Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-239/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice FŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ujedno i kao preuzimateljica postupka nakon smrti ranije tužiteljice VŽ iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Ivo Juričko, odvjetnik u Odvjetničkom Društvu Juričko i Partneri d.o.o. iz Splita, protiv 1. tuženika JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Franciska Matijašević, odvjetnica u Veloj Luci i 3. tuženice ĐŽ rođ. F iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jasna Kotarac Jabuka, odvjetnica u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj: P-453/2024-6 od 11. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba 1. tužiteljice FŽ i 2. tužiteljice VŽO i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj: P-453/2024-6 od 11. prosinca 2024. u točki I. i u dijelu točke II. izreke kojim je 1. i 2. tužiteljicama naloženo plaćanje troškova postupka 1. do 3. tuženicima.

II. Odbija se kao neosnovan 1. tužiteljice FŽ i 2. tužiteljice VŽO za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužni su tuženici na ime uzurpiranog dijela kat. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji uzurpirani dio je označen na skici vještaka mjernika ZŽ od 24. srpnja 2020. slovima A, B, C, D, E, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, R, A, koji dio se proteže po dužini i širini od mora do javne ceste, isplatiti u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljici ad 1/ za 1/3 dijela, a tužiteljici ad 2/ za 2/3 dijela iznosa od 150.000,00 €, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od pravomoćnosti presude pa do isplate."

II. Nalaže se tužiteljicama FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i FŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na jednake dijelove, parnični trošak u iznosu od 2.457,08 €, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu (u iznosu od 2,00 €) zahtjev za naknadu parničnog troška odbija."

2. Protiv navedene presude 1. i 2. tužiteljica izjavile su pravovremenu žalbu zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev. Potražuju naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovore na žalbu podnijeli su 1. i 2. tuženik i predlažu žalbu 1. i 2. tužiteljice odbiti.

4. Žalba tužiteljica je neosnovana.

5. Prvotnim tužbenim zahtjevom (tužba podnesena 16. kolovoza 1991.) tužiteljice (FŽ, DŽ i BŽ) tražile su da se utvrdi da su tužiteljice suvlasnice čest. zem. [katastarska čestica] za po 1/3 dijela te da se ista proteže i na dio sadašnje čest. zem. [katastarska čestica] u posjedu tuženika i to baš sukladno točkama C2-C2 skice vještaka Luke Lukšića od 26. travnja 1991. (točka I.), da je tuženik JŽ dužan na ime porušenog suhozida te na ime zauzetog zemljišta isplatiti tužiteljicama 50.000,00 dinara (točka II.), da je tuženik dužan u roku 15 dana porušiti spremište za čamce izgrađeno na zemljištu tužiteljica posebno ogradni zid označen točkama C-C1 skice (točka III.).

5.1. Iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da je rješenjem istog prvostupanjskog suda poslovni broj I.R.63/89 od 26. travnja 1991. između navedenih nekretnina stranaka uređena međa, da su tužiteljice upućene svoje jače pravo ostvariti u parnici, da je dio nekretnine tužiteljica tuženik zaposjeo protupravno na temelju pogrešne izmjere, da je tuženik porušio suhozid i na dijelu nekretnine tužitelja sagradio spremište za čamce, ogradni zid i dio kuće zbog čega tužiteljice trpe štetu koju procjenjuju u iznosu od 50.000,00 dinara.

6. Na ročištu 24. studenog 2020., a nakon dostave nalaza vještaka mjernika ZŽ, tužiteljice su, konačno odredile tužbeni zahtjev kojim su tražile da se utvrdi da među između čest. zem. [katastarska čestica] suvlasništvo tužiteljica i čest. zem. [katastarska čestica] suvlasništvo tuženika, obje k. o. [katastarska općina], predstavlja linija označena plavom bojom i slovima A, B, C, D, E, sukladno skici mjernika ZŽ od 24. srpnja 2020. (točka I.), te da su tuženici dužni na ime uzurpiranog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji uzurpirani dio je označen na skici vještaka mjernika ZŽ od 24. srpnja 2020. slovima A, B, C, D, E, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, R, A, koji dio se proteže po dužini i širini od mora do javne ceste, isplatiti u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljicama iznos od 150.000,00 € u protuvrijednosti kunama prema prodajnom tečaju HNB sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od pravomoćnosti presude pa do isplate (točka II.).

6.1. Napominje se da se radi o potpuno novom zahtjevu, a činjenični supstrat tužbe nije mijenjan.

7. Dio zahtjeva kojim tužiteljice traže da se utvrdi da međa između navedenih nekretnina (čest. zem. [katastarska čestica]) predstavlja linija označena plavom bojom i slovima A, B, C, D, E, sukladno skici mjernika ZŽ od 24 srpnja 2020., pravomoćno je odbijen presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-62/2020-139 od 22. veljače 2021. koja je u tom dijelu potvrđena presudom ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-172/2022-3 od 25. kolovoza 2022.

7.1. Navedena presuda poslovni broj P-62/2020-139 od 22. veljače 2021. rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-172/2022-3 od 25. kolovoza 2022., povodom žalbe tužiteljica ukinuta je u dijelu kojim je odbijen dio zahtjeva kojim tužiteljice traže isplatu iznosa od 150.000 eura.

7.2. Dakle, u nastavku postupka ostalo je za odlučiti o dijelu zahtjeva kojim tužiteljice traže isplatu iznosa od 150.000 eura za dio čest. zem. [katastarska čestica] koji je u posjedu 1. do 3. tuženika i na kojoj je sagrađen dio kuće 1. do 3. tuženika i u cijelosti spremište za čamce.

8. Napominje se da je tijekom postupka (15. srpnja 2003.) preminuo prvotni tuženik JŽ, da je rješenjem Općinskog suda u Korčuli poslovni broj IR.19/10 utvrđena smrt jednog od njegovih nasljednika CŽ, a postupak iza njihove smrti su preuzeli 1. do 3. tuženici (JŽ, SŽ i ĐŽ).

8.1. Nadalje, preminula je i prvotno 2. tužiteljica VŽ, a postupak je preuzela tužiteljica FŽO.

9. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio njezinu donošenju, u granicama razloga određenih u žalbi, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalbom ukazuju tužiteljice, jer je pobijana presuda razumljiva, za svoju odluku prvostupanjski sud je dao dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu suprotni provedenim dokazima i sadržaju spisa i ista se može ispitati.

9.1. Nema ni drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužiteljica i na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo, pa su neosnovani ti žalbeni prigovori tužiteljica.

11. Nesporno je među strankama da su tužiteljice upisane kao suvlasnice čest. zem. [katastarska čestica], a da su tuženici upisani kao suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] i da su navedene čestice međašne. Nadalje, nesporno je da su tužiteljice sa prednikom 1. do 3. tuženika pred Općinskim sudom u Korčuli pod poslovnim brojem IR.63/89 vodile izvanparnični postupak radi uređenja međe između njihovih nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] i da je rješenjem od 26. travnja 1991. međa pravomoćno uređena prema posljednjem mirnom posjedu prema crti koju je na terenu kao među pokazao prednik 1. do 3. tuženika, a da su tužiteljice predlagale da se međa uredi prema katastarskim mapama. Nakon navedenog uređenja međe, tužiteljice su 16. kolovoza 1991. podnijele tužbu radi utvrđenja jačeg prava i isplate, a nakon što je vještak mjernik u ovom predmetu dao nalaz i mišljenje na ročištu 24. studenog 2020. tužiteljice su odredile svoj tužbeni zahtjev kako je ranije navedeno.

12. Pravilno je utvrđeno da su sporne čestice nastale prilikom diobe čest. zem. [katastarska čestica], da su bile dvije diobe te čestice, da je prvom diobom 1960. čest. zem. [katastarska čestica] cijepana točno po pola na dvije čestice i to čest. zem. [katastarska čestica]., da je naknadno temeljem nagodbe suvlasnika čest. zem. [katastarska čestica] cijepana je na čest. zem. [katastarska čestica]. Spisu prileže prijevod privatnog zapisa od 16. siječnja 1936. suvlasnika čestice 9739 i to IŽ s jedne strane i MŽ i V (pok. J) s druge strane, o podijeli navedene čestice po pola (stranica 22D).

12.1. Drugom diobom 1973. čest. zem. [katastarska čestica] cijepana je na način da su formirane čest. zem. [katastarska čestica].

13. Nadalje, pravilno je utvrđeno da je prednik 1. do 3. tuženika 1936. kupio 1/8 dijela prvotne čestice 9739, a koji dio je nakon diobe 1973. odgovaralo čest. zem. [katastarska čestica]. Dakle, prednik 1. do 3. tuženika je svoju česticu kupio prije njezina prvog cijepanja.

14. Utvrđeno je (to proizlazi iz nalaza i iskaza vještaka Prijama Bačića – očevid 29. listopada 1993.) ali i iskaza vještaka ZŽ (ročište 16. svibnja 2016.), da je prilikom diobe osnovne čestice 9739 na pola, a koju diobu je vršio mjernik UŽ, došlo do pogreške u mjerenju na terenu pa čestica 9739 na terenu nije podijeljena na 1/2, kao što je podijeljena u zemljišnim knjigama.

14.1. Vještak Bačić je iskazao da je parcela 9739 bila nepravilnog oblika, uz obalu je uža nego u brdu, a mjerenje 1960. je vršeno kao da je uz more ista širina parcele kao i u brdu. Iskazao je i da S imaju u posjedu površinu koju su kupili.

15. Temeljem nalaza vještaka ZŽ je utvrđeno da je između stranaka sporna površina od 352 m2, kao i da se ista nalazi ispod javne ceste do mora i na skici vještaka ZŽ označena je slovima A, B, C, D, E, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, R, A. Utvrđeno je da se navedena sporna površina nalazi u posjedu 1. do 3. tuženika, ranije njihova prednika koji je na istoj sagradio dio kuće i spremište za čamce, te ogradni zid na pravcu označenom slovima G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, R i crvenom bojom. Vještak je u svom nalazu plavom bojom i slovima A, B, C, D, E, označio granicu koja predstavlja polovicu nekadašnje čest. zem. [katastarska čestica], odnosno mapalnu među između čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], a koja granica prema tužiteljicama predstavlja među između stranaka. Obzirom je vještak u nalazu označio i položaj objekata (kuće i spremišta za čamce) koje je sagradio prednik 1. do 3. tuženika, proizlazi da su kuća dijelom, a spremište za čamce u cijelosti sagrađeni na čest. zem. [katastarska čestica] koja je u suvlasništvu tužiteljica.

16. Dakle, sporna površina nedvojbeno je dio čest. zem. [katastarska čestica] koja je upisana kao suvlasništvo tužiteljica, a na tom dijelu su izgrađeni objekti 1. do 3. tuženika (dio kuće i spremište za čamce) pa i pristupni put od javne ceste do kuće 1. do 3. tuženika.

17. Međutim, utvrđeno je da je čestica broj 9739/5 formirana prijavnim listom iz 1973. (stranica 168 do 172 spisa), a konstatirano je u obrazloženju da je to formiranje izvršeno u prisutnosti zainteresiranih stranaka, pa i prednika tužiteljica, da su nove međe označene na terenu i da nema spora u granicama čestica.

18. Nadalje, utvrđeno je da je prednik tuženika 2. lipnja 1976. ishodio građevinsku dozvolu za gradnju objekta, da je o iskločenju regulacijske, građevinske i nivelacione linije sačinjen zapisnik 17. svibnja 1976., a iz kojeg zapisnika proizlazi da je na licu mjesta prilikom iskločavanja bio prisutan HŽ, prednik tužiteljica. Pravilno je utvrđeno da nakon što je prednik tuženika započeo gradnju kuće međa između stranaka nije bila sporna jer je i 1. tužiteljica FŽ u postupku uređenja međe iskazala da je njezin otac smatrao da se JŽ prilikom gradnje previše približio njihovom zemljištu, da su pozvali mjernika da im pokaže granicu, da je mjernik granicu pokazao na crti gdje je sagrađen južni zid spremišta za čamac, koje mišljenje vještaka su prihvatili.

18.1. Iz postupka i provedenih dokaza proizlazi da je međa između navedenih nekretnina stranaka postala sporna 1989. kada su ovdje tužiteljice i podnijele prijedlog radi uređenja međe. Napominje se da iz spisa poslovni broj IR.63/89 proizlazi da su tužiteljice tada prijedlog za uređenje međe podnijele i protiv ČŽ, susjeda s druge strane, ali su tijekom postupka u odnosu na njega povukle prijedlog.

19. Prema izreci rješenja o uređenju međe poslovni broj IR.63/89 od 26. travnja 1991. stranka kojoj je rješenjem o uređenju međe povrijeđeno neko vlasničko pravo, svoje jače pravo može ostvariti u parnici. Međutim, konačno određenim tužbenim zahtjevom, obzirom istim traže uređenje međe i isplatu naknade za "uzurpirani" dio nekretnine, tužiteljice nisu tužbeni zahtjev postavile u svrhu zaštite svojeg prava suvlasništva, odnosno ostvarivanje jačeg prava. Tužiteljice nisu ovaj postupak pokrenule radi dokazivanja svog suvlasništva i nisu tražile predaju u suposjed spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 352 m2.

19.1. Pored toga, zahtjevi tužiteljica (uređenje međe i isplata iznosa od 150.000 eura) ne proizlaze ni iz činjenica navedenih u tužbi, jer u tužbi tužiteljice svoj zahtjev za isplatu temelje na navodima da gradnjom na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] i rušenjem suhozida trpe štetu.

19.2. Upravo kada bi se njihov konačno određeni zahtjev i mogao smatrati zahtjevom za ostvarivanje jačeg prava, obzirom da je isti podnesen 24. studenog 2020., podnesen je nakon proteka roka određenog rješenjem poslovni broj IR.63/89 od 26. travnja 1991.

20. U povezanosti s navedenim, a obzirom i da je pravomoćno odbijen njihov zahtjev za uređenje međe, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odbio zahtjev za isplatu iznosa od 150.000 eura.

21. Neosnovano tužiteljice žalbom ukazuju da su se one i njihov prednik protivili gradnji, kao i na sadržaj dokumenata koji prileže spisu (dopis TŽ, prednika tužiteljica građevinskoj inspekciji –stranica 147 spisa i odgovor te inspekcije – stranica 144 spisa) jer iz odgovora građevinske inspekcije proizlazi da se radi o uzurpaciji građevinskog zemljišta i bespravnoj gradnji na javnom pomorskom dobru i društvenoj imovini, jer je predniku tužiteljica i ukazano da na pomorskom dobru ne može postojati pravo vlasništva i da stranka ne može tužiti drugu stranku da je uzurpirala njezino pravo vlasništva, da je za rješavanje sporova na pomorskom dobru i društvenoj imovini nije nadležan sud, već imovinskopravna služba.

21.1. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima se osporava zaključak prvostupanjskog suda da su tuženici, a i njihov prednik, pošteni posjednici, jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je prilikom formiranja čest. zem. [katastarska čestica] predniku 1. do 3. tuženika među prema tužiteljicama pokazao i označio mjernik, sa čime se prednik tužiteljica suglasio.

22. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP, valjalo je žalbu 1. do 3. tužiteljice kao neosnovanu odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi.

23. Temeljem članka 166. ZPP odbijen je zahtjev 1. do 3. tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nisu uspjele.

24. Ovaj drugostupanjski sud nije ispitivao prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev 1. do 3. tuženika za naknadu troškova postupka jer u tom dijelu stranke presudu nisu pobijale žalbom.

U Sisku 11. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić