REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9758/2023

ZAGREB

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene pravne osobe ORION d.o.o. i dr., zbog prekršaja iz čl. 87. st. 1. t. 16. i st. 2. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja („Narodne novine“, broj 70/17. i 141/20.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Zagreb, Službe za inspekcijske poslove, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 15. rujna 2023., broj: 74.Pp-7248/2023, u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Zagreb, Službe za inspekcijske poslove kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 15. rujna 2023., broj: 74.Pp-7248/2023, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođeni su optužbe okrivljena pravna osoba ORION d.o.o. i odgovorna osoba u pravnoj osobi okr. ŠŽ da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 87. st. 1. t. 16. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja (okrivljena pravna osoba), a okrivljena odgovorna osoba prekršaj iz čl. 87. st. 2. u vezi st. 1. t. 16. istog Zakona. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede materijalnog prekršajnog prava s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da nakon provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud nije našao dokazanim da bi okrivljenici počinili prekršaj za koji se terete odnosno da bi pravna osoba prodavala pirotehnička sredstava kategorije F2 i F3, a da joj prilikom kupnje kupci nisu priložili dokaz o obavljanju djelatnosti za koju je predviđena uporaba pirotehničkih sredstava, a niti je u odredbi čl. 62. st. 7. Zakona o eksplozivnim tvarima propisano koji dokaz (ispravu, dokument) je potrebno priložiti prilikom kupnje tih pirotehničkih sredstava, te da bi ŠŽ bila odgovorna osoba i za taj dio posla. Iz žalbe tužitelja suštinski proizlazi da je takav zaključak prvostupanjskog suda pogrešan jer da predmetni kupci (nabrojani u optužbi) svakako nisu predočili dokaz o obavljanju djelatnosti za čije je obavljanje predviđena uporaba pirotehničkih sredstava, a okrivljenici su im unatoč tome, iste prodali.

6. Prije svega, ističe se da je odredbom čl. 87. st. 1. t. 16. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja, a to je kažnjiva odredba prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret u ovom prekršajnom predmetu, propisano da se sankcionira onaj tko „prodaje pirotehnička sredstva kategorije F2, F3, T1 i P1 tijekom cijele godine u svrhu spašavanja ljudi i životinja te u cestovnom, željezničkom, pomorskom, zračnom i prometu u unutarnjim vodama te u kazalištima, raketnom modelarstvu, poljoprivredi i sličnim djelatnostima osobama koje prilikom kupnje ne prilože dokaz o obavljanju djelatnosti odnosno dokaz o posjedovanju plovila (čl. 62. st. 7.)“.

7. S obzirom da je prekršaj samo ono protupravno ponašanje za koje je predviđena kažnjivost, ovaj sud je razmotrio čl. 87. st. 1. t. 16. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja te utvrdio da njome, bez obzira što sadrži naznaku materijalne odredbe (čl. 62. st. 7. istog zakona), nije specificirano i konkretizirano o obavljanju koje djelatnosti kupac mora predočiti dokaz, nego je samo navedeno da mora predočiti dokaz o obavljanju djelatnosti. U navedenom smislu neosnovano se u žalbi ističe da predmetni kupci nisu predočili dokaz o obavljanju djelatnosti za čije je obavljanje predviđena uporaba pirotehničkih sredstava, jer takva obveza nije sadržana u kažnjivoj odredbi. O obavljanju koje točno djelatnosti kupac mora predočiti dokaz specificirano je i konkretizirano u materijalnoj odredbi (čl. 62. st. 7.), ali to nije sadržano u kažnjivoj odredbi. Podlogu za ovakav stav i ovakvo tumačenje kažnjive odredbe ovaj sud nalazi u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kzz-29/2021 od 16. lipnja 2021., prema kojoj nije dopušteno tumačenje kažnjivog ponašanja izvan izričitog sadržaja zakonske norme, a što znači da kažnjivu normu treba tumačiti strogo prema njenom sadržaju, a ne prema materijalnoj normi na koju se odnosi.

8. Neovisno o prethodno navedenom treba navesti da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su svi kupci prilikom kupnje pirotehničkih sredstava kategorije F2 i F3 priložili ili Obrtni registar ili Izvadak iz sudskog registra kao dokaz o obavljanju svoje djelatnosti. Ovaj sud je stava da takvi izvaci predstavljaju valjan i dostatan dokaz o obavljanju određene djelatnosti ako je ta djelatnost upisana u odgovarajući izvadak bez obzira na činjenicu da se u navedene registre upisuju brojne djelatnosti od kojih tvrtka ili obrt, u pravilu, obavlja samo neke. Nadalje, iako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i da ŠŽ nije odgovorna osoba u pravnoj osobi koja bi obavljala i poslove prodaje robe, i u odnosu na odgovornu osobu u kažnjivoj odredbi nije sadržana materijalna odredba čl. 62. st. 7. Zakona o eksplozivnim tvarima pa je trebalo potvrditi pobijanu presudu i u tom dijelu.

9. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, pravilno prvostupanjski sud smatra da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno da bi okrivljenici počinili prekršaj za koji se optužuju pa je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 11. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.