Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6421/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Goranke Ratković kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog TR, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenog TR podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-232/2025 od 26. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog TR i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni TR obvezuje se naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 40,00 (četrdeset) eura u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-232/2025 od 26. svibnja 2025., okrivljeni TR proglašen je krivim zbog počinjenja prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te mu je uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 750,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Na ime troškova prekršajnog postupka dužan je platiti paušalni iznos od 20,00 eura.
2. Protiv te presude, pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni TR, po svom branitelju Hrvoju Vukadinu, odvjetniku iz Zagreba, pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Istaknuti žalbeni osnov bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona nije konkretiziran te stoga na istoga nije moguće odgovoriti osim time da je pobijanu presudu moguće ispitati. Iskazujući nezadovoljstvo ocjenom dijela iskaza žrtve SR i podvodeći isto pod počinjenu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona, žalitelj je ustvari nezadovoljan utvrđenim činjeničnim stanjem, a o tome će se ovaj sud očitovati odmah u nastavku.
6. Činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio po provedenom dokaznom postupku i izvedenim svim raspoloživim dokazima. Za prekršaj koji je počinjen na način kako je isti opisan u izreci pobijane presude okrivljenika terete žrtve SR i GR ispitane u svojstvu svjedoka, a u dijelovima inkriminacije, i to zamazanih vrata i uznemirenih žrtava, svjedokinja HR. Upravo na navedenim iskazima, kao i dokumentaciji priležećoj spisu, prethodno sve valjano ocijenjeno i dovedeno u međusobnu vezu, prvostupanjski sud donio je odluku o krivnji žalitelja.
7. Glavninom žalbe inzistira se na iskazima svjedoka JR i AR, za koje žalitelj, smisleno tumačeći sadržaj žalbe, smatra da potvrđuju njegovu obranu u kojoj poriče terećenu inkriminaciju. Međutim, nakon što je prvostupanjski sud ocijenio iskaze navedenih svjedoka i doveo ih u vezu s ostalim izvedenim dokazima, jasno je da ti svjedoci nisu potvrdili obranu okrivljenika, već isključivo nemaju korisnih saznanja o inkriminaciji. U bitnome, svjedok JR prvenstveno navodi izostanak sjećanja zbog proteka vremena, dopušta da je bio u stanu u vrijeme inkriminacije, da se općenito ponekad buka čuje (noćni sati), ali ponekad i ne zbog vanjske buke. Da bolje čuje susjede iznad nego one ispod, a inkriminacija se odnosi na stan ispod. Svjedok AR u bitnome navodi da je u inkriminirano vrijeme bio u svom stanu, da neuobičajene buke pri tome nije čuo, a da je iste bilo smatra da bi je čuo.
8. Stoga, upravo citirani bitni dijelovi iskaza ispitanih svjedoka u konkretnom slučaju ispravno su ocijenjeni kao nekorisni imajući u vidu sve druge izvedene dokaze i utvrđenja koja iz njih proizlaze. Naročito nije koristan dio iskaza svjedoka LR koji iznosi osobna razmišljanja o razinama buke u zgradi te njezinim kretanjima i odnosu sa ostalim aparatima koji bi u tom trenutku bilu u funkciji u pojedinim stambenim jedinicama. Budući upravo analizirano čini glavninu žalbenih navoda kojima žalitelj pokušava dovesti u pitanje utvrđeno činjenično stanje, zaključno mu valja odgovoriti da ispitani svjedoci nisu potvrdili obranu okrivljenika da isti ne bi počinio prekršaj na način kako je proglašen krivim, kako se to žalbom pokušava sugerirati.
9. U odnosu na dio žalbenih navoda gdje se problematizira eventualna alkoholiziranost okrivljenika, valja tek navesti da okrivljeniku nije stavljeno na teret niti je proglašen krivim da bi prekršaj počinio pod utjecajem alkohola, stoga na takve žalbene navode ne treba odgovarati. Jednako navedenom, činjenica da je okrivljenik nakon inkriminiranog događaja prijavio bivšu suprugu zbog uskrate prava na viđanje djece nije od utjecaja na odluku o krivnji za prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
10. Razmotrivši odluku o kazni, ovaj sud, vezan odredbom članka 202. stavak 4. Prekršajnog zakona, prihvaća kaznu izrečenu u vrsti i mjeri kako je to odredio prvostupanjski sud, iako na strani okrivljenika ne postoji niti jedna okolnost propisana odredbom članka 37. Prekršajnog zakona. Naročito olakotne okolnosti prvostupanjski sud nije niti utvrdio niti obrazložio kada je okrivljeniku odmjerio kaznu značajno ispod donje granice zakonskog minimuma, čime mu je ustvari do krajnjih granica išao u korist očito imajući u vidu nedvojbeno tešku i zahtjevnu obiteljsku dinamiku (spisu priležeće izvješće nadležnog centra za socijalni rad).
11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
12. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 10. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 8 ovjerenih prijepisa.
