Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž R-89/2025-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Matiću, odvjetniku u Zagrebu, Trnjanska cesta 71, protiv tuženika SPAR Hrvatska d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 50, OIB: 461108893754, zastupan po punomoćnici Mihaeli Blažević, odvjetnici u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 37, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-885/2020-34 od 4. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja ŠF kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-885/2020-34 od 4. srpnja 2025. u pobijanom dijelu pod stavcima I. i II. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužitelj sa zahtjevom na utvrđenje da nije dopuštena odluka tuženika „Odluka o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu)“ od 13.02.2020. kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu od 06.09.2019., te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (st. I. točka 1. izreke), da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na posao Voditelja Supermarketa u roku 8 dana (st. I. točka 2. izreke) i da se naloži tuženiku platiti tužitelju parnični trošak ovog postupka sve s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. točka III. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. srpnja 2025. pa do isplate (st. II. izreke) te je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 776,54 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. srpnja 2025. pa do isplate ( st. III. izreke).
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže da ovaj sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika odnosno tonskih snimki.
5.1. Naime, prvostupanjski je sud za zaključak da je roba s isteklim rokom trajanja zatečena u prodajnom prostoru te je na taj način bila dostupna kupcima, dao dostatne i valjane razloge, koji nisu proturječni izjavi tužitelja od 3. veljače 2020. (list 139 spisa) da se za robu koja je prilikom interne revizije pronađena s isteklim rokom trajanja u prodajnom prostoru smatra odgovornim, jer su artikli trebalo davno biti povučeni s polica i otpisani.
5.2. Jednako tako, prvostupanjski je sud dao dostatne i valjane razloge za zaključak da postoji odgovornost tužitelja za to što su u prodajnom prostoru izloženi dodatni stalci i paraziti koji nisu utvrđeni u komunikacijskom portalu, a trebali su biti uklonjeni u rujnu, studenom i prosincu 2019. godine, kako to proizlazi iz revizijskog izviješća. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da ako tužitelju komunikacijski portal nije bio jasan da je trebao kontaktirati za to odgovornu osobu i nejasnoće razjasniti. U odnosu na e- mail poruku koja je poslana 2. siječnja 2020., a na koju se tužitelj poziva kao dokaz da im je bilo rečeno da se stalci ne uklanjaju do daljnjeg, prvostupanjski je sud utvrdio da se u toj poruci navodi da se samo stalci za koje je ugovorena godišnja pozicija ne uklanjaju, a da se stalci s ugovorenim mjesečnim pozicijama mogu ukloniti nakon isteka roka.
5.3. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda sadrži razloge o tome zašto sud nije prihvatio njegov iskaz i iskaz svjedoka KF, a što je obrazložio na način da ne prihvaća njihove iskaze budući da nisu potkrijepljeni niti jednim drugim dokazom. Time prvostupanjski sud nije prihvatio cijeli iskaz tužitelja, dakle i dio iskaza u kojem navodi da je bio na godišnjem odmoru dva tjedna od 7. do 22. siječnja 2020., kada ga je mijenjala RF, te da ne može biti odgovoran za razdoblje kada ga u trgovini nije bilo, a upravo u odnosu na taj dio iskaza tuženik u žalbi ukazuje da sud nije dao razloge o tome na koji je način izostanak tužitelja s posla utjecao na nepravilnosti koje su utvrđene prilikom provođenja interne revizije.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Predmet ovog spora je utvrđenje da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju nedopuštena. Takav tužbeni zahtjev tužitelj zasniva na činjeničnim navodima da je bio zaposlen kod tuženika SPAR Hrvatska d.o.o. na radnom mjestu voditelja supermarketa na temelju ugovora o radu od 6. rujna 2019. , da je ukupno kod tuženika bio zaposlen više od devet godina, bio voditelj triju supermarketa, te mu nije pronađena niti najmanja greška u obavljanju radnih zadataka. Na predmetno radno mjesto došao je 6. rujna 2019. upravo iz razloga što je taj supermarket bio potpuno zapušten, bez dovoljno djelatnika, skladište je bilo u svojevrsnom kaosu, radi čega je tuženik upravo donio odluku da ga postavi kao voditelja tog supermarketa. Dana 14. veljače 2020. zaprimio je odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu, protiv koje je pravodobno uložio zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio. Ističe da je zbog činjenice što je supermarket bio potpuno zapušten, bez dovoljno djelatnika, bilo potrebno određeno vrijeme za otklanjanje nedostataka. Počeo je otklanjati niz nedostataka, uvoditi red među radnike, u skladištu, u prostoru prodaje, tako da za određene nepravilnosti koje se navode u odluci o otkazu ne može snositi odgovornost jer to nije bilo moguće riješiti u tako kratkom roku. U odnosu na stalke i parazite koji se navode u odluci o otkazu, oni su bili zatečeni po njegovu dolasku u trgovinu, nije bio upoznat sa činjenicom trebaju li biti u komunikacijskom portalu ili ne, naime za te stalke i parazite nisu bili uneseni podaci niti tijekom siječnja 2020., tako da nije mogao objektivno znati koje stalke i parazite može držati u prostoru, a koje ne. Taj propust može ići samo na teret tuženika. Što se tiče proizvoda kojima je istekao rok trajanja, ističe da je roba bila u skladištu i spremna za povrat proizvođačima, odnosno spremna za otpis, nema govora o tome da je roba bila u prodajnom prostoru, odnosno da je bilo moguće da kupci kupuju takve proizvode. Dokaz tome je činjenica da ne postoji niti jedna prijava potrošača ili kupca vezano za te proizvode. Što se tiče oštećenih deklaracija, radi se o proizvodima koji su bili zatečeni po njegovu dolasku na novo radno mjesto te su također bili pripremljeni za otpis, odnosno povrat proizvođačima i distributerima te nema govora da su ti proizvodi bili spremni za prodaju kupcima. Upravo je on detektirao proizvode kojima je istekao rok valjanosti, koji su uništeni zbog ranijeg neprikladnog odlaganja te je upravo on obavijestio nadređenog o problemima. Uklonio je sve te nedostatke, o čemu postoje i fotografije, te je stoga bezrazložno kažnjen. Osporava navod tuženika da bi lažno prikazivao rezultate u svezi procesa rada, a ukoliko se misli na rezultate inventure, tada ističe da se radi o radnom procesu u kojem prvenstveno sudjeluju radnici supermarketa, a voditelj na temelju povjerenja presumira da se radi o točnim podatcima te poduzima dodatne provjere ukoliko postoji neka nelogičnost ili sumnja u točnost podataka. Budući da je tek nekoliko mjeseci bio na novom radnom mjestu nije imao kompletan uvid u stanje i savjesnost djelatnika. Ničim nije ugrozio tuženikove interese, upravo je doveden na to radno mjesto kako bi zaštitio interese poslodavca. Po njegovu dolasku bilo je zatečeno 12 ljudi na bolovanju, reorganizacijom radnika postavljeni su novi voditelji prodajnih odjela na povrću i voću, delikatesama, blagajnama, čime je odmah povećana produktivnost te je obavljao noćne smjene s ciljem uspostave boljeg prodajnog prostora, a što sve je bilo u interesu tuženika.
8. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj u vrijeme otkaza ugovora o radu radio na radnom mjestu voditelja supermarketa za trgovinu na adresi [adresa] u [adresa], da je u toj trgovini u periodu od 23. siječnja 2020. do 29. siječnja 2020. provedena interna revizija sa zadatkom da se utvrdi stanje trgovine u pogledu robe s istekom roka trajanja, u pogledu izlaganja stalaka i parazita te u pogledu stanja zaliha na skladištima, a što proizlazi iz izvješća o internoj reviziji kao i suglasnih iskaza svjedoka OF i CF, da je provedenom internom revizijom utvrđen čitav niz nepravilnosti od kojih se dvije povrede tužitelju stavljaju na teret, a to je činjenica da su u supermarketu zatečeni proizvodi s isteklim rokom trajanja koji su popisani na mjesečnoj inventuri kao ispravna roba, a koji su se nalazili u prodajnom prostoru s namjerom da se prodaju kupcima te da je u supermarketu zatečen veći broj stalaka i parazita koji nisu evidentirani u komunikacijskom portalu, odnosno za koje je prema komunikacijskom portalu istekao rok izlaganja, da je prema radnoj tehnici tuženika utvrđeno da se asortiman svježe robe otpisuje na dnevnoj bazi, a što proizlazi iz radne tehnike koja prileži spisu, sa kojom je tužitelj prema vlastitim navodima bio upoznat, da je prema radnoj tehnici "Postupanje s dodatnim pozicijama u trgovinama" propisano da je voditelj trgovine odgovoran za ispravno postupanje sa stalcima u svim aspektima, da dodatnu kontrolu provode regionalni i područni voditelji te da su stalci i paraziti definirani u komunikacijskom portalu tuženika, da je o provedenoj internoj reviziji sačinjeno izvješće koje je dana 31. siječnja 2020. dostavljeno upravi tuženika, što proizlazi iz iskaza svjedoka AF, da se u odnosu na navedene povrede tužitelj očitovao u svojoj izjavi od 3. veljače 2020. koja prileži spisu, a iz koje proizlazi da se tužitelj smatra odgovornim u pogledu pronađene robe s isteklim rokom trajanja u prodajnom prostoru, dok se u izjavi tužitelj ne očituje o povredama u pogledu izlaganja stalaka i parazita.
9. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem iskaza svjedokinja OF i CF, utvrdio da je iz prodajnog prostora, sa svježih odjela i komora izuzeta roba isteklog roka trajanja u iznosu od oko 5.700,00 kn, a što je u skladu sa revizijskim izviješćem, kojim je utvrđeno da su kod svježih odjela utvrđene manipulacije u smislu daljnje prodaje robe isteklog trajanja, a ukupan otpis robe iznosi 5.714,30 kn.
9.1. Žalbeni navodi tužitelja kojima se ukazuje da je bio na godišnjem odmoru dva tjedna od 7. do 22. siječnja 2020., kada ga je mijenjala RF, te da ne može biti odgovoran za razdoblje kada ga u trgovini nije bilo ne mogu se prihvatiti kao osnovani, budući da je dužan organizirati rad u supermarketu i za vrijeme svoje odsutnosti, pa je tako sukladno radnim obvezama koje je preuzeo ugovorom o radu odgovoran za rad i organizaciju rada svih odjela u trgovini.
10. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj odgovoran za to što je u supermarketu zatečen veći broj stalaka i parazita koji nisu evidentirani u komunikacijskom portalu, odnosno za koje je prema komunikacijskom portalu istekao rok izlaganja, jer iz revizijskog izviješća jasno proizlazi da su izloženi dodatni stalci i paraziti koji nisu utvrđeni u komunikacijskom portalu, a trebali su biti uklonjeni u rujnu, studenom i prosincu 2019. godine. Tvrdnje tužitelja da komunikacijski portal nije bio jasan, te da nije bilo moguće utvrditi koje stalke treba ukloniti, prvostupanjski sud nije prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud. Naime, ako tužitelju komunikacijski portal nije bio jasan tada je trebao kontaktirati za to odgovornu osobu i nejasnoće razjasniti. U odnosu na e-mail poruku koja je poslana 2. siječnja 2020., a na koju se tužitelj poziva kao dokaz da im je bilo rečeno da se stalci ne uklanjaju do daljnjeg, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da se u toj poruci navodi da se samo stalci za koje je ugovorena godišnja pozicija ne uklanjaju, a da se stalci s ugovorenim mjesečnim pozicijama mogu ukloniti nakon isteka roka, a revizijskim je izviješćem utvrđeno da upravo stalke sa mjesečnim rokovima, koji su istekli, nisu uklonjeni. Prema čl. 2. Ugovora o radu, tužitelj na radnom mjestu voditelja supermarketa odgovara za provedbu marketinških aktivnosti na mjestu prodaje, a izlaganje stalaka predstavlja marketinšku aktivnost na mjestu prodaje. Osim toga, i prema Radnoj tehnici Dodatne poziciji – Stalci, odgovornost je voditelja trgovine za poštivanje dogovorenih pozicija.
11. Na žalbene navode tužitelja da tuženik nije u spis dostavio postojanje pisanih i dostupnih pravila o postavljanju parazita i izložbenih stalaka odnosu ispravu, e-mail, pisanu uputu ili personalni dokaz da je tužitelj od tuženika dobio jasne upute koji stalci i paraziti trebaju biti uklonjeni u trgovini koju je vodio, treba reći da prema Ugovoru o radu tužitelj odgovora za provedbu marketinških aktivnosti na mjestu prodaje, a i Radnom tehnikom Dodatne pozicije, koji je tuženik dostavio, jasno su propisana pravila postupanja sa izložbenim stalcima i parazitima, te su navedene i upute o korištenju aplikacije „Komunikacijski portal“, a u tom je internom aktu tuženika jasno propisano da voditelj trgovine odgovoran za točnost postavljenih pozicija.
12. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je tužitelj počinio povrede obveza iz radnog odnosa koje se tužitelju prema odluci o otkazu stavljaju na teret, da se radi o povredama koje predstavljaju opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, jer se radi o povredama koje se odnose na važan dio tužiteljevih radnih zadataka, povrede su značajne jer se odnose na zaštitu zdravlja kupaca te imaju i financijski učinak na tuženika, radi čega iste predstavljaju opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu jer se radi o tako teškim povredama obveza iz radnog odnosa zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Naime, prema čl. 2. Ugovora o radu, tužitelj na radnom mjestu voditelja supermarketa kontrolira kvalitetu i rok trajanja proizvoda.
12. 1. Pritom treba reći da se radi o tako teškim povredama obveza iz radnog odnosa zbog kojih je tuženik opravdano trajno izgubio povjerenje tužitelja, uslijed čega nastavak radnog odnosa više nije moguć.
13. Kako su prema tome bile ispunjenje sve zakonske pretpostavke za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, iz čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23), pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, tako da je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke pobijane presude.
14. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 154. st. 1. ZPP trošak postupka dosudio tuženiku, a odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka kao neosnovan.
15. Stoga je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. II. izreke pobijane presude.
16. Tužitelj nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).
17. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer se ne radi o trošku koji bi bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 11. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Verica Kos