Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-300/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K- 506/2024-12 od 5. svibnja 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. LD kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci br. K-506/2024-12 od 5. svibnja 2025. godine, opt. LD proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, optuženik je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka na ime sudskog paušala u iznosu od 200,00 eura, te troškove svjedoka u iznosu od 31,86 eura, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žali se opt. LD po punomoćniku Vladimiru Kvaterniku, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Kvaternik iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-255/2025 od 31. srpnja 2025. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

5. Žalitelj (opt. LD) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer da je presuda proturječna sama sebi i razlozima, razlozi su nejasni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih iskaza i sadržaja isprava, te da je u postupku teško povrijeđeno pravo optuženika na pravično suđenje zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

5.1. Suprotno žalbenom navodu optuženika iz sadržaja ukidnog rješenje glede izvođenja dokaza u ponovljenom postupku drugostupanjski sud je između ostalog naveo u ukidnom rješenju da potrebno izvesti ranije izvedene dokaze na način da prvostupanjski sud pozornije ocijeni sadržaj obrane opt. LD, iskaza ošt. HD i sadržaje svih ostalih ispitanih svjedoka. Činjenica je da se ponovljeni postupak vodio pred istim sucem koji je vodio kazneni postupak u kojem je donesena presuda koja je ukinuta odlukom drugostupanjskog suda. Nadalje, odredbom čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08, propisano je da se zapisnici o iskazima svjedoka mogu prema odluci predsjednika vijeća pročitati samo ako je svjedok ili vještak ispitan na raspravi pred istim predsjednikom vijeća. Dakle, u predmetnom slučaju predsjednik vijeća (sudac) prvostupanjskog suda je postupio upravo onako kako je to propisano prethodno navedenom zakonskom odredbom.

5.2. Nadalje, iz sadržaja zapisnika o ispitivanju ošt. HD razvidno je da je isti ispitan na raspravi koja je održana dana 22. studenog 2022. godine (list 117-124 spisa) kada je objasnio način kretanja kritične zgode. Iskazima svjedoka RD i svjedoka SD u cijelosti je potvrđen iskaz oštećenika glede kretanja kritične zgode prije samog događaja i nakon toga. . Dakle, iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio prijedlog obrane za ponovnim ispitivanjem ošt. HD na okolnost njegovog kretanja automobilom tempore criminis. To iz razloga što je ošt. HD precizno i jasno opisao putanju kretanja u vrijeme inkriminacije, a prijedlog obrane se nije odnosio na neke nove činjenice na koje bi se trebao ispitati oštećenik, već na iste okolnosti glede kojih se već izjasnio. Uslijed navedenog ovaj drugostupanjski sud smatra da donesenim odlukama u ponovljenom postupku prvostupanjski sud nije povrijedio pravo optuženika na pravično suđenje zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga se u tome dijelu žalbeni navod optuženika ukazuje neosnovanim.

5.3. Suprotno žalbenom navodu opt. LD, sud je pozorno ocijenio ostale izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuju opt. LD, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

6. U žalbi opt. LD ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

6.1. Za ostvarenje kaznenog djela prijetnje odlučno je da su upućene riječi objektivno podobne i prikladne da kod osobe kojoj se prijeti izazovu osjećaj straha i ugroženosti. Za riječi koje je kritične zgode optuženik uputio oštećeniku prijeteći mu na način kako je to opisano u izreci presude, kao i prvostupanjski sud, tako i ovaj drugostupanjski sud nalazi da su izrečene riječi prijetnje objektivno podobne da izazovu osjećaj straha i ugroženosti ne samo kod navedene žrtve, nego i kod svake druge osobe. Pri tome nije odlučno da li bi optuženik zaista i učinio ono čime prijeti, već činjenica da je žrtva te prijetnje ozbiljno shvatila i da se izgovorenih prijetnji prestrašili, a što je razvidno iz sadržaja iskaza oštećenika.

6.2. Analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenom navodu optuženika, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je opt. LD počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, u svezi kojeg ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.

6.3. Uslijed navedenog, nije osnovana žalba opt. LD zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge, na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica.

6.4. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi optuženika kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

7. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, takav žalbeni navod, koji se posebno ne obrazlaže, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavljaju prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika u vezi terećenog kaznenog djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. LD sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

8. Opt. LD u žalbi ne ističe žalbeni osnov zbog odluke o uvjetnoj osudi, ali zbog istaknute žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj drugostupanjski sud je shodno čl. 478. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu i u tome dijelu.

8.1. Prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio, niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.

8.2. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, te društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za terećeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. LD za terećeno kazneno djelo, temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom optuženiku temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

8.3. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kaznenopravne sankcije, koja je izrečena optuženiku, dostatna da može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41.i čl. 47. KZ/11).

9. Slijedom navedenog žalba opt. LD nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 11. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić