Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-455/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesna Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. tužiteljice MJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji postupak je preuzela nasljednica OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Hrvoje Demo, odvjetnik u Krku, protiv tuženika Grad Krk, Krka, Trg bana Josipa Jelačića kbr. 2, OIB: 12405095116, utužen kao slijednik zemljišnoknjižnog upisa Društveno vlasništvo-korisnik Općina Krk, kojeg zastupa zakonski zastupnik KJ, gradonačelnik, a on po punomoćniku Marinu Trinajstiću, odvjetniku u Krku, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici Stalna služba u Krku poslovni broj P-163/2021-14 od 15. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Crikvenici Stalna služba u Krku poslovni broj P-163/2021-14 od 15. srpnja 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''I.) Odbija se tužbeni zahtjev, koji glasi:

“1. Utvrđuje se da su tužitelji: 1.) MJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2.) TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici 4/8 suvlasničkog udijela od 1/1 (cijelih) nekretnina zemljišnoknjižnih oznaka: k. č. [katastarska čestica], dvor površine 479 m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (pripis iz g.t. 5 zk. ul. [broj ZK uloška]) i k. č. [katastarska čestica], dvor površine 378 m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (pripis iz g.t. 5 zk. ul. [broj ZK uloška]); a koje nekretnine se vode u zemljišnoj knjizi Zemljišnoknjižnog odjela Krk Općinskog suda u Crikvenici; i to u suvlasničkim udjelima kako slijedi:

MJ iz grada [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnica 3/8 suvlasničkog udjela cijelih nekretnina zemljišnoknjižnih oznaka z.č. [čestica broj], dvor površine 479 m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (pripis iz g.t. 5 zk. ul. [broj ZK uloška]) i z.č. 989/2, dvor površine 378 m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (pripis iz g.t. 5 zk. ul. [broj ZK uloška]) te TJ iz grada [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik 1/8 suvlasničkog udjela cijelih nekretnina zemljišnoknjižnih oznaka z.č. [čestica broj], dvor površine 479 m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (pripis iz g.t. 5 zk. ul. [broj ZK uloška]) i z.č. [čestica broj], dvor površine 378 m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (pripis iz g.t. 5 zk. ul. [broj ZK uloška]);

2. Ovlašćuju se tužitelji da po pravomoćnosti ove presude, temeljem nje, zatraže i ishode uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i za svoju korist na nekretnama iz točke I. izreke ove presude uz istodoban izbris tog prava s imena upisane osobe, prema suvlasničkim udjelima kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude, a koji upis je glede nekretnina navedenih u točki I. izreke ove presude tuženik dužnan trpjeti.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnične troškove u iznosu prema odluci suda uvećano za iznos zakonske zatezne kamate koja teče na taj iznos počevši od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.”

II.) Nalaže se tužiteljima nadoknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 3.750,00

HRK, u roku od 15 dana.''

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tužiteljica MJ (koja je u međuvremenu preminula, a postupak je preuzela nasljednica OJ) i tužitelj TJ zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev, odnosno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbe tužiteljima. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu traže naknadu od 1.775,00 kn. Navode da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da sud nije cijenio diobu predmetnih nekretnina niti činjenicu da se dio objekta tužitelja nalazi na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. Žalba je osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja da su suvlasnici k. č. [katastarska čestica] dvor površine 479 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] dvor površine 378 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (pored već upisanog suvlasništva MJ u 3/8 dijela, a TJ u 1/8 dijela). Tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji da su vlasništvo stekli samostalnim, zakonitim i poštenim posjedom nekretnina, jer su zajedno s prednicima posjednici preko 50 godina, a i građenjem kao pošteni graditelji, jer da su, uz njihovu kuću sagrađenu na z. č. 185/G iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na k. č. [katastarska čestica] k. o. [adresa]. izgradili garažu i spremište.

5. Tužena osporava tužbeni zahtjev tvrdnjom da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe upiru žalitelji. Naime, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

7. Prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da posjed tužitelja, uključivši i njihove prednike, računajući od 8. listopada 1991., ne traje dovoljno dugo, da bi se tužitelji, u skladu s propisima koji su važili u određenom vremenskom razdoblju, mogli pozvati na stečeno pravo vlasništva, imajući u vidu da se radi tek o poštenom, a ne i kvalificiranom posjedu utuženih nekretnina. Takav zaključak sud prvog stupnja temelji na utvrđenju da su tužitelji neprijeporno u posjedu predmetnih nekretnina, ali da se upitnim ukazalo da li je ispunjen vremenski kriterij posjeda te da li su tužitelji, uključivši i njihovu prednicu, posjedovali obje utužene nekretnine u cijelosti, počev od 1957., jer da se iz iskaza PJ i DJ može zaključiti kako bi njihova majka, sada pokojna BJ, godine 1957., stupila u posjed jedne, a ne obje utužene nekretnine, odnosno da iskazi svjedoka upućuju na zaključak da bi posjed prednice tužitelja bio vršen, počev od 1957. na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok da bi druga nekretnina, oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ostala u posjedu obitelji TJ (pri čemu sud napominje da je ČJ, a koja je navedena u obrazloženju kao prodavateljica polovice dijela utuženih nekretnina AJ, bila rođena TJ).

8. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – Odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prema odredbi stavka 3. toga članka rokovi za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. toga članka ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu. Prema stavku 4. toga članka u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja prije tog dana.

8.1. No, prvotno je odredbom čl. 388. st. 4. ZVDSP koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ovu odredbu je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom od 17. studenog 1999. stavio izvan snage, zbog čega se u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću, a imajući u vidu da su predmetne nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva, računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., ali do 17. studenog 1999. Pri tome valja imati u vidu i stajališta Europskog suda za ljudska prava u predmetima T. protiv R. H., J. protiv R. H., R. i dr. protiv R. H. , G. protiv R. H., da se u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću treba računati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991. time da se u taj rok ima računati vrijeme sve do 17. studenog 1999. kada je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo izvornu odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP.

8.2. Prema tome, za razrješenje odnosa među strankama mjerodavno je pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa.

9. Slijedom toga se ne može prihvatiti stav suda prvog stupnja da nije bilo moguće steći pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva do 8. listopada 1991., jer je isto bilo moguće, pod Zakonom propisanim uvjetima. No, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je posjed tužitelja pošten, ali ne i kvalificiran. Naime, prema stanju spisa, tužitelji nemaju valjani pravni temelj posjedovanja, jer se isprave na koje se pozivaju odnose na dio predmetnih nekretnina na kojem su već upisani kao suvlasnici. Stoga je i pravilan zaključak da je za stjecanje vlasništva dosjelošću nužno ispunjenje pretpostavki propisanih čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP, prema kojima će samostalni posjednik stvari u vlasništvu tužene kao jedinice lokane samouprave, dosjelošću steći vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov pošten samostalan posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga potrebnog za samostalni kvalificirani posjed.

9.1. Zaključak suda da posjed tužitelja nije bio kvalificiran žalitelji pobijaju navođenjem sadržaja odluka Europskog suda za ljudska prava donesenih u predmetima Trgo protiv Hrvatske, Radomilja i Jakeljić protiv Hrvatske. No te odluke odnose se na primjenu materijalnog prava glede uračunavanja rokova dosjelosti, a ne i glede kvalitete posjeda. Prema tome, žalitelji neosnovano pobijaju zaključak suda da njihov posjed nije bio kvalificiran. Uostalom, glede dijela nekretnina koje su predmetom spora tužitelji izričito ne naznačuju valjani pravni temelj posjedovanja, niti, osim tvrdnje da su s prednicima posjednici preko pedeset godina, izričito navode kada je dosjedanje predmetnog dijela nekretnine započelo, a kada završilo. Naime, dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme (kao i da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti kao i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću). Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme. Radi se o tome da se činjenično stanje pretvara u pravno.

10. No, tužitelji tvrde da su vlasništvo stekli i građenjem te da su objekti izgrađeni prije 1968. O tim tvrdnjama, sukladno odredbi čl. 388. st. 2. ZVDSP, valja prosuđivati prema odredbama Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koje se primjenjuju kao pravna pravila na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije („Narodne novine“ broj 73/91) i to odredbi paragrafa 417. do 419. OGZ.

10.1. Prema odredbi paragrafa 418. AGZ ako je tko gradio na tuđem zemljištu bez znanja i volje vlasnika zgrada pripada vlasniku zemljišta; pošteni graditelj može tražiti naknadu potrebnih i korisnih troškova, a s nepoštenim graditeljem se postupa kao s poslodavcem bez naloga, no ako je vlasnik zemljišta znao za građenje te ga nije zabranio poštenom graditelju zemljište pripada u vlasništvo graditelju, a vlasnik ima pravo na naknadu.

10.2. Dakle, sukladno navedenim odredbama OGZ, koje se primjenjuju kao pravna pravila, valjalo je u postupku utvrditi tko su bili suvlasnici predmetnih nekretnina u vrijeme gradnje objekata, da li su se gradnji protivili ili je zabranili, vodeći računa i o poštenju i savjesnosti graditelja. Sud prvog stupnja sve ove relevantne činjenice u postupku nije utvrdio, jer je utvrđeno tko je sada upisan kao suvlasnik nekretnine, odnosno da je tužena sada pasivno legitimirana, ali nije utvrđeno tko je bio suvlasnik u vrijeme gradnje, da li se gradnji protivio ili zabranio gradnju, odnosno nisu utvrđene činjenice relevantne za odluku o stjecanju prava vlasništva građenjem.

11. Valjalo je stoga na temelju odredbe čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

12. U ponovnom postupku će sud prvog stupnja utvrditi sve činjenice relevantne za predmet spora na koje je prethodno ukazano, sve izvedene dokazi cijeniti u smislu odredbe čl. 8. ZPP i o predmetu spora donijeti novu odluku za koju će dati jasne razloge na način da će u obrazloženju ocijeniti i dati zaključak o svim izvedenim dokazima, vodeći računa i o načelu da je svaka stranka dužna u postupku dokazati svoje tvrdnje. Sud će donijeti i novu odluku o troškovima parničnog postupka.

13. Odluka pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Velikoj Gorici 11. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat