Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj -626/2023-2

 

 

 

 

Republika Hrvatska

  Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj -626/2023-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. Š., OIB , S., zastupanog po punomoćnici V. J., odvjetnici iz S., protiv tuženika P. b. Z. d.d., OIB , iz Z., zastupanog po Odvjetničkom društvu L. i P. d.o.o. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Sisku, posl.br. P-332/2019-24 od 21. listopada 2022., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Sisiku, posl.br. P-332/2019-25 od 26. listopada 2022., dana 08. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, posl.br. P-332/2019-24 od 21. listopada 2022., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Sisku, posl.br. P-332/2019-25 od 26. listopada 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Citiranom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.067,57 kn / 672,58 eur sa zakonskim zateznim kamatama i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 6.500,00 kn / 862,70 eur[1].

 

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva.

 

  1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

  1. Žalba nije osnovana.

 

  1. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa

od 5.067,57 kn preplaćenog zbog nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu zaključenog s tuženom bankom.

 

6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili 11. ožujka 2006. Ugovor o kreditu u visini od 19.254,66 CHF po srednjem tečaju kreditora s rokom otplate od 84 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,17%, a koju je tuženik nakon sklapanja ugovora o kreditu jednostrano mijenjao. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da je kredit otplaćen.

 

6.2. Kod odlučivanja o osnovanosti kondemnatornog tužbenog zahtjeva na isplatu, sud prvog stupnja je kao o prethodnom pitanju najprije odlučio o pravnoj valjanosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi predmetnog Ugovora o kreditu cijeneći sadržaj odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03. - dalje ZZP/03), Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - dalje ZZP/07) te Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine” broj: 41/14., 110/15. i 14/19. - dalje ZZP/14) o nepoštenim ugovornim odredbama, rukovodeći se načelima obveznog prava iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 112/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO), te odredbe o stjecanju bez osnova iz članka 1111. stavak 1. ZOO-a, uvažavajući ujedno, prema odredbi članka 502.c ZPP-a, obvezujući učinak presude donesene u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 provedenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv više tuženika, među kojima je bila i ovdje tužena banka.

 

6.3. U tom pravcu sud prvog stupnja utvrđuje da su u konkretnom slučaju odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo, pa već sama činjenica da u trenutku sklapanja Ugovora postoji promjenjivi element u vidu stope ugovorne kamate, o kojem ovisi visina obveze korisnika kredita, uzrok je određene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita.

 

6.4. Kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da bi u slučaju da je kamatna stopa po predmetnom kreditu ostala na razini iz Ugovora o kreditu (inicijalno ugovorena od 5,17%), tužitelj manje platio iznos od 5.067,57 kn, to prvostupanjski sud utvrđuje da je time nastala razlika u otplati kredita zbog primjene nepoštenih, odnosno ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi za navedeni iznos za koji se tuženik neosnovano obogatio. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.  

 

7. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu, te nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika.

 

              8.1. Tuženik je žalbom prigovorio da je vještačenje trebalo provesti na temelju objektivnih kriterija koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, a ne na temelju početno ugovorene kamatne stope zbog čega smatra da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno. Taj se žalbeni navod ne prihvaća budući da je prema ustaljenoj sudskoj praksi prihvaćeno pravno stajalište kako je tužitelj trebao otplatiti kredit prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi jer su sva povećanja tijekom razdoblja otplate kredita nastala jednostranom odlukom banke i kao takva su nepoštena i ništetna.

 

8.2. Nisu osnovani navodi žalbe tuženika kojima osporava visinu dosuđene razlike, ističući kako između stranaka nije ugovorena fiksna kamatna stopa te da je izračun razlike pogrešno sačinjen prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi za cijelo razdoblje koja da je na taj način pretvorena u fiksnu. Naime, kako je izostao zakoniti mehanizam promjenjive kamatne stope od početno ugovorene, na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika primjenjuje početno ugovorena kamatna stopa. U tom pravcu i VSRH je izrazio stajalište u svojoj odluci broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022. prema kojem „Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.“

 

8.3. Neosnovano tuženik žalbom osporava stav prvostupanjskog suda o tijeku zateznih kamata ističući da nije nesavjesni stjecatelj. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju, primjenom članka 1115. ZOO-a, pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.), savjesnost se prosuđuje prama okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

 

8.4.1. U odnosu na prigovor zastare kojeg tuženik ponavlja u žalbi, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, odnosno članka 104. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 197/95, 71/96, 91/96, 112/99 i 88/01).

 

8.4.2. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, tražbina tužitelja nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu pa do podnošenja tužbe u ovome predmetu 03. lipnja 2019., nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja.

 

8.5. Jednako tako, činjenica da je predmetni kredit isplaćen u cijelosti, suprotno žalbenim navodima, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, unatoč tome što je ugovor između stranaka izvršen, to nije zapreka da tužitelj traži utvrđenje ništetnosti sporne odredbe kao prethodno pitanje. Ništetnost te odredbe ne dovodi do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati i bez nje, s obzirom da sadrži sve bitne elemente nužne za njegovo postojanje i pravnu valjanost. Nepoštena odredba ne obvezuje potrošača od trenutka sklapanja ugovora te se potrošač dovodi u položaj koji je imao prilikom sklapanju ugovora, kao da nije bilo ništetne odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža, uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi. Potrošaču posljedično pripada pravo na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju ništetne odredbe.

 

9. Stoga je odlučeno kao u izreci, sukladno odredbi čl. 368. stavka 1. ZPP-a.

 

                                                        U Rijeci, 08. rujna 2023.

 

Sudac

 

                                                                                                        Ksenija Dimec, v.r.

 


[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu