REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-19/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika NA zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. u vezi s člankom 323. stavkom 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i drugih, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 20. lipnja 2025. broj Kv I-29/2025- 23 (Kir-329/2025), u sjednici održanoj 11. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se kao neosnovana žalba izručenika NA.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 20. lipnja 2025. broj Kv I- 29/2025-23 (Kir-329/2025) pod točkom I. izreke, na temelju članka 56. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/2004. - dalje: ZOMPO), utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje NA [adresa] radi izvršenja kazne zatvora na temelju zamolbe za izručenje Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine broj: 08-14-7- 3446/25 od 7. svibnja 2025. zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine iz članka 328. stavka 1. u vezi s kaznenim djelom izazivanja opće opasnosti iz članka 323. stavka 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, u stjecaju s kaznenim djelom neovlaštenog nabavljanja, posjedovanja, držanja, nošenja, trgovine, popravljanja, modifikacije ili prepravljanja i posjedovanja oružja, bitnim dijelovima i municijom iz članka 73. stavka 1. točke a) Zakona o oružju i municiji u UKU-u.

1.1. Pod točkom II. izreke odlučeno je da će rješenje kojim se dopušta ili ne dopušta izručenje, nakon pravomoćnosti ovog rješenja, donijeti ministar nadležan za poslove pravosuđa.

1.2. Pod točkom III. izreke utvrđeno je da se izručenik NA nalazio u pritvoru koji mu je bio određen rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici od 14. travnja 2025. broj Kir-329/2025, i to od 14. travnja 2025. do 22. travnja 2025.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik putem branitelja, odvjetnika Roberta Brdara zbog „pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, više apsolutno bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene kaznenog zakona odnosno ZOMPO-a“, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Spis je, sukladno odredbi članka 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025. - dalje: ZKP), prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj navodi da je molba za izručenje Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine u ovom trenutku preuranjena s obzirom da rješenje o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora nikada nije postalo pravomoćno pa stoga nije jasno na temelju čega se tvrdi da je izručenik bio nedostupan nadležnim tijelima u postupku izvršenja pravomoćno izrečene kazne zatvora.

5.1. Obrazlažući ovaj žalbeni razlog izručenik ističe kako on nikada nije zaprimio odluku kojom je pozvan da se javi na izdržavanje kazne zatvora, zbog čega je i predložio da se službenim putem pribavi podatak o pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje izrečene kazne zatvora od države moliteljice, međutim takav prijedlog sud prvog stupnja nije prihvatio i nikada nije zatražio navedeni podatak.

5.2. Ističući u nastavku žalbe druge žalbene razloge izručenik navodi kako je iz stanja spisa predmeta nejasno gdje se on trebao javiti na izdržavanje kazne zatvora odnosno gdje je trebao tu kaznu zatvora izdržavati, a iako je predložio da se izručenje odgodi dok njegovo malodobno dijete ne navrši jednu godinu života, o tome prvostupanjski sud nije odlučio niti je obrazložio zbog čega smatra da to nije razlog za odgodu. Također, navodi kako pravomoćna presuda, koja predstavlja temelj za izručenje, te ostala dokumentacija koja je dostavljena u prilogu zamolbe za izručenje nije dostavljena u ovjerenom prijepisu odnosno ovjerenoj kopiji izvornika, a niti je prevedena na hrvatski jezik, čime je, po njegovoj ocjeni, postupljeno protivno članku 8. ZOMPO-a. I na koncu navodi kako je u postupku izručenja prvostupanjski sud propustio utvrditi da oštećeni VA ima hrvatsko državljanstvo, zbog čega je činjenično stanje i u tom dijelu pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a koja okolnost je razlog da se temeljem članka 35. stavka 1. točke 2. ZOMPO-a izručenje u ovom trenutku odbije.

6. Međutim, u navedenom žalitelj nije u pravu.

6.1. Naime, treba napomenuti kako iz razloga koji su dani u pobijanom rješenju (točka 3. do točke 6. obrazloženja) nedvojbeno proizlazi kako je prvostupanjski sud prilikom donošenja svoje odluke imao u vidu sve one okolnosti koje su propisane člancima 33., 34. i 35. ZOMPO-a, a kojima su na jasan i precizan način propisane pretpostavke za izručenje stranca drugoj državi radi izvršenja sankcije koja uključuje oduzimanje slobode. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud na potpuno nedvosmisleni način utvrdio kako je tim zakonskim pretpostavkama i udovoljeno te da je, sukladno članku 56. stavku 1. ZOMPO-a, udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje izručenika državi moliteljici radi izvršenja kazne zatvora, odnosno da u konkretnoj situaciji ne postoje razlozi za drugačiju odluku. U tom pogledu, a imajući u vidu prethodno iznesene prigovore žalitelja, treba istaknuti da iz izvršenog uvida u spis predmeta Kir-329/2025 proizlazi da se izručenik, nakon što mu je rješenjem Općinskog suda u Velikoj Kladuši od 25. srpnja 2024. odgođeno izvršenje kazne zatvora zbog rođenja djeteta (list 124-125 spisa predmeta), trebao javiti 21. siječnja 2025. u 12,00 sati u KPZ Bihać radi izdržavanja kazne zatvora, a kako on to nije učinio to je taj isti sud 24. siječnja 2025. izdao naredbu za njegovo prinudno privođenje u Kazneno- popravni zavod Zenicu (list 121 spisa predmeta). S obzirom da se izručenik nije javio na izdržavanje kazne zatvora, a od strane sudske policije nije pronađen na adresi gdje je stalno nastanjen, to je Općinski sud u Velikoj Kladuši najprije 29. siječnja 2025. izdao naredbu za raspisivanjem tjeralice (list 120 spisa predmeta), a kada niti ta tjeralica nije rezultirala njegovim uhićenjem tada je izdana i naredba za raspisivanje međunarodne tjeralice 27. veljače 2025. (list 110-111 spisa predmeta), po kojoj je izručenik nakon toga i uhićen 14. travnja 2025. na teritoriju Republike Hrvatske.

6.2. Stoga, a imajući u vidu prethodno izneseno, žalitelj u žalbi pogrešno tvrdi da je u ovom kaznenom predmetu zamolba za izručenjem izručenika preuranjena te da nije jasno gdje se trebao javiti na izdržavanje kazne zatvora jer iz prethodno iznesenih podataka na nedvojbeni način je utvrđeno kako se on nije na vrijeme javio na izdržavanje kazne zatvora u Kazneno-popravni zavod Zenicu te da ga se niti od strane sudske policije nije moglo pronaći na adresi prebivališta pa su tek naknadno raspisane tjeralice rezultirale njegovim uhićenjem, a što sve ukazuje na činjenicu da je isti do tada doista bio nedostupan pravosudnim tijelima države moliteljice.

6.3. Što se tiče ostalih iznesenih žalbenih razloga valja istaknuti da životna dob odnosno starost djeteta, u smislu članka 35. ZOMPO-a, nije razlog da se ne dopusti izručenje stranca, odnosno da se izručenje zbog toga odgodi, kao što niti činjenica da je oštećeni LA hrvatski državljanin nije razlog za odbijanje izručenja.

6.4. Naime, u odnosu na ovaj prvi istaknuti žalbeni razlog treba reći da o eventualnoj odgodi izručenja ne odlučuje sud u postupku utvrđivanja zakonskih pretpostavki za izručenje, već o tome može odlučivati isključivo ministar nadležan za poslove pravosuđa u slučaju propisanom člankom 60. ZOMPO-a i člankom 19. Europske konvencije o izručenju od 13. prosinca 1957. („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 19/1994.).

6.5. S druge strane, treba reći da, sukladno članku 1. stavku 1. ZOMPO-a, ovim Zakonom se uređuje međunarodna pravna pomoć u kaznenim stvarima u situaciji kada međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. Pritom žalitelj, kada ističe žalbeni razlog koji se odnosi na državljanstvo oštećenika, a kao razlog za odbijanje izručenja, zanemaruje činjenicu da osim ZOMPO-a u ovom konkretnom slučaju egzistira, odnosno da je zaključen i Ugovor o izručenju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine („Narodne novine“ broj 1/2014. i 3/2014. - dalje: Ugovor), koji je stupio na snagu 28. studenog 2012. i koji u ovom kaznenom predmetu po pitanju izručenja ima prednost kao pravni akt višeg ranga u odnosu na odredbe ZOMPO-a koje reguliraju to isto pravno pitanje, ali koji predstavlja pravni akt nižeg ranga. Upravo su tim Ugovorom odnosno odredbama članka 10. do 16. precizirani razlozi zbog kojih će se izručenje odbiti odnosno zbog kojih se isto može odbiti, gdje, međutim, državljanstvo oštećenika, kao takvo, nije razlog zbog kojeg se izručenje mora ili može odbiti. U tom pogledu, a kada se radi o eventualnim razlozima za odbijanje izručenja, treba napomenuti kako iz činjeničnog opisa kaznenih djela navedenih u pravomoćnoj presudi (list 99-106 spisa predmeta) proizlazi da su oba kaznena djela zbog kojih se traži izručenje počinjena u Velikoj Kladuši odnosno na području Bosne i Hercegovine, a ne na području Republike Hrvatske pa stoga nije ostvaren niti razlog iz članka 15. stavka 1. Ugovora, koji propisuje da se izručenje može odbiti ako se traži zbog kaznenog djela koje je u cijelosti ili djelomično počinjeno na državnom području zamoljene države, a što ovdje evidentno nije bio slučaj. Dakle, niti ovaj drugi žalbeni razlog, a kojim se pobija pravilnost prvostupanjskog rješenja nije osnovan.

6.6. Također nije u pravu žalitelj kada ističe da sva dokumentacija koja je dostavljena uz zamolbu za izručenje nije dostavljena u ovjerenom prijepisu jer iz izvršenog uvida u spis predmeta nedvosmisleno proizlazi kako je sva dokumentacija koja se poimence nalazi navedena u točki 1.1. obrazloženja pobijanog rješenja dostavljena u ovjerenom prijepisu i potpisana od strane ovlaštenih osoba.

6.7. I na koncu pogrešna je tvrdnja žalitelja kada ističe da su presuda i druga dokumentacija koja je bila dostavljena uz zamolbu za izručenje, sukladno članku 8. ZOMPO-a, trebali biti prevedeni na hrvatski jezik, a kako to nije učinjeno da je prvostupanjski sud donošenjem pobijane odluke postupio protivno navedenoj odredbi.

6.8. Naime, već je ranije rečeno kako Ugovor o izručenju zaključen između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine po pitanju izručenja ima prednost u odnosu na ZOMPO jer predstavlja pravni akt višeg ranga. Upravo odredbom članka 3. navedenog Ugovora, a koja odredba se odnosi na pitanje jezika i legalizacije, propisano je da se zamolbe koje se podnose i dokumentacija koja se treba dostaviti prema odredbama ovog Ugovora sastavljaju na jeziku države moliteljice, a što je u ovom konkretnom slučaju i učinjeno, tako da, sukladno članku 3. Ugovora, zamolbu i dokumentaciju koja je dostavljena uz zamolbu, suprotno tvrdnjama žalitelja, nije trebalo prevoditi na hrvatski jezik.

7. Slijedom svega izloženog, a budući da nisu pronađene neke od povreda zakona iz članka 494. stavka 4. ZKP-a, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 11. rujna 2025.

Predsjednica Vijeća:

Ileana Vinja