Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2779/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke koji je izradio sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužiteljice BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s boravištem u [adresa], protiv tuženika AMERIČKE MEĐUNARODNE ŠKOLE U ZAGREBU, Zagreb, Voćarska ulica 106, OIB: 65237870203, kojeg zastupa punomoćnica Monika Maretić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Markušić & Maretić u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 2273/2022-10 od 11. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2273/2022-10 od 11. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, u dijelu pod točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku AMERIČKOJ MEĐUNARODNOJ ŠKOLI, ul. Damira Tomljanovića Gavrana 3, Zagreb, OIB: 65237870203 da izvrši uplatu 11.700 eura, po srednjem tečaju NBH, tužiteljici BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] uvećanu za zatezne kamate za navedene iznose od datuma uplata do datuma isplate:

- 5.600,00 eura uplata od 09.09.2014. pa do datuma isplate,

- 4.100,00 eura uplata od 28.10.2014. pa do datuma isplate,

- 2.000,00 eura uplata od 04.02.2015. pa do datum isplate."

dok je točkom II. izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 398,17 eura / 3.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana. Konačno, u dijelu pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom parničnih troškova.

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu, pobijajući istu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 , 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/1, 70/19, 80/2022, 114/2022 dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, te „poništi“ pobijanu presudu i donese novo „rješenje“.

3. U odgovoru na žalbu tuženik u bitnom pobija žalbene navode tužiteljice, predlažući da nadležni drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 11.700,00 eura uvećanog za zatezne kamate, koji iznos je tužiteljica isplatila tuženiku radi školovanja njenog sina Davida Mamića školske godine 2014/2015.

6. Nije sporno da je tužiteljica navedeni iznos isplatila tuženiku radi školovanja njezinog sina u spomenutoj školskoj godini, da ista nije izvršila preuzetu obvezu plaćanja školarine u cijelosti, zbog čega je tuženik uskratio sinu tužiteljice daljnje školovanje, te da sin tužiteljice od travnja 2015. nije pohađao nastavu. Sporno je ima li tužiteljica pravo na povrat navedenog iznosa, te je li navedena tražbina zastarjela.

7. Iz rezultata prvostupanjskog postupka u bitnom proizlazi:

- da su tužiteljica i tuženik 8. srpnja 2014. sklopili Financijski ugovor te 25. kolovoza 2014. Financijski sporazum kojima su ugovorili financijske obveze u odnosu na školovanje sina tužiteljice LD za 11. razred školske godine 2014./2015.,

- da je tuženik na temelju predmetnog ugovora i sporazuma izdao račun broj 14T239 prema kojem je tužiteljica bila u obvezi platiti ukupni iznos od 17.915,00 eura na ime školarine i to u četiri dijela s time da zadnji dio dospijeva 4. ožujka 2015.,

- da je tužiteljica tuženiku uplatila u gotovini 9. rujna 2014. iznos od 5.600,00 eura, 28. listopada 2014. iznos od 4.100,00 eura i 4. veljače 2015. iznos od 2.000,00 eura, dok ista nije podmirila preostali iznos školarine u iznosu od 6.215,00 eura,

- da sin tužiteljice LD od travnja 2015. više nije polazio nastavu kod tuženika, tj. da mu je tuženik uskratio pohađanje nastave,

- da je tuženik zbog neplaćanja preostalog iznosa školarine podnio prijedlog za ovrhu te je javni bilježnik ABC iz Zagreba donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2657/2016 od 27. lipnja 2016. kojim je naložio tužiteljici da isplati tuženiku iznos od 6.215,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kao i troškove ovrhe i predvidive troškove ovršnog postupka.

- da je tužiteljica pravodobno podnijela prigovor protiv rješenja o ovrsi zbog čega je nastavljen sudski postupak pred Općinskim sudom u Zlataru koji je donio presudu i rješenje. Povodom pravodobno podnesene žalbe tužiteljice Županijski sud u Zagrebu je 28. rujna 2020. donio presudu poslovni broj: Gž-2804/2018 kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda prvostupanjskog suda na način da je pravomoćno u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u spomenutom rješenju o ovrsi.

- da Županijski sud u Zagrebu u obrazloženju spomenute presude, među ostalim navodi kako tužitelj, ovdje tuženik, suspendiranjem sina s nastave ovdje tužiteljice, nije pružio ugovorenu uslugu obrazovanja u cijelosti, pa da stoga nije ovlašten ni potraživati plaćanje preostalog dijela neplaćene naknade za uslugu koju nedvojbeno nije izvršio

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 9. ožujka 2021. donio rješenje broj Revd- 939/2021 kojim je odbacio prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključuje da su stranke predmetnim ponašanjem raskinule ugovorni odnos u trenutku kada je tuženik uskratio sinu tužiteljice pohađanje nastave, da tužiteljica nije ispunila ugovornu obvezu potpuno time što nije platila puni iznos školarine, a da je ispunjenje obveze razmjerno pruženoj usluzi. Stoga zaključuje da tražbina tužiteljice nije osnovana obzirom da je tuženik djelomično ispunio ugovornu obvezu školovanjem tužiteljičina sina do travnja 2015., a da je za tako djelomično ispunjenje tužiteljica bila u obvezi platiti pruženu uslugu, upravo u podmirenom iznosu. Nadalje, navodi da je spomenuta tražbina u zastari, obzirom da od raskida ugovora protekao opći zastarni rok od 5 godina, dok je tužba podnesena 2022.

9. Odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., dalje ZOO) propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

10. Tužiteljica se u žalbi u bitnom poziva na odredbe čl. 237. i 238. ZOO-a, navodeći da je postojala pravna prepreka zbog koje zastara nije tekla do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-939/2021 od 9. ožujka 2021., iz čega proizlazi kako ista smatra da tužba nije mogla biti podnesena do donošenja navedene odluke.

11. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tražbina tužiteljice zastarjela, obzirom da postupak koji je pokrenuo ovdje tuženik radi naplate cjelokupnog iznosa školarine nema za posljedicu zastoj zastare tužiteljičine tražbine, niti isti predstavlja nesavladivu prepreku zbog koje sudskim putem nije bilo moguće zahtijevati ispunjenje obveze. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima navodi da zastara teče od trenutka saznanja „što je ispravni pravni posao u međusobnom odnosu tužiteljice i tuženika“, a koji je prema navodima iste, ranije spomenuta odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju zastara je nedvojbeno nastupila, obzirom da je od trenutka kada je sinu tužiteljice uskraćeno pravo na pohađanje nastave pa do podnošenja tužbe od strane tužiteljice proteklo više od sedam godina.

12. Također, tužiteljica posebno obrazloženo ne osporava odluku o troškovima postupka. S obzirom da drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, kada ispituje odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, to se ovaj sud nije upuštao u ocjenu jesu li sve radnje za koje je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku uistinu bile potrebne za vođenje ovog postupka, niti u to je li visina priznatih troškova tuženiku pravilno odmjerena, a sve uslijed izostanka takvih žalbenih navoda tužiteljice.

13. S obzirom da nisu ostvareni žalbeni razlozi tužiteljice, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Split, 11. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica