Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Kž-224/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KC, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, - dalje: KZ/11), u vezi članka 51. KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: K-547/2023 -52 od 14. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika KC, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: K-547/2023-52 od 14. travnja 2025., okrivljenik KC, s ostalim osobnim podacima, kao u izreci pobijane presude, proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11, u vezi članka 52. KZ/11, te je na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.
1.1. Na temelju članka 560. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08), sud je utvrdio da novčani iznos od 75.000,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik KC ostvario kaznenim djelom iz članka 236. stavak 1. KZ/11, te da je taj iznos imovina Republike Hrvatske, a koji iznos se oduzima i ima uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1., u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, sud je obvezao okrivljenog platiti trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni, po branitelju Nenadu Mamuli, odvjetniku iz Karlovca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba kaznenog zakona, zbog odluke o kazni i troškovima postupka, te predlažu da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iako okrivljenik ističe žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
6. Nije u pravu okrivljenik kada navodi da je sud odbijanjem dokaznog prijedloga obrane za saslušanjem svjedoka javne bilježnice Blanke Žaja, CC i Antona Starešinića, počinio apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 467. stavka 2. točke 11. ZKP/08, zbog činjenice da se u presudi o razlozima nije očitovao.
7. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika proizlazi iz presude prvostupanjskog suda jer isti u točki 19. obrazloženja navodi zašto je odbio dokazne prijedloge okrivljenika, te se okrivljenik radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na iste.
8. Iako okrivljeni u svojoj žalbi na više mjesta ističe žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, međutim, iste tek formalno navodi, dok obrazloženje u potpunosti izostaje, već iz sadržaja žalbe proizlazi samo žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Nije u pravu žalitelj kada navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši okrivljenika krivim zbog predmetnog kaznenog djela na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, pa je neosnovana njegova žalba i iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Naime, suprotno žalbenim navodima okrivljenika pravilno je prvostupanjski sud zasnovao svoj pravi stav o kaznenoj odgovornosti okrivljenika na iskazu oštećene UC koji je u cijelosti potvrđen iskazom svjedoka CC, pri tome nalazeći da su isti vjerodostojni i istiniti iz razloga jer su u skladu s materijalnim dokazima, te činjenicom da i nakon kontradiktornog ispitivanja svjedoka CC, prvostupanjski sud nije pronašao razlog ne povjerovati njihovim iskazima, isto tako s pravom prvostupanjski sud nije poklonio vjeru obrani okrivljenika i svjedoka AC, koje je s pravom ocijenio kao nevjerodostojnom i usmjerenom isključivo na izbjegavanje i umanjenje kaznene odgovornosti okrivljenika, obzirom da su isti nelogični i u suprotnosti s dokazima provedenim tijekom rasprave i na njima utvrđenim činjenicama.
12. Sud je s punim pravom povjerovao iskazu oštećene UC kada je navela da ju je upravo okrivljeni zajedno s ŠC vodio kod javnog bilježnika, gdje su tražili od nje da potpiše nešto što nije pročitala, te joj nakon potpisa taj dokument nisu predali, nakon čega je shvatila da je prevarena jer je potpisala punomoć za bankovni račun, a što je saznala tek kada je došla u banku. Takav njezin iskaz potvrđuju i materijalni dokazi koji prileže spisu, napose ovjerenom punomoći danom ŠC, dana 27. srpnja 2015., te izvatku prometa Zagrebačke banke po računu oštećene iz kojeg je vidljivo da je ista odmah sljedeći dan po potpisanoj punomoći podigla novac s njezina računa, a u prilog činjenici da je bila dovedena u zabludu, te da nije znala što potpisuje govori i činjenica da je odmah nakon saznanja dana 30. srpnja 2015., opozvala punomoć ŠC za podizanje novca s računa.
12.1. Također prvostupanjski sud je s punim pravom povjerovao iskazu svjedokinje CC koja je izjavila da je upravo okrivljeni došao do nje i zatražio da na račun oštećene UC uplati njezin novac koji je ona do toga dana čuvala na traženje oštećenice, a što je potvrđeno izvodom iz banke, iz kojeg je vidljivo da je CC upravo taj iznos novca uplatila na račun oštećene UC, koja je u svome iskazu navela da ju je upravo okrivljeni tražio da podigne taj iznos sa svog računa, lažnoj joj predstavljajući da je to novac koji je uplatio njegov otac njemu na njezin račun jer da je on bio u blokadi.
13. Shodno tome prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se dinamika predmetnog događaja odigrala upravo onako kako su to opisali oštećena UC i svjedok CC, a ne kako ga opisuju okrivljenik KC i AC.
14. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud na temelju potpunog i pravilno utvrđenog činjeničnog stana ocijenio da je okrivljenik KC doveo lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu oštećenu UC i time je naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, koristeći činjenicu da se radi o staroj i bolesnoj osobi koja je bila naivna i lakovjerna, a na koji način je okrivljenik svojim ponašanjem u cijelosti ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11, pri tome našao da se u ovom konkretnom slučaju radi o jednom produljenom kaznenom djelu prijevare jer se radi o istoj žrtvi prema kojoj je okrivljeni s namjerom izvršio više odvojenih radnji kojima se ostvaruje biće istog kaznenog djela, a te radnje su počinjene tijekom srpnja 2015. i čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu.
14.1. Upravo iz gore navedenih razloga ne stoji žalbena tvrdnja okrivljenika da se u konkretnom slučaju ne radi o produljenom kaznenom djelu jer tako ne proizlazi iz izreke pobijane presude jer tamo i dalje stoji da su počinjena dva kaznena djela i onda sud izriče kaznu od jedne godine i dva mjeseca.
15. U odnosu na povrede kaznenog zakona koje okrivljenik u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, koje su to povrede kaznenog zakona učinjene tijekom postupaka pred prvostupanjski sudom, ispitujući navedenu žalbenu osnovu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena povreda kaznenog zakona, stoga je i u odnosu na taj žalbeni prigovor žalba, neosnovana.
16. Žalbena osnova zbog odluke o kazni, neosnovana je.
17. Prije svega treba napomenuti da odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela i ne smije biti odmazda za to.
18. U odnosu na žalbeni prigovor odluke o kazni, ovaj sud je zaključio da je prilikom odmjeravanja visine kazne prvostupanjski sud valjano utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne. Sud je okrivljenom od olakotnih okolnosti uzeo u obzir njegove obiteljske i imovinske prilike. Od otegotnih okolnosti sud je cijenio činjenicu da je okrivljeni počinio produljeno kazneno djelo i to prema staroj i nemoćnoj osobi, kao i njegovu kaznenu osuđivanost za istovrsno kazneno djelo.
18.1. Dakle, imajući na umu sve navedene okolnosti, stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja kaznenim djelima zaštićenog dobra, svrhu kažnjavanja, osobu počinitelja i cijeneći težinu počinjenog kaznenog djela, te stupanj kaznene odgovornosti okrivljenog, prvostupanjski sud je s pravom okrivljenom za predmetno kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. KZ/11, za koje je propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do pet godina, izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.
18.2. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem obrazlaže postojanje otegotnih i olakotnih okolnosti i upravo suprotno žalbenim prigovorima, ocjena je ovoga suda, kao drugostupanjskog suda, da je kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, za produljeno kazneno djelo uvažavajući sve iznijete okolnosti, primjerena ostvarenju svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
18.3. Stoga, bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca nije prestroga, a niti preblaga za predmetna kaznena djela, te će se bezuvjetnom kaznom zatvora u navedenom trajanju, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog okrivljenog i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije okrivljenika.
19. U odnosu na žalbenu osnovu odluke o troškovima postupka koju također okrivljenik u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, valja istaći da je pravilno prvostupanjski na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u vezi člankom 145. stavkom 2. točka 6. ZKP/08, obvezao okrivljenika naknaditi troškove kaznenog postupka jer plaćanjem istih neće biti dovedeno pitanje uzdržavanja okrivljenika, niti osoba koje je on dužan uzdržavati, iz tog razloga ovaj drugostupanjski sud je našao opravdanom odluku prvostupanjskog suda kojom je obvezao okrivljenika da plati troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu koja je određena, s obzirom na trajanje i složenost kaznenog postupka, te je u skladu s imovinskim prilikama okrivljenika.
20. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ili povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je valjalo na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
Vukovar, 11. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Nikola Bešenski
