Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1972/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke koji je izradio sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupano po zaposlenici ĐE, temeljem generalne punomoći Su-759/2013, protiv tuženika TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-9030/2023-10 od 21. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-9030/2023-10 od 21. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom na temelju priznanja, naloženo je tuženiku TE, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, iznos od 2.030,78 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 10. kolovoza 2023. do isplate u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu, pobijajući istu u cijelosti, ne navodeći izričito žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 , 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/1, 70/19, 80/2022, 114/2022 dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud „usvoji“ žalbu.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom ukupnog iznosa od 2.030,78 eura s pripadajućim zateznim kamatama, na ime nepripadno korištene zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja i dopunskog zdravstvenog osiguranja od strane tuženika u razdoblju od 30. studenog 2019. do 1. ožujka 2023.
6. Iz rezultata prvostupanjskog postupka u bitnom proizlazi:
- da je tužitelj u tužbi od 6. rujna 2023. naveo da je pravomoćnim rješenjem tužitelja, KLASA: UP/I-503-01/22-01/5536, URBROJ: 338-21-02-02-23-04 od 26. siječnja 2023., tuženiku s danom 30. listopada 2019. utvrđen prestanak statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju kao osobi s prebivalištem, odobrenim stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u [adresa], koje nisu obvezno zdravstveno osigurane po drugoj osnovi i koje su se prijavile Zavodu u roku od 30 dana od otpuštanja iz ustanove za izvršenje kaznenih i prekršajnih sankcija, dok je tuženik u razdoblju od 30. studenog 2019. do 1. ožujka 2023. na teret tužitelja neopravdano koristio zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja u iznosu od ukupno 2.030,78 eura ( 2.006,49 eura za osnovno zdravstveno osiguranje i 24,29 eura za dopunsko zdravstveno osiguranje)
- da je tuženik u odgovoru na tužbu od 6. prosinca 2023. u bitnom naveo kako je u utuženom razdoblju opravdano koristio zdravstvenu zaštitu na teret tuženika, pritom se pozivajući na odredbe Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj: 14/21 i 155/23)
- da je na pripremnom ročištu održanom 14. siječnja 2025. tuženik naveo kako u cijelosti priznaje tužbu i tužbeni zahtjev, dalje navodeći da je dugovanje točno kako je i postavljeno u tužbi, ne osporavajući ni visinu ni tijek ni osnov zateznih kamata. Potom je predložio donošenje presude na temelju priznanja uz napomenu da će nakon toga, obročno u skladu s mogućnostima otplaćivati dugovanje.
7. Prvostupanjski sud donio je pobijanu odluku pozivom na odredbu iz čl. 331. st. 1. ZPP-a temeljem utvrđenja da je tuženik na ročištu dana 14. siječnja 2025. priznao tužbeni zahtjev.
8. Odredbom čl. 331. st. 1. ZPP-a propisano je da ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja). St. 2. navedenog članka propisano je da sud neće donijeti presudu na temelju priznanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima, ako nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati.
9. Odredbom čl. 353. st. 3. ZPP-a propisano je da se presuda na temelju priznanja može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare, dok je st. 4. navedenog čl. propisano da kada se presudu na temelju priznanja pobija zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare, stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana u volji.
10. Glede navedenog, valja ukazati da je priznanje tužbenog zahtjeva uvijek jednostrana parnična radnja tuženika, kojom radnjom tuženik pred sudom izričito izjavljuje da je tužiteljev zahtjev za pružanje zaštite određenog sadržaja osnovan. Priznanje tužbenog zahtjeva predstavlja materijalnu procesnu dispoziciju, obzirom da se raspolaganje tuženika odnosi na sam predmet spora. Tužbeni zahtjev, čiju je osnovanost tuženik priznao, time determinira i sadržaj presude koju, nakon priznanja, donosi sud. Priznanje tužbenog zahtjeva, da bi bilo relevantno, mora biti izjavljeno od strane tuženika, odnosno njegovog punomoćnika ili osobe ovlaštene za njegovo zastupanje, i mora biti izričito i nedvojbeno. Kod donošenja presude na temelju priznanja sud je dužan ispitati samo postojanje općih i posebnih procesnih pretpostavki za donošenje presude na temelju priznanja, dakle, utvrditi je li priznanje dano od osobe koja je ovlaštena za poduzimanje te parnične radnje, je li priznanje izričito, te nije li izvršena dispozicija u suprotnosti sa prisilnim propisima ili javnim moralom.
11. Dakle, kada se govori o izričitom priznanju tužbenog zahtjeva isto podrazumijeva točno određeni sadržaj tužbenog zahtjeva, kao pretpostavku za donošenje odluke na temelju tuženikove radnje. Osim toga, kako je priznanje tužbenog zahtjeva u postupku pred sudom jednostrana parnična radnja tuženika, to ne smije biti dvojbe o sadržaju priznanja tužbenog zahtjeva.
12. Tuženik u žalbi u bitnom navodi da je doveden u zabludu, pritom citirajući odredbe Zakona o izvršenju kazne zatvora na koje se pozivao već u odgovoru na tužbu, spominjući pritom i obročnu otplatu navedenog iznosa.
13. Pravilno je prvostupanjski sud postupio donošenjem pobijane presude na temelju priznanja, obzirom da je tuženik na pripremnom ročištu izričito izjavio da priznaje u cijelosti tražbinu, ne osporavajući ni visinu ni tijek zakonskih zateznih kamata. Neosnovano se pritom tuženik poziva na odredbe Zakona o izvršavanju kazne zatvora, obzirom da je sa sadržajem istih bio upoznat prije nego što je priznao tužbeni zahtjev, a što proizlazi iz navoda iz odgovora na tužbu od 6. prosinca 2023., pa stoga u konkretnom slučaju nema bitne zablude iz čl. 353. st. 3. ZPP-a. Žalbeni navodi koji se odnose na način izvršenja tražbine iz pobijane presude ne utječu na pravilnost i zakonitost iste, dok se tuženik, radi dogovora o obročnoj otplati može izravno obratiti tužitelju.
14. S obzirom da nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
Split, 11. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Mimica
