Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Centar za odgoj i obrazovanje II i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi UI, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 26. u svezi stavka 2. i dr. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj Pp-11793/2022-9 od 5. srpnja 2024., na sjednicama vijeća održanim dana 14. srpnja 2025. i 11. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, ukida se pobijana presuda u odnosu na djelo iz točke I.a) izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

p r e s u d i o j e:

II. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u točki I.b) izreke na način da se, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljena pravna osoba Centar za odgoj i obrazovanje Juraj Bonači i okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi UI (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐAJU OD OPTUŽBE

što je inspekcijskim nadzorom 3. kolovoza 2022., uvidom u dostavljenu radno pravnu dokumentaciju „Centra Juraj Bonači“ Split, sa sjedištem u [adresa] i očitovanjem odgovorne osobe, utvrđeno: u odnosu na radnicu KI, njegovateljicu koja je radila u Odjelu za smještaj odraslih osoba iz spektra autizma 11. travnja 2022. od 14,00-22,00 sata, a 12. travnja 2022. od 07,00-19,00 sati, počinili prekršaj iz članka 74. stavka 1. Zakona o radu, kojim je propisano da radnik tijekom svakog vremenskog razdoblja od dvadeset četiri sata ima pravo na dnevni odmor od dvanaest sati neprekidno,

čime da bi okrivljenici počinili prekršaj iz članka 74. stavka 1., kažnjiv po članku 228. stavku 1. točki 16. i stavku 2. Zakona o radu.

III. Uslijed odluke iz točke II. izreke ove odluke, žalba tužitelja je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljena pravna osoba Centar za odgoj i obrazovanje Juraj Bonači i okrivljena odgovorna osoba UI su, temeljem članka 182. točke 2. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 26. u svezi stavka 2. te članka 228. stavka 1. točke 16. u svezi stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, te je određeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

1.1. Svoju odluku prvostupanjski sud u bitnome obrazlaže time kako je u predmetnom slučaju riječ o postupanju okrivljenika u krajnjoj nuždi s obzirom da okrivljenici, uslijed pandemije koronavirusa te činjenice da je dio djelatnika u inkriminiranom periodu bio na bolovanju odnosno godišnjem odmoru, nisu bili u objektivnoj mogućnosti organizirati rad djelatnika sukladno odredbama Zakona o radu, posebno imajući na umu da je riječ o ustanovi koja pruža zdravstvenu skrb 24 sata dnevno, zbog čega bi prekid u osiguravanju te skrbi ugrozio život i zdravlje štićenika.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih razloga u bitnome navodeći kako se postupanje okrivljenika ne može podvesti pod krajnju nuždu s obzirom da se u predmetnom slučaju nije radilo o iznenadnoj niti neočekivanoj situaciji koju okrivljenici nisu mogli unaprijed predvidjeti te u skladu s time organizirati rad djelatnika.

2.1. Žalitelj predlaže da se, iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

3. Žalba je bespredmetna u odnosu na djelo iz točke I.b) izreke, a osnovana u odnosu na djelo iz točke I.a) izreke.

4. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je, kao drugostupanjski sud, utvrdio da je pobijanom presudom povrijeđeno prekršajno materijalno pravo iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer djelo iz točke I.b) izreke pobijane presude, na način kako je činjenično opisano u izreci presude, istovjetno kao i u optužnom prijedlogu, nije prekršaj, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Naime, iz činjeničnog opisa radnje prekršaja sadržane u točki I.b) pobijane presude, istovjetno kao i u optužnom prijedlogu, proizlazi su okrivljenici proglašeni krivima iz razloga što „je radnica KI radila u Odjelu za smještaj odraslih osoba iz spektra autizma 11. travnja 2022. od 14,00-22,00 sata, a 12. travnja 2022. od 07,00-19,00 sati, čime su počinili prekršaj iz članka 74. stavka 1. Zakona o radu, kojim je propisano da radnik tijekom svakog vremenskog razdoblja od dvadeset četiri sata ima pravo na dnevni odmor od dvanaest sati neprekidno, a čime da bi okrivljenici počinili prekršaj iz članka 74. stavka 1., kažnjiv po članku 228. stavku 1. točki 16. i stavku 2. Zakona o radu“.

4.2. Međutim, djelo činjenično opisano na takav način nije prekršaj jer iz činjeničnog opisa nije razvidna konkretna radnja okrivljenika kojima bi isti postupili protivno Zakonu o radu (odnosno nije razvidno da radniku nisu omogućili korištenje dnevnog odmora na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o radu) te ostvarili biće prekršajnog djela iz članka 228. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o radu, već se, suprotno tome, u činjeničnom opisu navode samo vremenski intervali u kojima je imenovana radnica radila u Odjelu za smještaj odraslih osoba iz spektra autizma, a potom se navodi pravni opis prekršaja.

4.3. S obzirom da je zakonski opis odnosno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića djela u činjeničnom opisu, tako opisano djelo nije prekršaj.

4.4. Slijedom navedenog, a s obzirom da iz činjeničnog opisa djela iz točke I.b) izreke pobijane presude, istovjetno kao i u optužnom prijedlogu, ne proizlazi protupravna radnja kojom bi okrivljenici počinili predmetni prekršaj, to je ovaj Sud po službenoj dužnosti, a u povodu žalbe tužitelja, pravilno primjenjujući zakon, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, preinačio pobijanu odluku te je okrivljenike, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe za djelo iz točke I.b). izreke pobijane presude.

5. Nadalje, odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ovaj je Sud utvrdio kako nije bilo osnova za oslobođenje okrivljenika od optužbe za djelo iz točke I.a) izreke pobijane presude, a iz razloga koji su navedeni u presudi.

5.1. Naime, odluku o oslobađanju okrivljenika od optužbe za djelo iz točke I.a) izreke prvostupanjski sud obrazlaže time da se u predmetnoj situaciji radi o krajnjoj nuždi u kojoj nema prekršaja, sukladno članku 19. stavku 1. Prekršajnog zakona, s obzirom da su okrivljenici postupanjem protivno Zakonu o radu otklonili izravno prijeteću opasnost ugrožavanja života i zdravlja svojih štićenika koja se zbog objektivnih okolnosti nije mogla otkloniti, pri čemu je počinjeno zlo bilo manje od onog koje je prijetilo.

5.2. Međutim, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ovaj Sud smatra kako u predmetnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta krajnje nužde s obzirom da su okrivljenici do inkriminiranog perioda (travanj i svibanj 2022.), a imajući u vidu da je pandemija koronavirusa u RH započela još u veljači 2020., imali mogućnosti organizirati rad djelatnika na način na koji bi se izbjegla potencijalna kršenja Zakona o radu uslijed nedovoljnog broja djelatnika zbog povećanog korištenja bolovanja odnosno prava na godišnji odmor, a posebno s obzirom na vrstu djelatnosti koju okrivljenici obavljaju i koja zahtijeva 24 satnu brigu o štićenicima. Iz navedenih razloga, ovaj Sud je stava kako u predmetnom slučaju nije bilo riječi o istodobnoj ili izravno prijetećoj neskrivljenoj opasnosti koja se na drugi način nije mogla otkloniti, slijedom čega, po mišljenju ovog Suda, u predmetnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke propisane člankom 19. Prekršajnog zakona.

5.3. Slijedom svega navedenog, u predmetnom slučaju nije bilo osnova za oslobađanje okrivljenika od optužbe za djelo iz točke I.a) izreke iz razloga koji su navedeni u pobijanoj presudi pa je, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, prihvatom žalbe tužitelja pobijana presuda u tom dijelu ukinuta te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

5.4. U postupku povodom ukinutog dijela presude prvostupanjski sud će, respektirajući razloge ovog rješenja, provesti dokazni postupak u kojem će utvrditi činjenice odlučne za ispravnu primjenu materijalnog prava, te potom donijeti novu, valjano obrazloženu odluku.

6. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 11. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.