REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj Kž-382/2025-5.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vedrana Pavelić, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Silvije Sajfert, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marije Živković, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika IE, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3 Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Sisku i okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Sisku od 20. lipnja 2020., poslovni broj K-150/2025-16, u sjednici vijeća održanoj dana 11. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Sisku i okrivljenika IE kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sisku od 20. lipnja 2020., poslovni broj K- 150/2025-16. na temelju čl. 455. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 u daljnjem tekstu: ZKP/08) optuženik SE proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, i na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

2. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenom SE se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počevši od 5. travnja 2025. pa nadalje.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljeni SE oslobođen je u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

3. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Sisku zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP-a) s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i okrivljenika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju, te okrivljenik SE po branitelju Draganu Crnković, odvjetniku iz Siska, zbog bitne povrede odredaba Kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba okrivljenika usvoji, ukine prvostupanjska presuda i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

4. Odgovor na žalbu ODO-a u Sisku podnio je okrivljenik SE po branitelju odvjetniku Draganu Crnković, s prijedlogom da se žalba ODO-a Sisak odbije kao neosnovana.

5. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio sudu.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. O žalbi okrivljenika.

8. Okrivljenik žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije pravno označio već je samo naveo da je u pobijanoj presudi sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer ne postoje razlozi o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni su dijelom proturječni iz čega proizilazi da okrivljenik ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a.

9. Međutim nije u pravu okrivljenik kada ističe da bi bila ostvarena rečena bitna povreda. Naime prvostupanjski sud je naveo u svojoj presudi sve dokaze koje je u postupku izveo, iznio sadržaj iskaza svjedoka te dao ocjenu svih dokaza kako zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti i logičkoj vezi.

10. Tako prvostupanjski sud u pobijanoj presudi točkama 17. i 18. daje razloge zbog čega je kao istinit i valjan prihvatio iskaz svjedokinje ĆE, EE i FE odnosno zbog čega je otklonio obranu okrivljenika ispravno ocijenivši da je ista u suprotnosti sa svim ostalim provedenim dokazima a osobito iskazima ispitanih svjedoka ĆE te oštećene FE. Stoga se okrivljenik neosnovano žali zbog rečene bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

11. Žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik vidi u tome da je predmetnog dana u razgovoru sa višom savjetnicom za tretman ĆE, djelatnicom Kaznionice u Glini iznio sadržaj sna odnosno imenovanoj je prepričao da je sanjao da će ubiti ženu a sve to je izrekao u šali te da je navedena savjetnica krivo protumačila sadržaj njihovog razgovora te ga nastavno prijavila za počinjenje kaznenog djela. U prilog svojim navodima predložio je da se saslušaju kao svjedoci zatvorenici AE i VE kojima je u jutarnjim satima ispričao sadržaj svoga sna a sa višom savjetnicom je razgovarao kasnije.

12. Međutim suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, za svoja utvrđenja dao logične i uvjerljive razloge koje budući da imaju potporu u stanju spisa u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te shodno tome zaključuje da je prvostupanjski sud ispravno odbio prijedlog obrane za ispitivanjem navedenih svjedoka. Naime da se nije radilo o šali odnosno da okrivljenik prilikom razgovora nije spominjao nikakav san potvrdila je svjedokinja ĆE kojoj prvostupanjski sud s razlogom vjeruje te stoga ispravno odbija kao nepotreban prijedlog okrivljenika da se ispitaju kao svjedoci zatvorenici AE i VE.

13. U odnosu na odluku o kazni okrivljenik smatra da je ista prestroga te kao takva nije u skladu ni sa možebitnim stupnjem kaznene odgovornosti a niti sa uobičajenom sudskom praksom a zato ODO s druge strane smatra da je ista preblaga, da mu je trebalo izreći kaznu zatvora u trajanju od 4 godine budući se radi o do sada osuđivanoj osobi pa i na štetu žrtve FE, u odnosu na kojega dosadašnja osuđivanost nije polučila svoju svrhu, da se nalazi na izdržavanju šestogodišnje kazne zatvora za razna kaznena djela, da je kod njega dijagnosticiran poremećaj ličnosti te da se radi o bezobzirnoj i hladnokrvnoj osobi koja je spremna na činjenje i najtežih oblika kaznenih djela.

14. Ispitujući odluku o sankciji ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Prvostupanjski sud u tom pogledu okrivljeniku je osnovano cijenio kao otegotne okolnosti dosadašnju osuđivanost pa i za kazneno djelo prijetnje u odnosu na oštećenu FE, okrivljenikov odnos prema počinjenom djelu odnosno izostanak bilo kakvog kritičnog odnosa prema počinjenom djelu dok posebno olakotne okolnosti nije našao.

15. Stoga uzimajući u obzir tako utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne prvostupanjski sud je okrivljenika za počinjeno kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina ispravno osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine. Tako izrečena kazna i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda je pogodna i adekvatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ-a zbog čega se strože kažnjavanje za koje se zalaže ODO čini neosnovanim.

16. Kako navodi žalbi okrivljenika i državnog odvjetništva nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

Slavonski Brod, 11. rujan 2025.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić