Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5333/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Goranke Ratković i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŠŠ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Općinskog suda u Sisku, 12. ožujka 2025. poslovni broj: Pp-3257/2023, u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljenog ŠŠ kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni ŠŠ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Općinskog suda u Sisku, 12. ožujka 2025. poslovni broj: Pp-3257/2023, okrivljeni ŠŠ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8., članka 196. stavak 5. i članak 57. stavak 7. uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je, na temelju citiranih propisa, kažnjen ukupnom novčanom kaznom 1.970,00 eura u koju je, temeljem članka 40. stavka 1. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme tijekom kojeg je okrivljeniku bila oduzeta sloboda temeljem naredbe o smještaju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, kao 79,64 eura, tako da mu preostaje za platiti novčanu kaznu 1.890,36 eura.
1.2. Okrivljeniku je, nadalje, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju tri mjeseca te je obvezan na plaćanje paušalnih troškova prekršajnog postupka 14,00 eura i troškove očevida 74,60 eura.
2. Okrivljeni ŠŠ je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je neosnovan.
4. Okrivljenik u prigovoru navodi kako ne poriče počinjenje prekršaja te kako nije u mogućnosti platiti izrečenu mu novčanu kaznu s obzirom na to da ostvaruje prihod u vidu minimalne plaće, kao i da pomaže bivšoj supruzi na način da ju vozi na liječničke preglede. Iz navedenih razloga predlaže ublažavanje novčane kazne i ukidanje zaštitne mjere.
5. Razmatrajući odluku o u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku odmjerena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, za počinjeni prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura (ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana), a prvostupanjski je sud okrivljeniku kaznu utvrdio u minimalno propisanom iznosu blaže vrste kazne, za djelo iz članka 196. stavka 1. i 5. Prekršajnog zakona okrivljeniku je utvrđena novčana kazna u fiksno propisanom iznosu 130,00 eura te je za djelo iz članka 57. stavka 4. i 7. istoga zakona propisana je novčana kazna u rasponu od 390,00 do 920,00 eura, a prvostupanjsku sud okrivljeniku je kaznu utvrdio 520,00 eura. Slijedom navedenog prvostupanjsku sud je primjenom članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrekao okrivljeniku ukupnu novčanu kaznu 1.970,00 eura. Izrečena ukupna novčana kazna ispravno je umanjena za 79,64 eura na ime uračunavanja oduzimanja slobode u vezi s počinjenim prekršajima.
6. Tako izrečenu ukupnu kaznu ovaj sud smatra primjerenom s obzirom na težinu djela počinjenih u stjecaju te stupanj krivnje okrivljenika, slijedom čega ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne te da se svrha kažnjavanja ne bi mogla postići blažom kaznom.
6.1. Cijeneći težinu počinjenih prekršaja, i to osobito prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti na cestama koja se ogleda i u tome što je zakonodavac predvidio da se za taj prekršaj, osim novčane, može izreći i kazna zatvora, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
6.2. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u utvrđenim pojedinačnim kaznama odnosno izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, koje su primjerene i dostatne kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog suda o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa, od kojih je za jedan od počinjenih prekršaja zbog njegove težine alternativno propisana kazna zatvora, slijedom čega takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takve prekršaje. Stoga je pobijanim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
7.1. Duljina trajanja izrečene mjere tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo minimalnom zakonom propisanom trajanju, po ocjeni ovog suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja, pri čemu se naročito misli na izrazito visoku razinu alkohola u organizmu okrivljenika (1,58 g/kg) i opasnost ponavljanja prekršaja.
7.2. Stoga prigovor okrivljenika nije osnovan niti u tom dijelu.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
9. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 238. stavka 11. u vezi članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 10. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku, u 3 otpravka: za okrivljenika, tužitelja i spis.