Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2012/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke koji je izradio sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćniku ĆJ dipl. iur., temeljem generalne punomoći, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, koje zastupa punomoćnica Maja Vojnić, odvjetnica u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-349/2021-11 od 10. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-349/2021-11 od 10. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u dijelu pod točkom I. izreke odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 12.238,97 EUR (92.214,49 kn) sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. ožujka 2021.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
dok je točkom II. izreke naloženo t užitelju isplatiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj, pobijajući istu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 , 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/1, 70/19, 80/2022, 114/2022 i 155/23 dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
6. Nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, a kako ta utvrđenja nisu žalbenim navodima dovedena u sumnju, prihvaća ih i ovaj sud.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 12.238,97 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama s osnova isplaćene obiteljske mirovine djeci smrtno stradalog osiguranika tužitelja LJ za razdoblje od 26. svibnja 2017. do 31. siječnja 2021.
8. Iz prvostupanjskog postupka u bitnom proizlazi:
- da je osiguranica tužitelja LJ **.**.2017. zadobila u prometnoj nezgodi teške tjelesne ozlijede zbog kojih je preminula
- da je teretno vozilo reg oznake [registarska oznaka], kojim je prema zapisniku MUP-a Policijske uprave Dubrovačko neretvanske, Postaje prometne policije Dubrovnik broj 511-03-14-KU-11/2017 od 2. srpnja 2017.g. sastavljenom povodom predmetne prometne nesreće, upravljao vozač IJ, bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police], dok je protiv istog podnesena kaznena prijava, te se postupak istrage vodio pred Općinskim državnim odvjetništvom u Dubrovniku pod brojem K-DO-296/2017, međutim spomenuti vozač teretnog vozila IJ je u međuvremenu preminuo **.**.2017., te je postupak obustavljen
- da je prema prijavi poslodavca osiguranice tužitelja Konzum d.d. od 14. lipnja 2017. smrt iste nastupila uslijed ozlijede na radu
- da je rješenjem tužitelja i to Područnog ureda u Dubrovniku Klasa:140- 03/17-01/03458314404 Urbroj: 341-05-05/3-17- 013957 od **.**.2017. LJ Ć kao udovcu pok. osiguranice LJ, te djeci L i I priznato je pravo na obiteljsku mirovinu, dok se mirovina isplaćuje djeci s obzirom da je udovac u radnom odnosu, a kao uzrok smrti osiguranika navedena je ozljeda na radu
- da je za razdoblje od 6. svibnja 2017.g. do 31. siječnja 2021. obitelji stradale tužitelj isplatio ukupan iznos od 92.214,49 kuna
10. Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da je mjerodavna odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.; dalje: ZOOP) te je, smatrajući kako tužitelj nije dokazao da su ispunjeni njome propisani uvjeti, odnosno da tužitelj nije dokazao da postoji razlika mirovine u smislu te odredbe, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan
11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja koji smatra da su za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari mjerodavne odredbe članka 161. i članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18.) prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je primijenio odredbe ZOOP-a.
12. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u brojnim odlukama, primjerice odlukama broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-163/2023. od 28. ožujka 2023., Rev- 901/2021 od 27. rujna 2022., Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022., Rev- 1180/2022 od 6. prosinca 2022., Rev-444/2023-2 od 20. rujna 2023., Rev- 958/24 od 10. srpnja 2024., u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode
12.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske naime navodi da treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP- a, odnosno u konkretnom je slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja je materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti uređena ZOOP-om, zbog čega da se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.
13. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP- om. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen posebnim zakonom i to ZOOP-om. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi: „Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“
14. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja (Rev-163/2023. od 28. ožujka 2023.)
15. Stoga je u ovoj pravnoj stvari primjenjiva odredba članka 27. ZOOP-a koja uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“, kojom je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1). Nadalje, prema stavku 2. istog članka, stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Stavkom 4. je propisano da se odredbe stavaka 1., 2. i 3. tog članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Zaključno, prema stavku 5., obvezu iz stavka 1. tog članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.
16. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo za iznos razlike između iznosa mirovine koji se isplaćuje obitelji osiguranika tužitelja na temelju rješenja tužitelja i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na obiteljsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj (tako i VSRH u odluci broj Rev-845/23 od 27. ožujka 2024.), te da navedena obveza dokazivanja počiva na tužitelju.
17. U konkretnom slučaju nije sporno da je obitelji osiguranika tužitelja priznato pravo na obiteljsku mirovinu upravo zbog ozlijede na radu, slijedom čega je za zaključiti da ne postoji razlika između isplaćene mirovine istima i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa nije riječ o situaciji iz čl. 27. st. 3. ZOOP- a kada bi tuženik kao društvo za osiguranje bio u obvezi naknaditi tužitelju razmjerni dio mirovine. Kako tužitelj tužbenim zahtjevom traži naknadu isplaćene obiteljske mirovine u cijelosti, a s obzirom da je riječ o mirovini koja je utvrđena zbog ozljede na radu, to nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 27. st. 1.,2. i 3. ZOOP-a za obvezivanje tuženika na isplatu utuženog iznosa, slijedom čega je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan u cijelosti.
18. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbi članka 27. ZOOP-a zaključio da tužitelj nije dokazao da je pretrpio štetu te odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
19. Također, tužitelj posebno obrazloženo ne osporava odluku o troškovima postupka. S obzirom da drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, kada ispituje odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, to se ovaj sud nije upuštao u ocjenu jesu li sve radnje za koje je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku uistinu bile potrebne za vođenje ovog postupka, niti u to je li visina priznatih troškova tuženiku pravilno odmjerena, a sve uslijed izostanka takvih žalbenih navoda tužitelja.
20. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe, niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Split, 11. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Mimica
