Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj:Gž-544/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji mr.sc. Bojani Skenderović u pravnoj stvari tužitelja TF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Draganu Jurjeviću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika ĆF (ZF), [adresa] (ili na adresi [adresa]), zastupanih po punomoćnici mr. sc. Gordani Šimunov, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj: P- 3137/2019-12 od 7. ožujka 2024., dana 11. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava te se rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj: P- 3137/2019-12 od 7. ožujka 2024.:

- potvrđuje u dijelu u kojem je tužitelju naloženo nadoknaditi tuženicima parnične troškove u iznosu od 343,75 EUR uvećano za zatezne kamate od dana donošenja rješenja o trošku do isplate

- preinačuje u preostalom dijelu u kojem je tužitelju naloženo nadoknaditi tuženicima parnične troškove u iznosu od 206,25 EUR te se u tom dijelu zajedno sa zatezanim kamatama odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova.

II. Nepobijana točka I. izreke rješenja, kao i dio točke II. izreke rješenja u kojem je tužitelju naloženo da u roku od 15 dana tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 275,00 EUR uvećano za zatezne kamate od dana donošenja rješenja o trošku do isplate ostaju neizmijenjeni.

III. Nalaže se tuženicima naknaditi trošak žalbe tužitelja u iznosu od 33,39 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I. utvrđeno je da je tužba povučena, dok je točkom II. izreke tužitelju naloženo naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 825,00 EUR u roku od 15 dana.

2. Pravodobnom žalbom tužitelj pobija odluku o troškovima postupka u dijelu u kojem ga je sud obvezao naknaditi tuženicima iznos parničnog troška od 440,00 EUR uvećan za PDV 25% navodeći da odluka u ovom dijelu nije zakonski osnovana te predlaže ovom sudu da preinači pobijanu točku II. rješenja, odnosno podredno da ju ukine u pobijanom dijelu i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz nadoknadu troškova žalbe tužitelju zajedno sa zateznim kamatama.

3. U odgovoru na žalbu tuženici se protive žalbenim navodima, prihvaćaju stajalište prvostupanjskog suda i predlažu žalbu odbiti.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Svoju odluku o naknadi troškova u ovom postupku prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da su tuženici, nakon što je tužitelj podneskom od 13. veljače 2024. povukao tužbu, dana 4. ožujka 2024. izvijestili sud da su suglasni s povlačenjem tužbe te su zatražili naknadu troškova postupka. Stoga je sud temeljem čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu ZPP) utvrdio da je tužba povučena. Sud nadalje pozivom na odredbe čl. 158. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a priznaje tuženicima trošak u iznosu od 825,00 EUR i to za sastav odgovora na tužbu, za sastav dva podneska od 14. veljače 2020. i od 4. ožujka 2024. u iznosu od po 200,00 EUR za svaku parničnu radnju, za zastupanje više osoba povišenjem tarifnih stavaka za 10% u iznosu od 60,00 EUR, sve uvećano za PDV u iznosu od 25% (Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 40. st. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ broj: 138/23., dalje Tarifa).

6. U žalbi tužitelj tvrdi da je prvostupanjski sud uvažio parnični trošak tuženicima za podneske od 14. veljače 2020. i od 4. ožujka 2024. koji nisu bili nužni za vođenje postupka, a niti su bili obrazloženi kako je to određeno Tbr. 8. 1. Tarife. Navodi da se podneskom od 14. veljače 2020. ponavljaju navodi iz odgovora na tužbu, dok su podneskom od 4. ožujka 2024. tuženici popisali parnični trošak, slijedom čega nesporno proizlazi da je sud prvog stupnja neosnovano tuženicima usvojio parnični trošak za parnične radnje koje nisu bile nužne za vođenje postupka, kao što je na te parnične radnje trošak uvećao po Tbr. 40. 1. za 10% radi zastupanja više osoba. Dakle, sud prvoga stupnja je prema stajalištu tužitelja neosnovano tuženicima priznao iznos parničnog troška od 440,00 EUR uvećano za PDV 25%.

7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, ocjena je ovog suda da u donošenju pobijanog rješenja nisu počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP- u vezi čl. 381. istog Zakona.

8. Ocjenu troška sastava podneska 14. veljače 2020. koji je bio potreban za vođenje postupka i na čiju naknadu tuženici imaju pravo, prvostupanjski sud pravilno je utemeljio na odredbi čl. 158. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te glede visine na odredbama navedene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa u tom smislu žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani. Naime, podneskom koji je zaprimljen na prvostupanjskom sudu dana 14. veljače 2020. tuženici obrazlažu razloge neosnovanosti sadržaja navoda iz podneska tužitelja od 27. siječnja 2020. u kojem je tužitelj iznio stajalište o promašenosti navoda odgovora na tužbu i predložio prekid postupka, na koji prijedlog su se tuženici upravo osporavanim podneskom i očitovali.

Međutim, u odnosu na podnesak od 05. ožujka 2024. sud je ovaj podnesak koji ocjenjuje potrebnim za dovršetak postupka, trebao valorizirati na način da njegov trošak prizna po Tbr. 8.4. Tarife budući se u njemu tuženici očituju da su suglasni s povlačenjem tužbe i da potražuju naknadu troškova postupka te navode koje troškove potražuju, ali ne daju nikakvo obrazloženje, pa ovdje ne možemo govoriti o obrazloženom podnesku.

9. Slijedom navedenoga, tuženicima je sukladno čl. 158. st.1. i čl.155. st.1. ZPP-a valjalo priznati troškove u iznosu od 343,75 EUR te je u tom dijelu predmetno rješenje valjalo potvrditi sukladno odredbi čl. 380. st. 2. ZPP-a, dok je zahtjev tuženika preko tog iznosa odbijen kao neosnovan i u tom dijelu predmetno rješenje valjalo je preinačiti sukladno odredbi čl. 380. st. 3. ZPP-a.

10. Navedena odluka u točki I. i dijelu točke II. izreke u kojem je tužitelju naloženo da u roku od 15 dana tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 275,00 EUR uvećano za zatezne kamate od dana donošenja rješenja o trošku do isplate, nije bila predmetom drugostupanjskog postupka.

11. Uzimajući u obzir uspjeh tužitelja sa žalbom od 37,50 % (žalio se na iznos troška od 550,00 EUR, a uspio je sa 206,25 EUR) sud mu je osnovani trošak žalbenog postupka (koji se sastoji od troška sastava žalbe po Tbr.10.4. Tarife u iznosu od 50,00 EUR, kojem iznosu je pribrojen PDV 25% od 12,50 EUR, čemu je pridodan plaćeni iznos sudske pristojbe na žalbu od 26,55 EUR) priznao u visini od 89,05 EUR. Ovaj iznos stavljen je u omjer sa uspjehom tužitelja u žalbenom postupku na koji način je dobiven iznos od 33,39 EUR na čije plaćanje su obvezani tuženici.

U Varaždinu 11. rujna 2025.

Sutkinja

Bojana Skenderović