Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-1049/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinja, Martine Budinski Modronja predsjednice vijeća, Alenke Lešić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Zlatane Bihar članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Jakov Delipetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5765/2021-13 od 3. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 5765/2021-13 od 3. studenog 2022.
II. Odbija se tuženik Privredna banka Zagreb d.d. sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:
»I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 19365201656 sklopljenog između tužitelja i tuženika, od 20. veljače 2003. godine, sadržana u članku 11.1. Ugovora o kreditu, koja glasi:
“Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,00 % (slovima: tri posto) od iznosa kredita…”
II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB 02535697732, da tužitelju JG, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.420,00 kn / 453,91 eur sa zateznom kamatom od 21. veljače 2003. pa do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 6.375,00 kn / 846,11 eur sa zateznom kamatom od 3. studenog 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.«
2. Protiv te presude pravovremenu žalbu je izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga označenih člankom 353. stavak 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/03., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje. Zahtijeva naknadu troškova sastava žalbe i sudsku pristojbu.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je neosnovana.
5. Razmatrajući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovaj sud ne nalazi da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP koju ističe tuženik, jer je prvostupanjska presuda razumljiva i može se ispitati, te ima razloge o odlučnim činjenicama.
5.1. Ne postoje ni druge bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. ZPP), niti se tuženik na iste poziva.
6. Činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno i materijalno pravo je pravilno primijenjeno iz odredbi obveznog prava, iako se na odnose stranaka primjenjuje Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., dalje: ZOO/91), a uzimajući u obzir da su stranke zaključile Ugovor o kreditu 20. veljače 2003.
7. Predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 20. veljače 2003. u dijelu kojim je tužitelj obvezan prije korištenja kredita platiti tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,00% odobrenog kredita i posljedično isplata.
8. Pravilno je utvrđeno da je tužitelj potrošač, a tuženik trgovac i da je tužitelj platio tu naknadu 20. veljače 2003. u iznosu od 3.42,00 kn (sada 453,91 eura). Tuženik ne osporava visinu zahtjeva, nego njegovu osnovanost.
9. Na tuženiku je teret dokazivanja da se o spornoj naknadi pojedinačno pregovaralo, a tuženik je povukao dokazni prijedlog za saslušanjem djelatnika banke. Iz navoda tužitelja, saslušanog kao stranke, proizlazi da se o toj odredbi (članak 11.1 Ugovora o kreditu) nije pojedinačno pregovaralo, a radi se o standardnoj odredbi koju tuženik kao trgovac ima u istovrsnim ugovorima.
10. Navedena naknada je ustegnuta od ukupno odobrenog kredita prilikom isplate istog, a na visinu iste tužitelj nije mogao utjecati, jer je tuženik iskoristio svoj utjecaj "jače" stranke, što je potpuno suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, kao i načelu savjesnosti i poštenja. Nadalje, ugovorena je naknada u postotku od odobrenog kredita, pa nije razvidno što bi bili uopće stvarni troškovi obrade kredita, niti je tuženik naveo opravdani razlog zbog kojeg je nužno ugovoriti plaćanje te naknade i zašto u visini koja ovisi o svoti odobrenog kredita.
11. Između stranaka je sklopljen potrošački ugovor, bez pojedinačnog pregovaranja, radi se o unaprijed formuliranoj odredbi, pri čemu je potrošač ograničen po principu „uzmi ili ostavi“, pa se zaključuje da tuženik nije postupao u dobroj vjeri, jer tužitelj nije imao objektivnu mogućnost za pregovaranje oko sporne odredbe. Time dolazi do znatnije neravnoteže između ugovornih stranaka.
12. Nije sporno da člankom 1065. do 1068. ZOO/91 (što odgovora i odredbama članka 1021. do 1024. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" 35/05 do 156/22, dalje: ZOO/05) nije predviđeno plaćanje naknade za obradu kredita, dakle, nije niti zabranjeno, ali ugovaranje te naknade nepovoljno utječe na pravni položaj tužitelja kao potrošača.
13. Osnovano je prihvaćen tužbenu zahtjev za utvrđenjem ništetnosti sporne odredbe (članka 103. ZOO/91, odnosno 323. ZOO/05), jer tužitelj nije postupao u dobroj vjeri, pa slijedom toga je i zahtjev za isplatom na osnovi stečenog bez osnove temeljem odredbe članka 210. ZOO/91 osnovano prihvaćen.
14. Pravilno je prvostupanjski sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare.
14.1. U slučaju kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti sporne odredbe Ugovora o kreditu (deklaraciju), iako je ugovor sklopljen 2003., zahtjev ne zastarijeva.
14.2. Također u odnosu na zahtjev za isplatu radi se o restitucijskom zahtjevu (ugovorne strane su dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora), pa zastarni rok počine teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
15. Ostali navodi žalbe ne dovode u sumnju pravilnost prvostupanjske presude.
16. Slijedom toga je tužbeni zahtjev pravilno prihvaćen.
17. I odluka o troškovima postupka je pravilna, a tuženik ju posebno niti ne pobija (tužba je podnesena 7. srpnja 2021.).
18. Po odredbi članka 368. ZPP je žalba kao neosnovana odbijena i prvostupanjska presuda je potvrđena.
19. Odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka, jer je sa žalbom nije uspio (članak 166. stavka 1. ZPP).
U Sisku 11. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Martina Budinski Modronja
