Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-7382/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka, predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog HA, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i36/024.), odlučujući o žalbi okrivljenog HA podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj Pp-613/2025 od 16. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog HA i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni HA obvezuje se naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 50,00 (pedeset) eura u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom presude Općinskog suda u Koprivnici broj Pp-613/2025 od 16. lipnja 2025., okrivljeni HA je proglašen krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 22. stavak 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 80 dana, a na temelju odredbe članka 44. prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od jedne godine. U slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati će se vrijeme oduzimanja slobode dana 27. i 28. listopada 2024.
Plaćanja troškova prekršajnog postupka je oslobođen.
2. Protiv te presude, okrivljeni HA je po svom branitelju Vedranu Barišiću, odvjetniku iz Koprivnice, podnio pravodobnu žalbu, pobijajući je iz svih zakonom dopuštenih razloga te prijedlogom da se ista preinači odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Istaknuti žalbeni osnov bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona obrazložen je činjenicom da u dokaznom postupku nisu čitani dokazi na kojima se temelji sudska odluka. Žalitelj navodi da se radi o pravomoćnim presudama Općinskog suda u Koprivnici broj Pp-1084/2022 i Pp-406/2024 kojima se dokazuje postojanje izvanbračne zajednice i ponavljanje prekršaja. Međutim, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona koja bi se sastojala u tome da je pri pripremanju glavne rasprave ili postupka ili u tijeku glavne rasprave odnosno tijekom postupka ili pri donošenju presude propustio primijeniti ili je nepravilno primijenio koju odredbu Prekršajnog zakona ili je povrijedio na glavnoj raspravi odnosno u postupku pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu.
6. Sukladno odredbi članka 221. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona, protiv HA, uhićenog zbog sumnje u počinjenje predmetnog prekršaja, proveden je žurni postupak pravila kojega propisuje odredba članka 222. Prekršajnog zakona. Jedno od osnovnih je ono o neprovođenju glavne rasprave, samim time ne provodi se konvencionalni dokazni postupak, nego je odluka o krivnji rezultat prikupljenih dokaza priležećih spisu. Upravo jedan od njih je i izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 20. prosinca 2024. koji dokazuje zakonsko obilježje prekršaja iz članka 22. stavak 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji je žalitelj proglašen krivim. Prethodno je to zakonsko obilježje i opisano u optužnom prijedlogu ovlaštenog tužitelja, a radi se o kvalificiranoj okolnosti ponavljanja prekršaja. Istovremeno, navedenim dokazom nije utvrđivana izvanbračna zajednica, kako se to u žalbi navodi, budući je činjenica obitelji kako to propisuje odredba članka 8. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, među strankama nesporna. Naime, da li izvanbračna zajednica postoji u inkriminirano vrijeme ili je prestala postojati, sukladno navedenoj odredbi nije bitno odnosno jednakovrijedno je.
7. Ostatak žalbenih navoda predstavlja nezadovoljstvo utvrđenim činjeničnim stanjem i primjenom materijalne norme na tako utvrđeno činjenično stanje. U tom smislu žalitelj se upućuje na detaljno obrazloženje prvostupanjskog suda koje ovaj sud prihvaća u cijelosti, kao i odluku o krivnji koja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju. Na temelju raspoloživih dokaza i njihove analize, sukladno odredbi članka 88. Prekršajnog zakona, nedvojbeno je utvrđeno da je žalitelj u inkriminirano vrijeme počinio prekršaj nasilja u obitelji iz članka 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je i proglašen krivim, i to u njegovu kvalificiranom obliku.
8. Valjano žalitelj iznosi teoretske stavove o uznemirenosti žrtve i povredi njezina dostojanstva kao zakonskom obilježju prekršaja, te značaju objektivne snage ugrožavanja zaštićenih vrijednosti s jedne strane i nastupjele posljedice s druge strane. Međutim, takvim iznošenjem segmenata sudske prakse, nije doveo u pitanje vlastitu krivnju. Nazivati žrtvu kurvom, droljom i starom gadurom, i pri tome pljujući prema njoj, višestruko premašuje granice prihvatljive komunikacije i uljuđenog ponašanja, pa čak i u stanju povišenih emocija ili između fizičkom konstitucijom i životnom dobi ravnopravnih osoba, kako se to žalbom sugerira. Na to se bez daljnjega nadovezuje apsolutno objektivna uznemirenost i povreda dostojanstva koju je nemoguće isključiti kod bilo koje prosječne osobe koja uslijed takvog napada na vlastiti integritet nedvojbeno postaje žrtva nasilja. U smislu posljednje navedenog, pogrešno žalitelj upire u pojam preuzimanja kontrole nad žrtvom, budući to u predmetnoj inkriminaciji nije bio cilj ispoljenog nasilja. I o navedenom se prvostupanjski sud detaljno očitovao u obrazloženju odluke o krivnji.
9. Razmotrivši odluku o sankciji, ovaj sud, vezan odredbom članka 202. stavak 4. Prekršajnog zakona, uslijed izostanka žalbe tužitelja, prihvaća sankciju kako je to odredio prvostupanjski sud, iako su postojali svi uvjeti da se okrivljenik kazni bezuvjetnom kaznom zatvora. Ovako mu je prvostupanjski sud uputio vrstu prijekora kojom je po mišljenju istoga omogućeno ostvarenje svrhe prekršajno pravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja. Pri tome je kazna na koju je primijenjena uvjetna osuda izrečena u visini zakonskog minimuma, suprotno žalbenim navodima, budući žalitelj očito u vidu ima zapriječenu kaznu za osnovni oblik prekršaja, a krivim je proglašen za njegov kvalificirani oblik.
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 10. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Koprivnici u 6 ovjerenih prijepisa.
