Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1561/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Radonić, odvjetnik iz Ploča, Trg kralja Tomislava 22, protiv tuženika IH sina U, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koga zastupaju punomoćnici MH, Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg, odvjetnici u Pločama, Vukovarska 6, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovni broj Pn-34/2022-4 od 28. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, dok se žalba tuženika uvažava kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovni broj Pn-34/2022-4 od 28. prosinca 2022.

a) potvrđuje pod toč. I. izreke,

b) ukida u odluci o trošku pod toč. II. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se da se o trošku postupka nastalom u povodu žalbi odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev što glasi:

"Nalaže se tuženiku da na ima naknade imovinske štete plati tužitelju iznos od 47.850,37 kuna / 6.350,84 eura¹ sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od od 01.02.2009. do 31.07.2015., po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do dana plaćanja po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125711, 78/15 i 29/18), koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima,izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 11.250,00 kuna / 1.493,13 eura¹ u roku 15 dana, dok se u ostalom dijelu u iznosu od 35.408,75 kuna / 4.699,55 eura¹ tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan."

2. Protiv te presude žalbu su izjavile stranke.

3. Protiv te presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen (toč. I. izreke) kao i u dijelu kojim mu je naloženo naknaditi troškove postupka (toč. II. izreke), žalbu je pravovremeno izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), sadržajno ukazujući da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti te dosudi zatraženi trošak žalbe.

4. Protiv te presude u dijelu u kojem je odlučeno o parničnim troškovima tuženika (toč. II. izreke) žalbu je pravovremeno izjavo tuženik zbog svih žalbenih razloga označenih u čl. 353. st. 1. ZPP-a, sadržajno ukazujući na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio iznos troškova, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu o troškovima postupka preinači i tuženiku dosude troškovi u većem iznosu, kako je to predloženo u žalbi. Traži trošak s osnova sastava žalbe.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

7. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu (toč I. izreke) i postupak koji je prethodio, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se sadržajno ukazuje u žalbi tužitelja, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati, a nije počinjena ni koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

8. Sve činjenice na temelju kojih je utvrđena neosnovanost tužbenog zahtjeva pobijane presude su pravilno i potpuno utvrđene, stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

8.1. Međutim, osnovano tužitelj i tuženik u žalbama sadržajno ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP-a u odnosu na odluku o troškovima postupka, sadržanu u točki II. izreke.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete od tuženika i to na način da tuženik naknadi štetu u iznosu od 6.350,84 eura za strojeve i druge predmete koje je tuženik, zajedno sa ŽH i FH, otuđio iz kuće tužitelja u siječnju 2009., kada su provalili u obiteljsku kuću tužitelja.

10. U žalbenom stadiju postupka sporno je vlasništvo predmeta za koje tužitelj tvrdi da su mu otuđeni te njihova vrijednost.

11. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je kako je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku broj: Km-1/2013 od 28. ožujka 2013. okrivljenom mlt. HH (ovdje tuženiku) izrečena odgojna mjera uz posebnu obvezu da se uključi u rad humanitarnih organizacija u trajanju od 100 sati, jer je utvrđeno da je isti počinio kazneno djelo protiv imovine teškom krađom opisano u čl. 217. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 217. st. 2. toč. 1. i čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona na način da je okrivljeni točno neutvrđenog dana u siječnju 2009. godine u [adresa] po prethodnom dogovoru i zajedno s ŽH, FH i još jednom osobom, da se nepripadno okoristi i pribavi tuđe stvari veće vrijednosti, došao do kuće UH u [adresa], gdje su presjekli lokot na dvorišnim vratima te nasilno otvorili ulazna vrata garaže u prizemlju kuće i ušli u unutrašnjost kuće te za sebe uzeli i zadržali uređaje, strojeve i druge predmete po kazivanju UH čime su ga oštetili za najmanje 130.000,00 kuna.

12. Prema čl. 12. st. 3. ZPP-a, u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kojom se optuženik oglašava krivim. Međutim, postojanje pravomoćne odluke kaznenog suda kojom je utvrđeno postojanje kaznenog djela, ne opravdava ujedno i zahtjev tužitelja za naknadu štete jer je u smislu navedene zakonske odredbe, sud u parničnom postupku vezan samo u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinitelja. U parničnom postupku sud utvrđuje štetu koja je oštećenom nastala, njezinu visinu te da li oštećeniku pripada pravo na naknadu štete u skladu s ostalim pozitivnim propisima.

13. Pobijana presuda donijeta je u ponovnom postupku nakon presude i rješenja ovoga suda, poslovni broj Gž-1776/2020-2 od 13. listopada 2022. te je tom odlukom naloženo prvostupanjskom sudu da u ponovnom postupku utvrdi temeljem kojih dokaza tužitelj dokazuje da su predmeti koje je poimenično naveo njegovo vlasništvo, kao i starost tih predmeta te njihovu vrijednost.

14. Ovo sve iz razloga jer prema navodima samog tužitelja proizlazi da je on određene predmete uvozio preko svoje firme ... za uvoz i izvoz, budući ih kao fizička osoba ne bi mogao uvesti na područje Republike Hrvatske.

15. Također, u postupku je provedeno vještačenje radi utvrđivanju vrijednosti alata i strojeva navedenih po tužitelju te je vještak naveo da je uslijed činjenice što su predmeti otuđeni odredio samo približnu vrijednost, a nije utvrđeno kada su pojedini alati i strojevi nabavljeni te da li su nabavljeni kao novi ili polovni jer prilikom vještačenja vještak nije imao na raspolaganju deklaracije, račune i drugu dokumentaciju iz koje bi se moglo utvrditi da su predmetni vlasništvo tužitelja i njihova starost.

16. Stoga je u ponovnom postupku prvostupanjski sud trebao utvrditi koji alati i strojevi su bili vlasništvo tužitelja, iz kojih činjenica i na temelju kojih dokaza je to utvrđeno te kolika je vrijednost tih predmeta obzirom na njihovu starost i amortizaciju.

17. U ponovnom postupku, sud prvog stupnja je zakazao i održao ročište na kojem je upoznao stranke s prethodno navedenom odlukom ovoga suda te je u pogledu spornog pitanja vlasništva, starosti te vrijednosti tih predmeta tužitelj ostao kod svih navoda, ali i dokaza koji se nalaze u spisu, bez predlaganja daljnjih dokaznih prijedloga.

18. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe kako u spisu postoje dokazi koji u dovoljnoj mjeri dokazuju vlasništvo nad spornim stvarima te da su isti bili dovoljni za utvrđenje vlasništva i kaznenu osudu tuženika u kaznenom postupku pa da se navedenim trebao rukovoditi i sud prvog stupnja prilikom utvrđivanja spornih okolnosti. Takav pravni stav tužitelja se ne može prihvatiti jer je smisleno čl. 12. st. 3. ZPP-a, sud u parničnom postupku vezan samo u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinitelja, dok se šteta koja je oštećenom nastala, njezina visinu te da li oštećeniku pripada pravo na naknadu štete utvrđuje u skladu s ostalim pozitivnim propisima. Naime, kako je to već navedeno u prethodnoj, ukidbenoj, odluci ovoga suda, iz priloženih dokaza u spisu ne proizlazi da su predmeti vlasništvo tužitelja, jer ne postoje relevantni dokazi kada su pojedini alati i strojevi nabavljeni te da li su nabavljeni kao novi ili polovni, budući prilikom vještačenja vještak nije imao na raspolaganju deklaracije, račune i drugu dokumentaciju iz koje bi se moglo utvrditi da su predmetni vlasništvo tužitelja i njihova starost te niti u nastavku postupka tužitelj nije dostavio dokaze te vrste, a kojima bi dokazao vlasništvo stvari. Ovo posebno iz razloga jer je isti u svom iskazu naveo kako određene stvari niti nije mogao uvoziti kao fizička osoba. Nije sporno da su sporne stvari otuđene i da tužitelj s istima ne raspolaže te se, suprotno žalbenim navodima, od tužitelja nije tražilo da pribavi te stvari, već se tražilo da isti dostavi dokaze o vlasništvu, starosti i vrijednosti tih stvari, u vidu deklaracija i računa, a kako bi se utvrdile sporne okolnosti.

19. Uzimajući u obzir prethodno navedeno, pravilno je sud prvog stupnja primijenio pravilo iz čl. 221.a. ZPP-a o teretu dokazivanja te utvrdio da tužitelj nije dokazao vlasništvo stvari za koje traži naknadu štete.

20. Slijedom navedenog žalba tužitelja ocijenjena je kao neosnovana te isti žalbenim navodima ničim nije dovela u dvojbu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i odgovarajuće primjene materijalnog prava u pobijanom dijelu presude (toč I. izreke).

21. Međutim, odluka o parničnom trošku nije pravilna i zakonita te utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pa tužitelj i tuženik osnovano osporavaju izračun visine troškova kako je to utvrdio sud prvog stupnja te se radi o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

22. Iz obrazloženja dijela presude koji se odnosi na troškove parničnog postupka nije vidljivo zbog čega sud prvog stupnja prihvaća kao vrijednost predmeta spora iznos od 6.350,84 eura, za cijeli tijek postupka, kada je nesporno da je tužitelj tijekom postupka smanjio tužbeni zahtjev, a koja činjenica utječe i na odluku o trošku. Stoga je i trošak radnji trebalo odmjeriti prema vrijednosti spora kada je pojedina radnja poduzeta. Isto tako kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. dalje: Tarifa) kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 15,00 kuna (1,99 eura), valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Istovjetno pravno shvaćanje je primijenjeno i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev- 847/2021 od 13. veljače 2024.

23. Stoga u ponovnom postupku prvostupanjski sud treba otkloniti nedostatke u svezi sa odlukom o parničnim troškovima te se u obrazloženju pozvati na relevantne odredbe navedene Tarife na konkretni slučaj.

24. Odluka o trošku u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP- a.

25. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i čl. 369. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 11. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš