Poslovni broj: Povrv-230/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji tog suda Ivani Klaić Žlepalo u pravnoj stvari tužitelja BRUNATA d.o.o., OIB: 32286915975, Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 13, kojeg zastupa Robert Hršak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Hrvoje Jukić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, u skladu s odredbom članka 461. a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku bez održavanja glavne rasprave, dana 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Marka Jurline u Velikoj Gorici, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-825/2024 i sudski predmet Ovrv-4854/2024 od 26. rujna 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti iznos od 26,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 13,49 eura od 16. srpnja 2022. i

- na iznos od 13,50 eura od 14. srpnja 2023.

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Marka Jurline u Velikoj Gorici, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-825/2024 i sudski predmet Ovrv- 4854/2024 od 26. rujna 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti iznos od 40,47 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Nives Mirčetić u Velikoj Gorici, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-1554/2022 i sudski predmet Ovrv-7841/2022 od 30. siječnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 50,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 50,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. rujna 2025. do isplate po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 125,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

VI Odbija se kao neosnovan tuženičin zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj, ranije ovrhovoditelj podnio je javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženice, ranije ovršenice, a radi naplate novčanog potraživanja.

2. Javni bilježnik je 26. rujna 2024. donio rješenje o ovrsi protiv kojeg rješenja je ovršenica pravodobno uložila prigovor te je rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu tuženica je navela da u cijelosti osporava predmetno rješenje o ovrsi kako u pogledu osnove, tako i u pogledu njegove visine, a istaknula je i prigovor zastare. Navela je da postupak prema ovršenici predstavlja sad već maltretiranje i uznemiravanje koje će za posljedicu svakako imati prijavu ovlaštene osobe za zastupanje nadležnom ODO-u od strane ovršenice, a kako je to već u ranijim prigovorima na istovjetna rješenja o ovrsi navodila ovršenica. Istaknula je da nije ni u kakvom poslovnom odnosu s ovrhovoditeljem te nikada nije primila ikakav račun, odnosno drugu vjerodostojnu ispravu temeljem koje bi dugovala utuženi iznos.

4. Na tuženičine navode tužitelj se očitovao podneskom od 17. prosinca 2024. u kojem je naveo da se potpisom Ugovora o isporuci, ugradnji i očitanju sustava razdiobe utroška topline broj 10453 od 19. svibnja 2015. tužitelj između ostaloga obvezao da će na mjesečnoj osnovi opskrbljivaču plina dostavljati mjesečna očitanja potrošnje plina, (što i danas čini) a tuženica se obvezala plaćati navedenu uslugu na godišnjoj osnovi. Plaćanje godišnje usluge očitanja sustava razdiobe utroška topline ugovorna je obveza tuženice temeljem koje duguje tužitelju utuženi iznos s osnova godišnjih usluga očitanja utroška topline u ukupnom iznosu od 67,46 eura, sve sukladno ispisu otvorenih stavaka. Također je naveo da je u trenutku potpisivanja ugovora sa tužiteljem, tuženica bila vlasnica stana u [adresa] i prezivala se KČ te je kasnije promijenila prezime u Jukić te da identitet tužene nedvojbeno proizlazi iz OIB [osobni identifikacijski broj]a koji predstavlja jedinstvenu identifikacijsku oznaku. Vezano uz tuženičine navode da je prodala stan istaknuo je da ni tuženica niti novi vlasnik tužitelju nikada nisu dostavili prijedlog za prijenos obveze na novog vlasnika u smislu odredbe članka 127. Zakona o obveznim odnosima. Stoga predlaže platni nalog u cijelosti održati na snazi.

5. U podnesku od 1. travnja 2025. tuženica je navela kako osporava isporuku plina te da već praktički 10 godina nije suvlasnik, automatski nije niti korisnik, te prijenos korisnika nije stvar tuženice, već upravitelja, odnosno svih suvlasnika te da je iz dostavljenog ugovora razvidno da je ugovor potpisan od strane upravitelja temeljem suglasnosti suvlasnika zgrade.

6. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti u skladu s odredbom članka 460. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje ZPP) u vezi s odredbom članka 458. stavak 1. ZPP- a, budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura. Također, sud, u skladu s ovlaštenjem sadržanim u odredbi članka 461. a. stavak 4. ZPP-a nije održao ročište u ovom predmetu jer prije svega to nije smatrao potrebnim imajući u vidu dokumentaciju priloženu uz prijedlog za ovrhu i uz tužiteljev podnesak od 17. prosinca 2024. Osim toga, ni jedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta u ovom postupku male vrijednosti. Stoga, s obzirom na okolnosti slučaja, sud smatra da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta.

7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to ispis iz otvorenih stavki (list 6 i 14 spisa), Ugovor o isporuci, ugradnji i očitanju sustava razdiobe utroška topline (list 29 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora (list 30 do 31 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 32 spisa).

8. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a te je na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja s osnova neplaćenih računa za uslugu očitanja utroška topline za razdoblje od srpnja 2019. do srpnja 2023. na temelju Ugovora o isporuci, ugradnji i očitanju sustava razdiobe utroška topline od 19. svibnja 2015.

9.1. Sporna je osnova i visina tužiteljevog potraživanja te je li nastupila zastara.

10. Uvidom u Ugovor o isporuci, ugradnji i očitanju sustava razdiobe utroška topline od 19. svibnja 2015. sud je utvrdio da ga je, u ime tuženice kao suvlasnice nekretnine na adresi H. [adresa] u [adresa] potpisao predstavnik suvlasnika.

10.1. Uvidom u izvadak iz knjige položenih ugovora sa stanjem na dan 17. prosinca 2024. (list 30 do 31 spisa) sud je utvrdio da je kao vlasnica predmetne nekretnine upisana KČ s osobnim identifikacijskim brojem [osobni identifikacijski broj] koji je jednak osobnom identifikacijskom broju tuženice FČ, a što tuženica ni ne spori. Dakle, sud je utvrdio da se radi o istoj osobi.

11. Uvidom članak 1. Ugovora o isporuci, ugradnji i očitanju sustava razdiobe utroška topline od 19. svibnja 2015. sud je utvrdio da tužitelj obvezao ugraditi sustav razdiobe utroška topline za nekretninu na adresi [adresa] u [adresa] kao i uslugu on-line pristupa daljinskom sustavu za registriranje utroška topline i dostavu tih podataka opskrbljivaču- očitanje potrošnje, a tuženica se obvezala plaćati za tu uslugu jednom godišnje prema računu tužitelja (članak 6. tog Ugovora). Stoga nisu točne tvrdnje tuženice da se radi o računima za isporuku plina budući da se radi o ugovoru o djelu iz članka 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, dalje ZOO).

12. Odredbom članka 127. stavak 1. ZOO-a propisano je da svaka ugovorna strana može, ako na to pristane druga strana, prenijeti ugovor na neku treću osobu koja time postaje nositelj svih njezinih prava i obveza iz toga ugovora.

13. Tuženičine navode da nije ni u kakvom poslovnom odnosu s tužiteljem te da je Ugovor o isporuci, ugradnji i očitanju sustava razdiobe utroška topline potpisan od strane upravitelja temeljem suglasnosti suvlasnika zgrade sud ne prihvaća budući da prema ocjeni suda zaključivanje takvog ugovora predstavlja posao redovite uprave u smislu odredbe članka 40. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014) za poduzimanje kojeg je potrebna većina glasova suvlasnika, dok tuženica ni ne osporava da je dala suglasnost za poduzimanje takvog posla.

13.1. Također, osim što tuženica nije dokazala da je i kada je predmetnu nekretninu prodala, nije dokazala ni da je obvezu iz Ugovora o isporuci, ugradnji i očitanju sustava razdiobe utroška topline prenijela na novog vlasnika. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tuženica, na temelju Ugovora o isporuci, ugradnji i očitanju sustava razdiobe utroška topline od 19. svibnja 2015. u obveznom odnosu s tužiteljem čime je tužitelj dokazao osnovu svog potraživanja.

14. Vezano uz prigovor zastare, sud je utvrdio da je djelomično osnovan.

14.1. Prema odredbi članka 6. Ugovora o isporuci, ugradnji i očitanju sustava razdiobe utroška topline od 19. svibnja 2015. usluga očitanja potrošnje toplinske energije naplaćuje se jednom godišnje, dakle radi se o tražbini povremenih davanja.

15. Odredbom članka 226. stavak 1. ZOO-a propisano je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

16. Budući da se tužiteljevo potraživanje odnosi na tražbine koje su dospjele 5. srpnja 2019., 10. srpnja 2020., 5. srpnja 2021., 16. srpnja 2022. i 14. srpnja 2023., a prijedlog za ovrhu podnesen je 8. srpnja 2024., u zastari su sva potraživanja koja su dopjela prije 8. srpnja 2021., odnosno u zastari je potraživanje u iznosu od 13,49 eura koje je dospjelo 5. srpnja 2019., u iznosu od 13,49 eura koje je dospjelo 10. srpnja 2020., u iznosu od 13,49 eura koje je dospjelo 5. srpnja 2021., a imajući u vidu da je od dospijeća tih iznosa do podnošenja prijedloga za ovrhu protekao zastarni rok od tri godine.

17. Slijedom navedenog, budući da je tužitelj dokazao da je tuženica u utuženom razdoblju s njim bila u obveznom odnosu na temelju Ugovora o isporuci, ugradnji i očitanju sustava razdiobe utroška topline od 19. svibnja 2015., dok tuženica nije dokazala da je nekretninu prodala ili obvezu iz tog ugovora prenijela na treću osobu, te imajući u vidu da za dio potraživanja u iznosu od 26,99 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama nije nastupila zastara, sud je, na temelju odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 219. stavak 1. ZPP-a i članka 590. ZOO-a odlučio kao u točci I izreke ove presude i obvezao tuženicu na isplatu iznosa od 26,99 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

18. Utvrdivši da je za iznos tužiteljevog potraživanja u iznosu od 40,47 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama nastupila zastara, sud je, na temelju odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 226. stavak 1. ZOO-a odlučio kao u točci II izreke ove presude i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev.

19. S obzirom na to da je postupak u ovom predmetu započet prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a po prigovoru ovršenika rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje sukladno odredbi članka 58. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 dalje: OZ), te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave treba smatrati tužbom za izdavanje platnog naloga iz članka 446. i članka 448. ZPP-a, nema mjesta razdvajanju troška postupka na trošak ovrhe iz dijela postupka kada je postupak bio ovršni i na parnični trošak kada je postupak postao parnični. Stoga je u točki III izreke ove presude platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinut u pogledu troškova ovrhe s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je o cjelokupnim troškovima postupka odlučeno sukladno odredbi članka 164. stavak 4. ZPP-a.

19.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a imajući u vidu djelomični uspjeh stranaka u ovom postupku.

19.2. Odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a određeno je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

19.4.Tužitelj je sa osnovom tužbenog zahtjeva uspio sa 100% dok je sa visinom uspio sa 40% čime je tužitelj u sporu uspio sa 70%. Tuženica s osnovom u ovom postupku nije uspjela, dok je s visinom uspjela u omjeru od 60% što znači da je tuženica u postupku uspjela sa 30%. Oduzimanjem postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela, odnosno tužitelja u omjeru od 70% od postotka one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, odnosno tuženice (30%), sud je utvrdio da je u ovom postupku tužitelj uspio u omjeru od 40% slijedom čega mu je u tom omjeru, odnosno u iznosu od 40,00 eura priznat trošak jednokratne nagrade propisan odredbom Tbr. 7. t. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023, 107/2025; dalje OT) imajući u vidu da je vrijednost predmeta ovog spora manja od 100,00 eura. Također, tužitelju u istom omjeru od 40%, odnosno u iznosu od 10,00 eura pripada i javnobilježnička nagrada u iznosu od 10,00 eura iz članka 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (''Narodne novine'': broj 9/2021, 18/2022, 154/2022). Tužitelju na dosuđeni iznos parničnog troška pripada i pravo na zakonske zatezne kamate po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) za "ostale" odnose slijedom čega je na temelju odredbe članaka 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a odlučeno kao u točci IV izreke ove presude.

19.5. Do zatraženog iznosa troška od 175,00 eura, odnosno u iznosu od 125,00 eura tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka je odbijen jer mu s obzirom na uspjeh u postupku i na odredbu Tbr. 7. t. 9. OT ne pripada (trošak sastavljanja prijedloga za ovrhu obuhvaćen je jednokratnom nagradom) slijedom čega je odlučeno kao u točci V izreke ove presude.

19.6. Zahtjev za naknadu troška sudskih pristojbi tužitelj nije postavio u skladu s odredbom članka 164. stavak 2. ZPP-a,odnosno nije ga odredio po osnovi i visini slijedom čega o njemu sud nije mogao ni odlučiti.

19.7. Tuženičin zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 250,00 eura odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe članka 154. stavak. 2. ZPP-a te je odlučeno kao u točci VI izreke presude.

Velika Gorica, 11. rujna 2025.

Sutkinja:

Ivana Klaić Žlepalo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Žalba se podnosi pisano u 5 istovjetnih primjerka putem ovog suda na Županijski sud.