REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pn-133/2022-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 13. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 11. rujna 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 8.411,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. kolovoza 2022. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi parnični trošak, a sve u roku od 15 dana od primitka presude."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u iznosu od 331,81 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 4. studenog 1995. dogodila prometna nezgoda u kojoj je ozlijeđena osiguranica tužitelja GŽ. Predmetnu nezgodu skrivio je ČŽ, vozač osobnog automobila Citroen C3 registarske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika brojem police [broj police]. Osiguranica tužitelja je pred ovim sudom vodila postupak radi naknade štete povodom predmetnog štetnog događaja, u kojem je presudom poslovni broj P-172/97-33 od 3. studenog 1998. utvrđen njen doprinos nastanku nezgode u omjeru od 20 %, a osiguranika tuženika u omjeru 80 %.

1.1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj 1709 od 20. srpnja 2000. osiguranici GŽ određeno je pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju kojeg joj se isplaćuju mirovinska primanja. Posljedično tome, tužitelju nastaje šteta prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, jer je invalidska mirovina istoj priznata kao posljedica stradavanja u prometnoj nezgodi.

1.2. Za prethodna obračunska razdoblja isplate invalidske mirovine osiguranici tužitelja od 1. siječnja 1997. do 31. prosinca 2013. tuženik je, na temelju pravomoćne presude i odštetnih zahtjeva, namirio tražbine prema tužitelju, dok su za daljnja obračunska razdoblja isplate od 1. siječnja 2014. do 31. ožujka 2019. pred Trgovačkim sudom u Pazinu vođeni postupci pod poslovnim brojem P-381/2016 i P- 367/2019, koji su pravomoćno okončani presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3855/018-3 od 5. lipnja 2019. i Pž-82/2021-4 od 24. studenog 2021. na koju je tužitelj podnio prijedlog za dopuštenje revizije.

1.3. Tužitelj u ovom postupku potražuje daljnju štetu za razdoblje od 1. kolovoza 2019. do 30. lipnja 2022. u kojem razdoblju je osiguranici GŽ isplatio iznos od 79.222,74 kuna, a prema obračunu stvarne štete od 11. srpnja 2022. na temelju čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju. S obzirom na utvrđenu suodgovornost osiguranice tužitelja od 20 %, tužitelj od tuženika potražuje 80 % od ukupno isplaćenog iznosa invalidske mirovine u razdoblju od 1. kolovoza 2019. do 30. lipnja 2022., u iznosu od 63.378,19 kuna / sada 8.411,73 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate. Predlaže da sud prihvati njegov zahtjev, uvećan za trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da nije sporno da je tužitelj svojoj osiguranici GŽ priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi od dana 4. studenog 1995., da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka], koje je prouzročilo prometnu nezgodu, bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj 011601348290, da je osiguranica tužitelja GŽ suodgovorna za nastanak štetnog događaja u omjeru od 20 %, kao ni da su se između parničnih stranaka vodili sudski postupci koje tužitelj spominje u tužbi.

2.1. Međutim, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističući da u konkretnom slučaju valja primijeniti mjerodavne odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a tužitelju je šteta nastala danom isplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa invalidske mirovine. S obzirom na to da je predmet tužbenog zahtjeva isplata iznosa isplaćene invalidske mirovine osiguranici tužitelja u razdoblju od 1. kolovoza 2019. do 30. lipnja 2022., valja primijeniti čl. 161. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13,151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje: ZOMO) kao lex specialis za tužitelja, odnosno čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP) koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja, kao lex specialis za tuženika. Dakle, tuženik ne osporava da je odredbom čl. 161. st. 1. i 2. ZOMO propisano da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu ukupne stvarne štete, ali naglašava da je odredbom čl. 27. ZOOP to tužiteljevo pravo reducirano na način da je regulirano pravo Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da od osiguravajućeg društva potražuje naknadu samo ako postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene njegovom osiguraniku i one koja bi mu se obračunala i priznala u slučaju ozljede na radu, i to samo u visini te razlike. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev tužitelja i naloži mu plaćanje prouzročenog parničnog troška.

3. U dokaznom postupku pročitana je dokumentacija sadržana u spisu, pročitan je spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj 1709 te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Bojani Galinac iz društva Galprom d.o.o. uz pisanu i usmenu dopunu nalaza i mišljenja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao osiguravatelja mirovinskog osiguranja, za naknadu štete koju je pretrpio isplatama invalidske mirovine svojoj osiguranici GŽ u razdoblju od 1. kolovoza 2019. do 30. lipnja 2022. u iznosu od 63.378,19 kuna / sada 8.411,73 eura (s osnove odgovornosti od 80 %).

6. Pritom nije sporno da je priznavanje prava na invalidsku mirovinu osiguranici tužitelja GŽ posljedica stradavanja u prometnoj nezgodi koju je u omjeru od 80 % prouzročio vozač automobila osiguranog kod tuženika.

7. Među strankama je sporna primjena materijalnog prava, odnosno sporno je primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe čl. 161. i 164. ZOMO, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine njegovoj osiguranici, po kojim odredbama bi tužitelj imao pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, ili se primjenjuje čl. 27. ZOOP.

7.1. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu st. 1. toga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

8. Prema stavu ovoga suda, u konkretnom sporu kojega je pokrenuo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv štetnikova osiguratelja radi naknade štete koju trpi u vidu isplaćene mirovine, valja primijeniti čl. 27. ZOOP koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja i koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine.

8.1. Naime, tuženik nije štetnik već je osiguravajuće društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tome Zakonu i uvjetima za osiguranje. Obveza tuženika u konkretnom slučaju proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljenog s vlasnikom motornog vozila. Kao osiguratelj motornog vozila štetnika tuženik se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik, već ima obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača štetnika) u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stoga tuženik može odgovarati samo u okviru odredaba zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP, kojim je uređen opseg osigurateljnog pokrića odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom, na temelju čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja.

8.2. Iako je ZOMO kasniji zakon, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori, jer je ZOOP posebniji zakon budući da uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane ZOMO, koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZOMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP koje nisu usklađene s odredbama ZOMO u pogledu odgovornosti osiguratelja. Stoga, kao posebniji (lex specialis), valja primijeniti ZOOP.

8.3. Prema ocjeni ovoga suda, a u skladu s jasnim izričajem odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

8.4. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

8.5. Pravna shvaćanja iz ove odluke predstavljaju recentnu i ustaljenu praksu Vrhovnog suda republike Hrvatske izraženu u većem broj odluka, npr. Rev 90/2023-2 od 4. travnja 2023., Rev 1149/2022-2 od 20. ožujka 2024., Rev 620/2024-2 od 15. svibnja 2024., Rev 958/2024-2 od 10. srpnja 2024.

9. U pravcu utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Bojani Galinac iz društva Galprom d.o.o.

9.1. Iz nalaza i mišljenja vještakinje (list 152-155 spisa) proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 1. kolovoza 2019. do 30. lipnja 2022. svojoj osiguranici GŽ isplatio iznos od 79.222,74 kuna / 10.514,66 eura na ime invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (koja činjenica među strankama nije ni sporna, iako tužitelj potražuje 80 % toga iznosa s obzirom na utvrđenu suodgovornost svoje osiguranice).

9.2. Nadalje, vještakinja je izračunala da bi invalidska mirovina zbog invalidnosti nastale ozljedom na radu, koju bi osiguranica tužitelja pretpostavljeno ostvarila 1. kolovoza 2019., iznosila 3.018,41 kuna / sada 400,61 eura, prema slijedećem izračunu:

- najpovoljniji prosječni vrijednosni bodovi (od 1989.-1998.) iznose 1,0675

- mirovinski staž 40 godina

- polazni faktor 1,00

- osobni bodovi iznose 42,70 prema izračunu: 1,0675 x 40 x 1,00

- mirovinski faktor iznosi 1,00

- aktualna vrijednost mirovine na dan 1. kolovoza 2019 iznosi 67,97 kuna ("narodne novine" broj 94/21).

Iz navedenog proizlazi invalidska mirovina u slučaju invalidnosti uzrokovane ozljedom na radu = osobni bodovi x mirovinski faktor x aktualna vrijednost mirovine = 42,70 x 1,00 x 67,97 = 2.902,32 kuna i uvećana za dodatak po stopi od 4 % iznosi 3.018,41 kuna / sada 400,61 eura.

9.3. U utuženom razdoblju od 1. kolovoza 2019. do 30. lipnja 2022. tužitelj je GŽ isplatio iznos od 79.222,74 kuna / 10.514,66 eura na ime invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, dok bi joj u slučaju invalidske mirovine uzrokovane invalidnošću nastalom uslijed ozljede na radu bio u obvezi isplatiti ukupan iznos od 108.972,37 kuna, odnosno 14.463,12 eura, prikazano po mjesecima u Tablici na listu 154 spisa.

9.4. U dopuni nalaza i mišljenja (list 312-314 spisa) vještakinja je prihvatila primjedbu tužitelja u pogledu pogrešnog mirovinskog faktora (koji u slučaju profesionalne nesposobnosti za rad iznosi 0,8 a ne 1,00) te je ispravila nalaz i mišljenje, utvrdivši da bi invalidska mirovina zbog invalidnosti nastale ozljedom na radu, koju bi osiguranica tužitelja pretpostavljeno ostvarila 1. kolovoza 2019., iznosila 2.414,73 kuna / sada 320,49 eura. Slijedom navedenog, tužitelj bi svojoj osiguranici u utuženom razdoblju (od 1. kolovoza 2019. do 30. lipnja 2022.), u slučaju invalidske mirovine uzrokovane ozjedom na radu bio u obvezi isplatiti ukupan iznos od 87.178,17 kuna, odnosno 11.570,55 eura, prikazano po mjesecima u Tablici na listu 313 spisa.

9.5. Iz navedenog proizlazi da bi tužitelj svojoj osiguranici GŽ, kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik, u utuženom razdoblju bio u obvezi isplatiti iznos veći za 7.955,43 kuna / 1.055,91 eura u odnosu na iznos invalidske mirovine koji joj je isplatio. Sve navedeno vještakinja je opisala u usmenom izlaganju nalaza i mišljenja. Nakon pisane i usmene dopune stranke više nisu isticale primjedbe na nalaz i mišljenje.

10. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje, odnosno njegovu pisanu dopunu, prihvatio u cijelosti, ocijenivši ga stručnim i objektivnim, izrađenim u skladu s pravilima struke i sukladno zadatku suda. U konačnici, nakon što je vještakinja ispravila svoj nalaz u pogledu mirovinskog faktora, tužitelj nije imao primjedbe na obračun vještakinje, već su primjedbe tužitelja usmjerene na primjenu materijalnog prava jer smatra da u konkretnom slučaju valja primijeniti ZOMO kao kasniji zakon.

11. Sud je na temelju izračuna vještakinje utvrdio da bi tužitelj na ime invalidske mirovine svojoj osiguranici GŽ, kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik, u utuženom razdoblju bio u obvezi isplatiti iznos veći za 7.955,43 kuna / 1.055,91 eura u odnosu na iznos invalidske mirovine koji joj je isplatio. Dakle, tužitelj očito ne trpi štetu kako je propisano čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP pa je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

12. Tuženik je uspio u sporu pa mu je tužitelj na temelju čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) dužan naknaditi parnični trošak u visini plaćenog i utrošenog predujma za provedbu vještačenja od 331,81 eura. Primjenom iste zakonske odredbe tužitelju ne pripada pravo na trošak pa je njegov zahtjev za naknadu troška odbijen kao neosnovan.

U Puli 11. rujna 2025.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju

2. tuženiku