Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-398/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Alenke Lešić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Nikola Pranjić, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Leko i Partneri, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2760/2019-28 od 11. ožujka 2022., u vijeću održanom 11. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2760/2019-28 od 11. ožujka 2022.
II. Odbija se tuženik Privredna banka Zagreb d.d. sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 4., kao i druge odredbe Ugovora o kreditu od dana 03. travnja 2006. godine, broj Ugovora 9011126985, potvrđenog po javnom bilježniku Miroslavu Baniću iz Rijeke, pod brojem OU-345/06 u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke kao i u dijelu u kojem je sukladno promjenama kamatne stope po odluci tuženika ugovorena promjena mjesečnog anuiteta.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati tužitelju s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika preplaćeni iznos od 80.277,28 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznose kako slijedi:
na iznos od 588,13 kn od 16.08.2007 godine do isplate
na iznos od 587,80 kn od 15.09.2007 godine do isplate
na iznos od 575,73 kn od 15.10.2007 godine do isplate
na iznos od 589,84 kn od 15.11.2007 godine do isplate
na iznos od 578,43 kn od 15.12.2007 godine do isplate
na iznos od 596,49 kn od 15.01.2008 godine do isplate
na iznos od 1.033,96 kn od 15.02.2008 godine do isplate
na iznos od 1.064,05 kn od 17.03.2008 godine do isplate
na iznos od 1.056,85 kn od 15.04.2008 godine do isplate
na iznos od 1.021,58 kn od 15.05.2008 godine do isplate
na iznos od 1.032,35 kn od 15.06.2008 godine do isplate
na iznos od 1.023,15 kn od 15.07.2008 godine do isplate
na iznos od 1.018,07 kn od 15.08.2008 godine do isplate
na iznos od 1.020,02 kn od 11.09.2008 godine do isplate
na iznos od 1.055,30 kn od 15.10.2008 godine do isplate
na iznos od 1.081,09 kn od 15.11.2008 godine do isplate
na iznos od 1.045,17 kn od 15.12.2008 godine do isplate
na iznos od 1.200,88 kn od 15.01.2009 godine do isplate
na iznos od 1.201,01 kn od 15.02.2009 godine do isplate
na iznos od 1.173,09 kn od 24.03.2009 godine do isplate
na iznos od 1.176,12 kn od 15.04.2009 godine do isplate
na iznos od 1.178,85 kn od 15.05.2009 godine do isplate
na iznos od 1.161,50 kn od 15.06.2009 godine do isplate
na iznos od 1.168,23 kn od 22.07.2009 godine do isplate
na iznos od 1.216,48 kn od 10.09.2009 godine do isplate
na iznos od 1.230,15 kn od 15.09.2009 godine do isplate
na iznos od 1.213,85 kn od 15.10.2009 godine do isplate
na iznos od 1.225,73 kn od 21.11.2009 godine do isplate
na iznos od 1.220,72 kn od 15.12.2009 godine do isplate
na iznos od 1.251,66 kn od 22.01.2010 godine do isplate
na iznos od 1.263,79 kn od 15.02.2010 godine do isplate
na iznos od 1.258,05 kn od 12.03.2010 godine do isplate
na iznos od 1.279,23 kn od 30.04.2010 godine do isplate
na iznos od 1.309,69 kn od 15.05.2010 godine do isplate
na iznos od 1.307,99 kn od 04.07.2010 godine do isplate
na iznos od 1.353,68 kn od 15.07.2010 godine do isplate
na iznos od 1.355,13 kn od 27.08.2010 godine do isplate
na iznos od 1.422,51 kn od 24.09.2010 godine do isplate
na iznos od 1.378,08 kn od 18.10.2010 godine do isplate
na iznos od 1.395,82 kn od 26.11.2010 godine do isplate
na iznos od 1.201,54 kn od 30.12.2010 godine do isplate
na iznos od 1.193,50 kn od 17.01.2011 godine do isplate
na iznos od 1.177,77 kn od 15.02.2011 godine do isplate
na iznos od 1.192,76 kn od 11.04.2011 godine do isplate
na iznos od 1.185,86 kn od 10.05.2011 godine do isplate
na iznos od 1.236,81 kn od 10.06.2011 godine do isplate
na iznos od 1.085,45 kn od 17.06.2011 godine do isplate
na iznos od 1.115,61 kn od 15.07.2011 godine do isplate
na iznos od 1.193,38 kn od 16.08.2011 godine do isplate
na iznos od 907,67 kn od 15.09.2011 godine do isplate
na iznos od 877,72 kn od 15.10.2011 godine do isplate
na iznos od 878,68 kn od 15.11.2011 godine do isplate
na iznos od 883,15 kn od 15.12.2011 godine do isplate
na iznos od 903,39 kn od 15.01.2012 godine do isplate
na iznos od 908,26 kn od 15.02.2012 godine do isplate
na iznos od 902,27 kn od 16.03.2012 godine do isplate
na iznos od 898,85 kn od 18.04.2012 godine do isplate
na iznos od 902,52 kn od 15.05.2012 godine do isplate
na iznos od 906,66 kn od 15.06.2012 godine do isplate
na iznos od 898,56 kn od 24.07.2012 godine do isplate
na iznos od 895,11 kn od 14.08.2012 godine do isplate
na iznos od 881,33 kn od 10.10.2012 godine do isplate
na iznos od 896,30 kn od 07.12.2012 godine do isplate
na iznos od 891,93 kn od 09.01.2013 godine do isplate
na iznos od 892,60 kn od 08.02.2013 godine do isplate
na iznos od 879,68 kn od 11.03.2013 godine do isplate
na iznos od 870,84 kn od 11.07.2013 godine do isplate
na iznos od 878,14 kn od 09.10.2013 godine do isplate
na iznos od 886,94 kn od 09.10.2013 godine do isplate
na iznos od 885,95 kn od 09.10.2013 godine do isplate
na iznos od 884,89 kn od 09.10.2013 godine do isplate
na iznos od 883,90 kn od 09.10.2013 godine do isplate
na iznos od 882,90 kn od 09.10.2013 godine do isplate
na iznos od 881,84 kn od 09.10.2013 godine do isplate
na iznos od 880,79 kn od 09.10.2013 godine do isplate
na iznos od 875,72 kn od 15.11.2013 godine do isplate
na iznos od 884,30 kn od 10.03.2014 godine do isplate
na iznos od 882,97 kn od 18.07.2014 godine do isplate
sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate.
III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 1., članka 7., kao i druge odredbe Ugovora o kreditu od dana 03. travnja 2006. godine, broj Ugovora 9011126985, potvrđenog po javnom bilježniku Miroslavu Baniću iz Rijeke, pod brojem OU-345/06 u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta vezano u valutu švicarski franak po srednjem tečaju na dan plaćanja.
IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati tužitelju s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima preplaćeni iznos od 56.151,74 kn zajedno sa sa zakonskom zateznom kamatom na iznose kako slijedi:
na iznos od 27,68 kn od 15.05.2006 godine do isplate
na iznos od 21,55 kn od 15.06.2006 godine do isplate
na iznos od 9,01 kn od 15.07.2006 godine do isplate
na iznos od 21,16 kn od 15.09.2006 godine do isplate
na iznos od 2,32 kn od 15.10.2006 godine do isplate
na iznos od 70,18 kn od 15.05.2010 godine do isplate
na iznos od 68,05 kn od 04.07.2010 godine do isplate
na iznos od 206,23 kn od 15.07.2010 godine do isplate
na iznos od 213,30 kn od 27.08.2010 godine do isplate
na iznos od 416,16 kn od 24.09.2010 godine do isplate
na iznos od 287,63 kn od 18.10.2010 godine do isplate
na iznos od 343,58 kn od 26.11.2010 godine do isplate
na iznos od 588,27 kn od 30.12.2010 godine do isplate
na iznos od 508,74 kn od 15.02.2011 godine do isplate
na iznos od 567,40 kn od 11.04.2011 godine do isplate
na iznos od 545,84 kn od 10.05.2011 godine do isplate
na iznos od 736,86 kn od 10.06.2011 godine do isplate
na iznos od 937,40 kn od 17.06.2011 godine do isplate
na iznos od 1.073,91 kn od 15.07.2011 godine do isplate
na iznos od 1.419,36 kn od 16.08.2011 godine do isplate
na iznos od 1.068,99 kn od 15.09.2011 godine do isplate
na iznos od 913,55 kn od 15.10.2011 godine do isplate
na iznos od 923,71 kn od 15.11.2011 godine do isplate
na iznos od 952,84 kn od 15.12.2011 godine do isplate
na iznos od 1.067,03 kn od 15.01.2012 godine do isplate
na iznos od 1.098,91 kn od 15.02.2012 godine do isplate
na iznos od 1.071,72 kn od 16.03.2012 godine do isplate
na iznos od 1.058,85 kn od 18.04.2012 godine do isplate
na iznos od 1.084,31 kn od 15.05.2012 godine do isplate
na iznos od 1.112,78 kn od 15.06.2012 godine do isplate
na iznos od 1.074,46 kn od 24.07.2012 godine do isplate
na iznos od 1.061,73 kn od 14.08.2012 godine do isplate
na iznos od 955,48 kn od 10.10.2012 godine do isplate
na iznos od 1.079,85 kn od 07.12.2012 godine do isplate
na iznos od 1.062,02 kn od 09.01.2013 godine do isplate
na iznos od 1.072,10 kn od 08.02.2013 godine do isplate
na iznos od 1.007,87 kn od 11.03.2013 godine do isplate
na iznos od 965,44 kn od 11.07.2013 godine do isplate
na iznos od 1.011,37 kn od 09.10.2013 godine do isplate
na iznos od 1.066,48 kn od 09.10.2013 godine do isplate
na iznos od 1.067,47 kn od 09.10.2013 godine do isplate
na iznos od 1.068,53 kn od 09.10.2013 godine do isplate
na iznos od 1.069,52 kn od 09.10.2013 godine do isplate
na iznos od 1.070,52 kn od 09.10.2013 godine do isplate
na iznos od 1.071,58 kn od 09.10.2013 godine do isplate
na iznos od 1.072,63 kn od 09.10.2013 godine do isplate
na iznos od 1.051,83 kn od 15.11.2013 godine do isplate
na iznos od 1.106,40 kn od 10.03.2014 godine do isplate
na iznos od 1.106,37 kn od 18.07.2014 godine do isplate
na iznos od 1.069,90 kn od 18.07.2014 godine do isplate
na iznos od 1.070,07 kn od 11.08.2014 godine do isplate
na iznos od 1.091,71 kn od 11.08.2014 godine do isplate
na iznos od 1.096,68 kn od 13.10.2014 godine do isplate
na iznos od 1.139,70 kn od 19.11.2014 godine do isplate
na iznos od 1.159,68 kn od 13.01.2015 godine do isplate
na iznos od 1.162,58 kn od 12.03.2015 godine do isplate
na iznos od 1.162,51 kn od 05.05.2015 godine do isplate
na iznos od 1.162,51 kn od 05.05.2015 godine do isplate
na iznos od 1.162,51 kn od 05.05.2015 godine do isplate
na iznos od 1.162,51 kn od 05.05.2015 godine do isplate
na iznos od 1.162,51 kn od 05.05.2015 godine do isplate
na iznos od 1.162,51 kn od 05.05.2015 godine do isplate
na iznos od 1.162,51 kn od 05.05.2015 godine do isplate
na iznos od 1.162,51 kn od 05.05.2015 godine do isplate
sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate.
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 25.367,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 11.03.2022.g. do isplate, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan.
II. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 978,84 kn s osnova promjenjive kamatne stope i za iznos od 8.062,23 kn s osnova valutne klauzule zajedno sa zateznom kamatom."
2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08.,123/08., 57/11.,148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja. Zahtjeva trošak žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika je neosnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pri tome, dodatno, po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (članak 365. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita, a kojom su utvrđene ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sadržane u Ugovoru o kreditu od 3. travnja 2006. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i kojom je naloženo tuženiku platiti preplaćene iznose s osnove promjenjive kamate i valutne klauzule.
5.1. U odnosu na žalbeni navod tuženika o postojanju bitne povrede odredbi članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, valja reći da pobijana odluka, nije opterećena opterećena tom bitnom povredom postupka, jer presuda sadrži valjane razloge i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati.
5.2. U odnosu na žalbene navode tuženika valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. u vezi odredbe članka 220. i 221. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud proveo dokaze, kako su predloženi. Pravilno je odbijen dokazni prijedlog dopunskog saslušanja vještaka financijske struke, jer razlog zbog kojeg je to tuženik predložio nije relevantan (utvrditi kolika bi bila kamatna stopa obzirom na objektivne kriterije) za rješavanje odnosa između stranaka.
5.3. Dakle, sve provedene dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio i činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Pravilno je utvrđeno da je tužitelj potrošač, jer je kao fizička osoba zaključio ugovor o kreditu, a nesporno je da je kredit otplaćen.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na isplatu temeljem utvrđenja da bi bile ništetne odredbe Ugovora o kreditu, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 3. travnja 2006., koje su sadržane u članku 1., 4. i 7. toga Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu iznosa od 80.277,28 kn (na ime promjenjive kamatne stope), i iznosa od 56.151,74 kn (na ime valutne klauzule), sve sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene iznose teku od dospijeća do isplate, a sve to na ime razlike nastale promjenom visine kamate i tečaja švicarskog franka za koji je bila vezana glavnica, a to sve po pravilima o stjecanju bez osnove. Tuženik nije osporavao visinu zahtjeva tužiteljice, samo je smatrao da isti nije osnovan.
6.1. Pri tom, među strankama nije sporno postojanje Ugovora o kreditu kojim je tužitelju kao korisniku kredita od strane tuženika kao kreditora odobrena isplata kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 162.493,06 švicarskih franaka po srednjem tečaju tuženika, s rokom otplate od 336 jednaka mjesečna anuiteta. Nije sporno da je odredbom članka 7. Ugovora određeno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja. Nije sporno ni da je početno ugovorena kamatna stopa iznosila 4,15 (članak 4. Ugovora) te da je uslijed promjene tečaja švicarskog franka i promjene kamate povećan iznos mjesečnih anuiteta koje je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku.
7. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev (postavljen nakon provedeno financijskog vještačenja) uz obrazloženje kako su nerazumljive odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu (članak 4. Ugovora) i valutnu klauzulu pa je time dio navedenih odredbi nepošten i sukladno tome u tom dijelu ništetan, a slijedom čega tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora (odnosno njegovih ništetnih odredbi) primio u skladu s odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. - dalje u tekstu: ZOO) u visini kako je postavljen tužbeni zahtjev. Pri tome je prvostupanjski sud, kao neosnovan odbio tuženikov prigovor zastare.
7.1. Ovakva pravna shvaćanja prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (članak 8. ZPP), u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da isto nije dovedeno u dvojbu žalbom tuženika, a konačno presuda je u tom dijelu utemeljena na zakonskim razlozima.
7.2. Naime, presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014- 2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita i sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkim kreditima, ugovorima o kreditu, time što je ugovorena promjenjiva kamata i valuta uz koju je bila vezana glavnica švicarski franak jer prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka, kao trgovac, nije u potpunosti informirao potrošače o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke, s posljedicom nastanka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača.
7.3. Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između tužiteljice i tuženika, a koji u članku 7. sadrži valutnu klauzulu kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka i u članku 4. promjenjivu kamatnu stopu, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom spomenutim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, pravilno se treba pozvati na pravna utvrđenja spomenutih presuda. Ništetne su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka.
7.4. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ukazuje da utvrđenja prethodno navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da prema odredbi članka 502.a stavka 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je člankom 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S obzirom na sadržaj citiranih zakonskih odredaba, za predmetni spor nije relevantna okolnost što Ugovor o kreditu sklopljen među parničnim strankama, uslijed otplate kredita, više nije na snazi.
7.5. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14. i 110/15. - dalje u tekstu: ZZP/14) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete (ili druge isplate) koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
7.6. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s promjenjivom valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da postoji (na temelju citiranih članaka 502.c ZPP-a i 118. ZZP/14) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u olektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i u Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i kada je zahtjev tužitelja u pogledu pravne osnove spora ocijenio osnovanim.
7.7. Obzirom na navedeno, suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud prvoga stupnja zaključio, polazeći od sadržaja odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a, da temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u postupku, tuženik ništetnom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi o valutnoj klauzuli od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti, koji iznos mu je dužan vratiti zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno odlučio i o njegovom prigovoru zastare.
8.1. U slučaju restitucijskog zahtjeva (slučaju kakav je i ovaj) ugovorne strane su dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, kao posljedice ništetnosti ugovora, rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, radi čega je već iz ovog razloga valjalo zaključiti da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara ove novčane tražbine tužitelja, pa je žalbu žalitelja i u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.
8.2. Slijedom toga u odnosu na ovaj prigovor tuženika valja istaknuti da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega, u konkretnom slučaju, zastara nije nastupila ni iz ovog razloga. Naime, pri takvom shvaćanju posebice treba imati na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.
8.3. Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom članka 140. ZZP/07 propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO- a, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Za ovakvo pravno shvaćanje treba imati na umu i odredbu članka 502.c ZPP-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članak 502.a stavak 1. ZPP-a za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (članak 502.c ZPP).
8.4. Osim toga, prilikom donošenja odluke o pitanju zastare u konkretnim predmetima treba cijeniti i da je Republika Hrvatska postala punopravnom članicom Europske unije 1. srpnja 2013., od kada pravo Europske unije čini dio njezinog pravnog poretka i mora se primjenjivati, dapače to pravo je nadređeno onom nacionalnom. Takva obveza primjene prava Europske unije postoji u odnosu na sve one pravne odnose koji su u području primjene prava Europske unije, a koji odnosi su nastali nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.
8.5. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 78/12. - dalje: ZIDZZP/12), te se primjenjuju kao nacionalni propis.
8.6. Pri tome valja istaknuti da se na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, međutim u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.
8.7. Slijedom navedenog, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju, valja zaključiti da niti iz ovog razloga nije nastupila zastara novčane tražbine tužitelja, radi čega je žalbu tuženika i u tom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.
8.8. Ostali navodi žalbe ne dovode u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke.
9. Pravilno je odlučeno i o visini tužbenog zahtjeva i to na način kako je isti postavljen. Tuženik u tijeku postupka nije osporavao visinu postavljanog zahtjeva.
1 0
Tužiteljica ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana kad je platila tuženiku na ime rate kredita uvećanu svotu zbog nepoštenih odredbi.
10. I odluka o troškovima postupka je pravila i zakonita.
11. Slijedom izloženog po odredbi članka 368. ZPP žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je pobijana presuda, sve kao u izreci.
12. Kako nije uspio sa žalbom, odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP).
13. Nepobijano rješenje kojim je odlučeno o mjesnoj nadležnosti i o djelomičnom povlačenju tužbe nije dirano.
U Sisku 11. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Martina Budinski Modronja
