Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Kž-276/2025-4
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marijane Lokas kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1.opt. FZ i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 11. lipnja 2025. posl. br. K-529/2025, u sjednici vijeća održanoj dana 11. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni u odnosu na 1.opt. FZ na način da se 1.opt. FZ za kazneno djelo iz čl. 230. st. 1. KZ/11 za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, u koju kaznu mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. ožujka 2025. pa nadalje.
II. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu od 11. lipnja 2025. posl. br. K- 529/2025 proglašeni su krivima 1.opt. FZ i 2.opt. ĆZ zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11, te su na temelju tog zakonskog propisa osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine.
1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženicima BZ i ĆZ u izrečene kazne zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. ožujka 2025. pa nadalje.
1.2. Temeljem odredbe čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 zz oštećenika GZ je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.
1.3. Temeljem čl. 70. KZ/11 1.opt. BZ izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena odnosno do proteka izvršenja kazne zatvora.
1.4. Temeljem čl. 69. KZ/11 2.opt. ĆZ izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, odnosno do proteka izvršenja kazne zatvora.
1.5. Na temelju čl. 79. KZ/11 od 2.opt. ĆZ trajno su oduzeti noževi koji su od njega privremeno oduzeti uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 19. ožujka 2025., te će se po pravomoćnosti uništiti, a zapisnik o uništenju dostaviti u sudski spis.
1.6. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. i čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 1.opt. FZ i 2.opt. ĆZ na ime troškova kaznenog postupka obvezani su naknaditi troškove u iznosu od po 797,45 EUR svaki, što se odnosi na trošak provedenog psihijatrijskog vještačenja od ukupno 1.194,90 EUR i na paušalnu svotu od po 200,00 EUR.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženicima izreknu kazne zatvora u duljem trajanju.
3. Odgovori na žalbu nisu podneseni.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
5. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana.
6. Prije svega, povodom podnesene žalbe, ovaj drugostupanjski sud je u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 ispitao pobijanu presudu i utvrdio je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.
7. Državni odvjetnik žaleći se zbog odluke o kazni navodi da je prvostupanjski sud 1.opt. BZ izrekao preblagu kaznu obzirom na njegovu raniju kaznenu i prekršajnu osuđivanost, a obojici optuženika prvostupanjski sud da je propustio cijeniti intenzitet kriminalne volje i iskazanu grubost prilikom počinjenja terećenog kaznenog djela, predlažući da se obojici optuženika izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.
7.1. Ovaj drugostupanjski sud razmotrio je po prvostupanjskom sudu izrečene kazne zatvora optuženicima te je zaključio kako opravdano državni odvjetnik prigovara visini izrečene kazne zatvora za počinjeno kazneno djelo u odnosu na 1.opt. FZ. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, uz pravilno utvrđene olakotne okolnosti na strani ovog optuženika, njegovo priznanje počinjenja kaznenog djela i izraženo kajanje te smanjena ubrojivost, u manjem stupnju, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da u odnosu na ovog optuženika prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio njegov dosadašnji život i ponašanje koji su obilježeni i kaznenom i prekršajnom osuđivanošću. Naime, 1.opt. FZ je osuđivan presudom Općinskog suda u Split posl. br. K-120/20215 od 19. travnja 2018. zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 1. KZ/11, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine (zbog neizvršavanja kazne zatvora koja je zamijenjena radom za opće dobro), te presudom Općinskog suda u Splitu posl. br. K- 215/2019 od 13. ožujka 2019. zbog počinjenja u stjecaju kaznenih djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11 i prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, s rokom provjeravanja od četiri godine, u razdoblju od 2022.
– 2024., u više navrata je prekršajno kažnjavan, između ostalog u tri navrata prema Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira i u dva navrata prema Zakonu o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, zbog čega je kazna zatvora na koju je 1.opt. FZ osuđen po prvostupanjskoj presudi u trajanju od jedne godine preniska i ovaj drugostupanjski sud smatra da je, cijeneći naprijed navedeno što se odnosi na 1.opt. FZ, njegovu dosadašnju kaznenu osuđivanost i prekršajnu kažnjavanost, a uvažavajući potrebu i generalne i specijalne prevencije, za počinjeno kazneno djelo za koje je proglašen krivim u ovom postupku, adekvatna kazna zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca. Takva kazna u odnosu na 1.opt. FZ je podobna da se njome ostvari svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11, dakle da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na imenovanog optuženika, ali i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, a s druge strane kazna je takva da omogućuje ovom optuženiku, nakon izdržane kazne, ponovno uključivanje u društvo.
7.2. Suprotno naprijed navedenom u odnosu na 1.opt. FZ, ovaj drugostupanjski sud nalazi da žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na 2.opt. ĆZ nije osnovana. Naime, za razliku od 1.opt. FZ, 2.opt. ĆZ nije kazneno osuđivan (kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud u pobijanoj presudi), a prekršajno je kažnjavan samo jednom (2024.) prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, a uz to je bio bitno smanjeno ubrojiv u vrijeme počinjenja djela, zbog čega ovaj drugostupanjski sud smatra da je kazna zatvora na koju je osuđen 2.opt. ĆZ u trajanju od jedne godine primjerena i da će se njome u cijelosti ostvariti naprijed proklamirana svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.
8. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, na temelju čl. 482. i čl. 486. st. 1. ZKP/08.
U Šibeniku 11. rujna 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nives Nikolac