REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljenik RE i II. okrivljenik ŽE, zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/25-5/13436 URBROJ: 511-19-36-25-1 od 24.05.2025.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 11.09.2025.g., u nazočnosti I. i II. okrivljenika, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I. okrivljenik RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ivana i R rođena Ž, rođen **.**.2003. u [adresa], s adresom stanovanja u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, [adresa], pismen, zaposlen u Zagrebački holding, Podružnica Čistoća, primanja oko 1.300,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, neoženjen, bez djece, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,

i

II. okrivljenik ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T i D rođena ŽE, rođen **.**.1962. u [adresa], s adresom stanovanja u mjestu [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, umirovljenik, primanja oko 322,00 EURA, slabog imovnog stanja, bez djece, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,

k r i v i s u

što su 24. svibnja 2025. u 16:30 sati, u mjestu [adresa], narušavali javni red i mir na način da je prvookrivljeni ŽE narušio javni red i mir bukom preglasno puštajući glazbu putem mobilnog uređaja i zvučnika, a što je smetalo drugookrivljenom TE koji je bio pod utjecajem alkohola (1,58 g/kg) te narušio javni red vikom i galamom vičući ŽE:“ Jebem ti mrtvu majku, jebem ti M i Ć, gasi muziku!, a nakon čega se udaljio u nepoznato,

čime su počinili prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona,

pa im Sud temeljem navedenog propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANU KAZNU u iznosu od 90,00 (devedeset) EURA - za svakog posebno,

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljeni su obvezni platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozoravaj okrivljenike ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) EURA, svaki posebno u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, kao ovlašteni tužitelj, podnio je dana 10.06.2025.g. ovom Sudu Optužni prijedlog protiv imenovanih I. i II. okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

I. okrivljenik RE u svojoj obrani iznosi da je kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Priznaje da je dana 24. svibnja 2025. oko 16,30 sati bio u obiteljskoj kući u [adresa] te je legao spavati jer jako rano ustaje zbog potrebe posla. U jednom trenutku začuo je kako susjed ŽE pušta glasnu muziku zbog čega nije mogao spavati. Osim toga, njegov otac je bolestan pa i njemu smeta glasna muzika koja se čuje od susjeda. Ističem kako već duži niz godina postoje problemi sa susjedom ŽE upravo zbog preglasnog puštanja glazbe. Zbog toga je već upozoravao susjeda ŽE, a upozoravali su ga i drugi susjedi nakon čega susjed nekoliko dana ne pušta muziku ali onda počinje sve iznova. Predmetne zgode izašao je iz kuće na dvorište pa je vikao na susjeda ŽE koji se nalazio u svom dvorištu preko ceste i pritom u ljutnji opsovao susjeda zbog čega mu je žao ali je jednostavno bio u afektu. Žao mu je što je počinio ovaj prekršaj. Do sada nije prekršajno kažnjavan. Obećava da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo. Moli Sud da mu priznanje i kajanje i sve olakotne okolnosti uzme u obzir prilikom donošenja odluke te da donese najpovoljniju odluku za njega.

3.

II. okrivljenik ŽE u svojoj obrani iznosi da je kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Iskazuje da je dana 24.05.2025. oko 16,30 sati završio neke poslove u svom dvorištu obiteljske kuće u [adresa] te je sjeo da odmori. Zamijetio je susjeda RE kako udara po ulaznim vratima svoje kuće rukama i nogama te psuje pa mu je to zasmetalo i kako ne bi čuo udaranje pustio je muziku na svom mobitelu, a preko bluetooth uređaja. Vodio je računa da muzika ne bude preglasna, međutim, RE je izašao na cestu i počeo vikati na njega psujući mu mrtvu majku, M, Ć i da ugasi muziku jer je njemu muzika smetala. Odmah je ugasio muziku jer nije htio da dođe do sukoba, a želio je održati dobre susjedske odnose. Ipak, susjed je zaprijetio da će zbog glasne glazbe koju je puštao zvati policiju, pa je onda zbog njegovog psovanja odlučio obavijestiti policiju o ovom događaju. Žao mu je što je počinio ovaj prekršaj. Do sada nije prekršajno kažnjavan. Obećava da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo. Moli Sud da mu priznanje i kajanje i sve olakotne okolnosti uzme u obzir prilikom donošenja odluke te da donese najpovoljniju odluku za njega, a da pritom uzme u obzir da ima mala primanja od mirovine.

4.

Nakon što je II. okrivljenik ŽE upoznat s obranom I. okrivljenika TE, II. okrivljenik je istaknuo kako mu je žao zbog cijelog događaja, ali je svjestan da je puno stariji od I. okrivljenika, koji je mlad i nema još životnog iskustva.

Nakon što je I. okrivljenik RE upoznat s obranom II. okrivljenika istaknuo je kako je predmetne zgode II. okrivljenik putem bluetootha i zvučnika glasno puštao glazbu i to je njemu smetalo jer je pokušavao spavati, Istina je da je susjed odmah kada je počeo vikati na njega ugasio glazbu, ali je prije toga istu slušao u jakom intenzitetu, kako to znade i često činiti.

5.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj], Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj], obavijesti počinitelju prekršaja serijski broj 00506845 i 00506844, službena zabilješka o dojavi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica broj PP 1661/25 od 24. svibnja 2025. u 16,17 sati, izvješće (list 10 spisa) i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za TE i DE od 9. rujna 2025.

6.

U završnom govoru I. i II. okrivljeni su sukladno iskazali kako odluku prepuštaju Sudu.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesenih obrana I. okrivljenika TE i II. okrivljenika DE, a temeljem svih izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su obojica okrivljenih predmetne zgode počinili prekršaj opisan u čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na načine navedene u izreci presude, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio jasne, razumljive i zapravo sukladne obrambene opise i iznesene razloge I. i II. okrivljenika, odnosno promptno i izravno priznanje I. okrivljenika te naknadno i neizravno iskazano priznanje II. okrivljenika, to jest njihova direktna i svakako nesporna priznanja, pa je njihove sadržajno podudarne obrane u cijelosti prihvatio, budući su oni, nakon priznavanja vlastite krivnje, svojim opisima inkriminiranog ponašanja, iskreno i čestito priznali da su počinili prekršaj koji im je stavljen na teret, iznoseći sve činjenice i okolnosti predmetnog događaja jasno, razumljivo, uvjerljivo, razborito, životno i vjerodostojno.

Sudac je zaključio da su iznesene obrane I. i II. okrivljenika u svim bitnim dijelovima zapravo suglasne, da se njihove obrane u odlučnim dijelovima međusobno razložno podupiru i smisleno nadopunjuju te da jasno potvrđuju opis predmetnog događaja zbog kojeg je protiv njih podnesen Optužni prijedlog.

3.

Sudac je utvrdio da su I. i II. okrivljenici o nekim dijelovima činjeničnog opisa radnji prekršaja navedenim u Optužnom prijedlogu, svoje obrane iznosili donekle nejasno te su djelomično i umanjivali težinu svojih nezakonitih postupaka koji im se stavljaju na teret, dok su isticali težinu nepristojnog ponašanja drugog suokrivljenika, a sve u namjeri kako bi umanjili osobni doprinos remećenju javnog reda i mira, odnosno počinjenju terećenog prekršaja te da bi opravdali svoja nepropisna i nezakonita ponašanja, to jest vlastite postupke koji u znatnoj mjeri odstupaju od usvojenih normi pristojnog ponašanja te pritom uvelike prelaze granice pristojnosti među ljudima, a to s ciljem da izbjegnu ili umanje propisane posljedice svojih protupravnih radnji.

Sudac je zaključio kako utvrđene djelomične nesukladnosti i proturječnosti između samih obrana I. i II. okrivljenika, kao i između tih obrana i činjenica navedenih u Optužnom prijedlogu, nemaju utjecaja i nisu bitne za sigurno utvrđenje počinjenja terećenog prekršaja od strane obojice okrivljenika, te kako postoji stvarna i osnovana vjerojatnost da su to zapravo samo njihovi pokušaji da opravdaju svoja ponašanja, da umanje vlastitu odgovornost i ublaže kažnjavanje za počinjeni prekršaj za kojeg se svaki od njih optužuje.

4.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, kao i usporedbom tih dokaza, potvrdio činjenice i okolnosti koje su navedene u činjeničnom opisu radnji prekršaja u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih ga je ovlašteni tužitelj i podnio protiv I. i II. okrivljenika zbog počinjenog prekršaja, a koje su I. i II. okrivljenici u bitnom potvrdili u svojim obranama iznesenim pred Sudom.

5.

Sudac je uvidom u Potvrde izdane dana 09.09.2025.g., od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za TE i DE, utvrdio da I. i II. okrivljenici do tada nisu bili prekršajno osuđivani.

6.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

7.

Sudac nije izveo dokaz suočavanjem I. i II. okrivljenika međusobno, niti druge eventualno moguće i postojeće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti zaključio da je činjenično stanje, pored priznanja I. i II. okrivljenih, u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka, a smatra kako se izvođenjem novih dokaza, nakon iznesenih obrana I. i II. okrivljenih i nakon izvođenja ostalih navedenih materijalnih dokaza, činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi ili razjasniti niti bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na krivnju i kažnjavanje I. i II. okrivljenika.

Pored toga, sudac nije izvodio druge dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno sudac nije izvodio druge dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja novih dokaza.

8.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesenih obrana, to jest priznanja I. i II. okrivljenika, a temeljem analize svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljenici predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja koji im je stavljen na teret, na načine opisane u izreci presude.

9.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

10.

Sudac smatra da su predmetne zgode I. i II. okrivljenici, svojim postupanjima odnosno nepristojnim ponašanjima, svaki na svoj način, ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se optužuju, jer su podjednako doprinijeli stvaranju i razvoju međusobnih trzavica, razmirica i nesuglasica, kojom prilikom je zbog preglasnog puštanja glazbe od strane II. okrivljenika, došlo do vikanja i galame I. okrivljenika, pa su tako obojica okrivljenika u nastaloj situaciji u istoj mjeri sudjelovali u remećenju javnog reda i mira.

Sudac je zaključio da su oba okrivljenika počinili prekršaj za koji se terete Optužnim prijedlogom, jer je na prostoru dvorišta obiteljskih kuća, koji je dostupan gledanju i slušanju sa ulice kao i iz okolnih kuća i dvorišta, dakle na prostoru koji je u konkretnom slučaju bio dostupan vidiku i sluhu publike, odnosno izložen pogledu i čujnosti javnosti, I. okrivljenik vikao, a II. okrivljenik preglasno puštao glazbu, pa su se na taj način obojica na javnom mjestu, prema opće prihvaćenim i uobičajenim pravilima međuljudskih odnosa, svakako ponašali nepristojno.

11.

Stoga je sudac nakon iznesenih obrana I. i II. okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i obojicu okrivljenika proglasio krivima, pa ih je kaznio jednakim novčanim kaznama u visini za koju smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja I. i II. okrivljenika.

Sudac smatra da će se upravo ovako odmjerenom visinom izrečenih novčanih kazni, ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

12.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

13.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani I. i II. okrivljenih postoje posebno izražene olakotne okolnosti i to njihovo promptno, odnosno naknadno priznanje počinjenja prekršaja, njihova dosadašnja prekršajna neosuđivanost, žaljenja i kajanja zbog počinjenog prekršaja, kao i njihova obećanja da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo, a osobito okolnost da počinjenjem prekršaja nisu izazvali neposredne štetne posljedice.

14.

Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazne zatvora, odnosno umjesto novčane kazne unutar propisanih iznosa, I. i II. okrivljenicima izrekao novčane kazne u visini ispod propisanog posebnog minimuma novčane kazne koja je Zakonom propisana u utvrđenom rasponu, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od najmanje propisane.

15.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se I. i II. okrivljenici da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

16.

Za počinjeni prekršaj I. i II. okrivljenicima nije izrečena propisana kazna zatvora do 30 dana, budući je sudac zaključio da se svrha kažnjavanja u cijelosti može postići izricanjem novčane kazne, a bez izricanja kazne zatvora.

Pritom je sudac uzeo u obzir sve već navedene olakotne okolnosti na strani I. i II. okrivljenika.

17.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 11. rujna 2025.g.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti,v.r.

Damir Tepeš,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

I. i II. okrivljeni suglasno su se odrekli prava na žalbu protiv presude.

Protiv ove presude ovlašteni tužitelj ima pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].