ugovorne odredbe sastavljene „unaprijed” (na unaprijed formuliranom obrascu), za koje odredbe se uvijek smatra da se o njima nije pojedinačno pregovaralo, a u slučaju kada pružatelj usluga smatra da se o odredbi članka 14. Općih uvjeta kao sastavnog dijela zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa pojedinačno pregovaralo, teret dokazivanja je na njemu, a što tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao.

 

              29. Također, odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavka 2. i 155. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj djelomično uspio sa tužbenim zahtjevom.

 

30. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

31. Pobijana presuda u točki I., III. i dosuđujućem dijelu točke IV. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

32. Tužitelj nije uspio sa žalbom, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

 

 

U Rijeci, 8. rujna 2023.

 

 

Sudac

Dubravka Butković Brljačić, v.r.