REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-235/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Bilušić kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog OS, zbog kaznenog djela iz članka 147. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi privatne tužiteljice DS podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 26. svibnja 2025. broj K-106/2023-34, u sjednici održanoj 11. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba privatne tužiteljice DS kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, pod točkom I. izreke, na temelju članka 355. stavka 1. točke 3. (pravilno bi bilo: " članka 380. stavka 1. točke 2. ZKP/08. u vezi s člankom 452. točkom 5.") Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), obustavljen je kazneni postupak protiv optuženog OS, zbog kaznenog djela uvrede, iz članka 147. stavka 2. KZ/11.
1.1. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08., privatnoj tužiteljici HS (pravilno je "DS"), je naloženo platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08., na ime paušalne svote, u iznosu 100,00 eura, uplatom u državni proračun, u roku od petnaest dan, kao i plaćanje nužnih izdataka optuženika te nužnih izdataka i nagrade njegovog branitelja, o visini kojih će se odlučiti posebnim rješenjem.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela privatna tužiteljica DS putem opunomoćenice Zrinke Bojanić, odvjetnice u Zagrebu, bez izričitog isticanja žalbenih osnova, s prijedlogom predmet uputiti na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Premda žaliteljica u žalbi navodi kako prvostupanjsko rješenje pobija u cijelosti, iz sadržaja žalbe je razvidno kako osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja isključivo u odnosu na odluku pod točkom I. izreke.
5. Protivno stavu žaliteljice, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari jer je za isto djelo optuženik pravomoćno presuđen presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 28. svibnja 2021. broj Pp J-920/2020, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
5.1. Sud prvog stupnja je, komparirajući činjenični opis počinjenog prekršaja s činjeničnim opisom kaznenog djela iz privatne tužbe, pravilno utvrdio kako se radi o identičnom događaju, koji se odvijao na istom mjestu, u isto vrijeme, na isti način i prema istoj oštećenici, privatnoj tužiteljici, pred većim brojem osoba. S tim u vezi, ističe se žaliteljici kako se činjeničnim opisom kaznenog djela u privatnoj tužbi optuženiku inkriminira da je "uvrijedio privatnu tužiteljicu pred većim brojem osoba rekavši 'Nabijem te na kurac. Jebem ti mater u pičku da ti jebem. Pička ti materina. Jebo ti bog mrtvu mater da ti jebem. Jesi čula? Nabijem te na kurac i tebe i stanare tu'", a u opisu počinjenog prekršaja je jasno navedeno da je optuženik "počeo vikati i galamiti na DS riječima 'Pička ti materina, nabijem te na kurac, majku ti jebem, ti se seli, mrtvu ti majku jebem smrdljivu', a što su čuli i ostali stanari zgrade koji su se nalazili u neposrednoj blizini". Iz citiranog činjeničnog supstrata prekršajnog djela također je jasno vidljivo komu su bile namijenjene izrečene riječi, a koji navodi su u bitnom istovjetni činjeničnom opisu kaznenog djela u privatnoj tužbi, pa su neosnovani prigovori žaliteljice da je optuženik u prekršajnom postupku sankcioniran zbog povrede javnog reda i mira, u cilju zaštite općeg javnog interesa i društvenog poretka, dok se kaznenim djelom uvrede štiti pravo na čast i dostojanstvo jedne osobe.
5.2. S tim u vezi, ističe se žalitelju kako se prvostupanjski sud pravilno pozvao na "mjerila Engel" (prema predmetu Europskog suda za ljudska prava od 8. lipnja 1976., Engel protiv Nizozemske) i pomno razrađene kriterije iz prakse Europskog suda za ljudska prava, na temelju kojih se donosi zaključak o primjenjivosti načela "ne bis in idem". Naime, neosnovan je stav žalitelja da bi se u razlikovanju zaštićenog dobra kod prekršajnog i ovog kaznenog postupka nalazio ključni element za odluku radi li se o dvostrukosti postupka ("bis"). Osim očigledne identičnosti događaja ("idem"), prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu i težinu prekršajne sankcije, s obzirom na to da je optuženiku zbog počinjenog prekršaja izrečena kazna zatvora u trajanju dvadeset dana, s primijenjenom uvjetnom osudom na vrijeme šest mjeseci, koja sankcija evidentno ima kaznenopravnu konotaciju, pri čemu je važno naglasiti kako za kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 2. KZ/11. nije moguće izreći kaznu zatvora. Pored toga, žalitelj zanemaruje da su kazna i odvraćanje primarni ciljevi proskribiranja određenog postupanja prekršajem protiv javnog reda i mira, a to su ujedno priznate značajke ciljeva propisivanja određenih ponašanja kaznenim djelima.
5.3. Imajući na umu ovako utvrđene okolnosti, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da osuda optuženika u prekršajnom postupku, u konkretnom slučaju, ima kaznenopravni karakter te se može izjednačiti s osudom za kazneno djelo. Zato se radi o presuđenoj stvari, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Osudom optuženika u ovom postupku bilo bi povrijeđeno načelo "ne bis in idem", odnosno pravo optuženika da ne može biti ponovno osuđen za djelo za koje je već donesena pravomoćna sudska odluka.
6. Slijedom izloženog, budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 11. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Ivana Bilušić
