Poslovni broj: 26 Gž-756/2023-2

 

 

 

Poslovni broj: 26 Gž-756/2023-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. G., OIB: ... iz Z., koju zastupa punomoćnica R. G., odvjetnica u S., protiv tuženika S. o. d.d. Podružnica H., OIB: ..., Z., koju zastupaju punomoćnici Lj. Č. V. i Z. Š., zaposleni kod tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika izjavljenima protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2592/2020-29 od 31. ožujka 2023. u sjednici vijeća dana 7. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tužiteljice, dok se u cijelosti prihvaća žalba tuženika te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2592/2020-29 od 31. ožujka 2023.:

 

- potvrđuje pod toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.117,59 EUR/15.955,00 kn[1] sa zateznom kamatom i za naknadu izgubljene zarade zbog neostvarenog bonusa u bruto iznosu od 1.523,91 EUR/11.481,88 kn1,

 

- preinačuje pod toč. I. izreke u dijelu usvojenog zahtjeva za isplatu izgubljene zarade u bruto iznosu od 2.915,91 EUR/21.969,61 kn1 sa zateznom kamatom i zahtjev tužiteljice odbija,

 

-preinačuje pod toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete radi neostvarenog bonusa u neto iznosu od 729,98 EUR/5.500,00 kn1 i sudi:

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova naknade imovinske štete radi neostvarenog bonusa neto iznos od 729,98 EUR/5.500,00 kn1 (slovima: sedamstodvadesetdevet eura i devedesetosam centi/pettisućapetsto kuna) sa zateznom kamatom od 7. rujna 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

 

r i j e š i o    j e

 

I. Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2592/2020-29 od 31. ožujka 2023. ukida u toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu imovinske štete s osnova prijevoznih troškova u vezi liječenja u iznosu od 39,82 EUR/300,00 kn i uništenih stvari u iznosu od 254,83 EUR/1.920,00 kn, te pod toč. III. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka i predmet vraća u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Nepobijana toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.213,75 EUR/9.145,00 kn sa zateznom kamatom, te nepobijana toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za iznos od 1.052,77 EUR/7.932,06 kn ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.129,62 EUR/31.114,61 kn sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 337,78 EUR/2.545,00 kn od 7. rujna 2019. do isplate, na iznos od 66,36 EUR/500,00 kn od 31. ožujka 2023. do isplate, na bruto iznos od 20,96 EUR/157,94 kn od 16. listopada 2018. do isplate, na bruto iznos od 764,30 EUR/5.758,64 kn od 16. studenog 2018. do isplate, na bruto iznos od 1.177,28 EUR/8.870,23 kn od 16. prosinca 2018. do isplate, na bruto iznos od 1.110,92 EUR/8.370,23 kn od 16. siječnja 2019. do isplate, na bruto iznos od 696,08 EUR/5.244,63 kn od 16. veljače 2019. do isplate, na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 kn od 7. rujna 2019. do isplate i na iznos od 79,63 EUR/600,00 kn od 31. ožujka 2023. do isplate. Toč. II. izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tužiteljice u iznosu od 5.718,89 EUR/43.088,94 kn. Toč. III. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.076,56 EUR/8.111,33 kn sa zateznom kamatom od 31. ožujka 2023. do isplate.

 

2. Navedenu presudu pod toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev u iznosu od 4.666,12 EUR/35.156,88 kn, te u odluci o troškovima postupka pod toč. III. izreke pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica, dok tuženik pobija presudu pod toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tužiteljici isplatiti s osnova izgubljene zarade iznos od 21.969,61 kn te u odluci o troškovima postupka, i to obje stranke iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima, odnosno presudu ukinuti u pobijanim dijelovima i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Stranke nisu podnijele odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana i djelomično nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

 

5. Predmet postupka je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete kao posljedice prometne nezgode od 2. rujna 2018. u kojoj je stradala tužiteljica kao pješakinja i koju je skrivio osiguranik tuženika.

 

6. Polazeći od nespornih činjenica o aktivnoj i pasivnoj legitimaciji stranaka, nastanku štetnog događaja (prometne nezgode) i odgovornosti tuženika, da se tužiteljica obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom 6. rujna 2019. i da je tuženik isplatio tužiteljici 5. studenog 2019. iznos od 28.932,06 kn, a da je sporan osnov i visina utuženog iznosa obzirom tuženik smatra da je tužiteljica u potpunosti obeštećena isplatom od 5. studenog 2019., prvostupanjski sud je ocjenu djelomične osnovanosti zahtjeva za dosudu naknade neimovinske štete temeljem pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova radi smanjenja životne aktivnosti i naruženja (kao kvalifikatornih okolnosti), imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, troškova prijevoza u vezi liječenja, oštećenja stvari i izgubljene zarade utemeljio na sljedećem utvrđenju:

 

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka prof. dr. sc. Ž. R. i usmene dopune nalaza proizlazi da je tužiteljica zadobila prijelom srednjeg dijela II. donožne kosti desnog stopala koji je doveo do smanjenja životne aktivnosti od 2% i očituje se u povremenim bolovima kod dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama i nošenja obuće visoke pete, da je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 6 dana i slabog intenziteta 45 dana, dok su bolovi povremenog karaktera iskazani u okviru smanjene životne aktivnosti, da je pretrpjela primarni jaki kratkotrajni strah te sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i slabog intenziteta u trajanju od 14 dana, da promjena boje kože na desnom stopalu tužiteljice predstavlja naruženje lakog stupnja koje je vidljivo kada je bosa i da joj je bila potrebna nestručna tuđa pomoć i njega u trajanju od 45 dana po 2 sata dnevno i 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove;

 

- da tužiteljica nije dostavila niti jedan dokaz iz kojeg proizlazi da je imala trošak prijevoza automobilom radi liječenja u iznosu od 300,00 kn;

 

- da iz iskaza svjedokinje T. M. P., predsjednice uprave B. K., proizlazi da je tužiteljica bila zaposlena na radnome mjestu pravnice u odjelu pravnih poslova i naplate, da je za 2018. i 2019. djelatnicima B. K. isplaćen bonus kvartalno u iznosu od 5.500,00 kn neto, kao i da je tužiteljica radila u tom periodu dobila bi kvartalno bonus u neto iznosu od 5.500,00 kn kao i svi ostali djelatnici tog odjela, osim onih koji su dobili opomenu ili koji nisu bili prisutni na radu 30 ili 50% radnog vremena u kvartalu;

 

- da tužiteljica u iskazu navodi da je bila na bolovanju od nastanka štetnog događaja 2. rujna 2018. do 16. siječnja 2019. i da je u tom razdoblju bila na radu da bi ostvarila bonus za dva kvartala u neto iznosu od 11.000,00 kn, te da joj je zadnji bonus isplaćen u srpnju 2018. u iznosu od 4.500,00 kn;

 

- da tužiteljica nije dokazala da je pretrpjela štetu na mobitelu i naočalama, dok je dokazala da su joj uništene tenisice (S. p. B.) i traperice,

 

te prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka i usmenu dopunu nalaza kojim su otklonjeni prigovori tuženika, prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i da joj na ime naknade neimovinske štete pripada iznos od 18.045,00 kn primjenom čl. 1100. u vezi čl. 19. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO), pa kako je tuženik isplatio tužiteljici po tom osnovu 15.500,00 kn zaključuje da tužiteljica ima pravo na isplatu daljnjeg iznosa od 2.545,00 kn. S osnova tuđe pomoći i njege računajući sat potrebe u iznosu od 25,00 kn primjenom čl. 223. ZPP-a za 105 sati tužiteljici pripada naknada imovinske štete u iznosu od 2.625,00 kn, pa kako je tuženik isplatio tužiteljici po tom osnovu iznos od 1.500,00 kn, a tužiteljica je potraživala 2.000,00 kn to zaključuje da joj pripada daljnji iznos od 500,00 kn. Obzirom tužiteljica nije dokazala da je imala troškove prijevoza automobilom u vezi liječenja u iznosu od 300,00 kn, niti da joj je nastala šteta na naočalama i mobitelu u iznosu od 1.920,00 kn, sud je zahtjev za naknadu imovinske štete po tom osnovu odbio pozivom na čl. 221.a ZPP-a. Prihvaćajući iskaz svjedokinje T. M. P. da bi tužiteljica ostvarila bonus u neto iznosu od 5.500,00 kn kvartalno, ali ne prihvaćajući tvrdnje tužiteljice da joj nije isplaćen bonus za dva kvartala jer je na bolovanju bila u razdoblju od 2. rujna 2018. do 16. siječnja 2019., prvostupanjski sud zaključuje da radi prometne nezgode tužiteljica nije ostvarila bonus samo za jedan kvartal u iznosu od 5.500,00 kn neto koji joj je dosuđen. Utvrdivši da je tužiteljica izgubila zaradu, obzirom je za vrijeme privremene nesposobnosti za rad ostvarila naknadu plaće u nižem iznosu no što bi primala plaću, i to u bruto iznosu od 28.401,67 kn, te unatoč prigovoru tuženika da tužiteljica ima pravo na izgubljenu zaradu u neto iznosu prvostupanjski sud zaključuje da ima pravo na izgubljenu zaradu u bruto iznosu primjenom čl. 1085. st. 1., čl. 1089. st. 3. i čl. 1095. ZOO-a, povezujući to stajalište s čl. 90. st. 7. u vezi čl. 90.b st. 1. Zakona o radu, pa je s osnova izgubljene zarade koja tužiteljici pripada u ukupnom iznosu od 33.901,67 kn (28.401,67 kn bruto razlike plaće + 5.500,00 kn neto bonus = 33.901,67 kn) umanjeno za isplaćeni iznos od 11.932,06 kn tužiteljici dosuđen bruto iznos od 21.969,61 kn i neto iznos od 5.500,00 kn. Na iznos naknade neimovinske štete dosuđena je zatezna kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva 7. rujna 2019. primjenom čl. 1103. ZOO-a, na iznos imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege od presuđenja do isplate, na iznose izgubljene zarade od 16-og datuma u narednom mjesecu na koji se izgubljena zarada odnosi, a na neisplaćeni bonus od 7. rujna 2019.

 

7. U žalbi tužiteljica pobija odbijeni dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete smatrajući da je visina odmjerena paušalno i prenisko, ne uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja – težinu ozljede i da je liječenje trajalo 9 mjeseci kao i da posljedice trpi i danas, te smatrajući da je trebalo provesti novo vještačenje jer vještak u usmenoj dopuni nije otklonio prigovore na nalaz i mišljenje. Isto povezuje s radiološkim nalazom od 18. prosinca 2018. na kojem je frakturna pukotina i nadalje ostala vidljiva, a što ukazuje da kost nije zarasla ni nakon 3,5 mjeseca i da je trpjela fizičke bolove i strah u dužem trajanju no što je to vještak utvrdio u nalazu. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazala da je imala trošak prijevoza u vezi liječenja jer je iz medicinske dokumentacije evidentno da je bila na pregledima i fizikalnoj terapiji radi liječenja, pa obzirom na udaljenost mjesta stanovanja do KBC od 10 km smatra da je zatraženi iznos od 39,82 EUR/300,00 kn osnovan. Isto tako smatra da ima pravo na naknadu imovinske štete obzirom su joj prilikom pada pukle dioptrijske naočale pa je kupila nove o čemu je dostavila račun, te joj je iz torbice ispao mobilni uređaj marke Iphone 8 na kojem je puklo stražnje staklo, a što je vidljivo iz fotografija koje su priložene uz tužbu. Nadalje, radi korištenja bolovanja u trećem i četvrtom tromjesečju 2018. nije bila prisutna na radnom mjestu te nije bila u mogućnosti postići izvanredne rezultate i ostvariti bonus za svako tromjesečje u iznosu od 5.500,00 kn neto, odnosno u bruto iznosu od 11.240,94 kn. Iz isplatnih lista je evidentno da je posljednji bonus ostvarila za kvartal travanj-svibanj-lipanj koji joj je isplaćen u srpnju 2018., pa kako u kvartalu srpanj-kolovoz-rujan radi bolovanja nije bila na radu 30% radnog vremena i da je bila na bolovanju posljednji kvartal u cijelosti to nije ostvarila bonuse za dva kvartala (a ne samo za jedan kako je to zaključio sud), što proizlazi i iz iskaza svjedokinje T. M. P. čiji je iskaz sud prihvatio vjerodostojnim, pa je odbijanjem zahtjeva u tom dijelu prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer su razlozi odbijanja zahtjeva u protivnosti sa stanjem u spisu.

 

8. Tuženik u žalbi osporava dosuđeni iznos izgubljene zarade od 21.969,61 kn, navodeći da tužiteljica ima pravo na izgubljenu zaradu u neto iznosu, koju je tuženik izračunao na način da je zbrojio neto iznos plaća koje je tužiteljica ostvarila u tri mjeseca koji su prethodili štetnom događaju (lipanj, srpanj i kolovoz 2018. - 24.737,09 kn), što daje prosječni iznos plaće od 8.245,69 kn neto, pa je tužiteljici za razdoblje bolovanja od rujna 2018. zaključno sa siječnjem 2019. tuženik isplatio razliku između prosječne neto plaće i isplaćene naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u ukupnom iznosu od 11.932,06 kn. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica ima pravo na izgubljenu zaradu u bruto iznosu plaće, ukazujući da je o navedenom pravnom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio pravno shvaćanje u odluci od 17. studenog 2020. broj Revd-2720/2020.

 

9. Prije svega valja ukazati da je prvostupanjski sud pogrešno zbrojio dosuđene iznose s osnove neimovinske i imovinske štete pod toč. I. izreke, obzirom pravilan zbroj iznosa od 337,78 EUR/2.545,00 kn (naknade neimovinske štete), iznosa od 66,36 EUR/500,00 kn (naknade imovinske štete radi tuđe pomoći i njege), bruto iznosa od 20,96 EUR/157,94 kn, od 764,30 EUR/5.758,64 kn, od 1.177,28 EUR/8.870,23 kn, od 1.110,92 EUR/8.370,23 kn i od 696,08 EUR/5.244,63 kn (izgubljene zarade), iznosa od 729,98 EUR/5.500,00 kn (neisplaćenog bonusa) i iznosa od 79,63 EUR/600,00 kn (uništenih stvari) daje ukupan iznos od – 4.983,30 EUR/37.546,67 kn, pa je prvostupanjski sud pogrešno naveo pod toč. I. izreke da isti iznosi – 4.129,62 EUR/31.114,61 kn. Posljedično tome prvostupanjski sud je pogrešno naznačio visinu odbijenog zahtjeva pod toč. II. izreke u iznosu od – 5.718,89 EUR/43.088,94 kn, s obzirom je pravilnim oduzimanjem trebalo odbiti zahtjev u iznosu od – 4.865,20 EUR/36.656,88 kn. Kako niti jedna od stranaka u žalbi ne ukazuje na navedene nepravilnosti, a da u ovom postupku drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koja bi bila ostvarena u konkretnom slučaju, to ovaj sud nije imao zakonske ovlasti intervenirati u prvostupanjsku presudu.

 

10. Kako tuženik pobija presudu pod toč. I. izreke samo u dijelu dosuđene naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade, izričito navodeći da pobija presudu za iznos od 21.969,61 kn (iako pravilnim zbrojem ona iznosi 28.401,67 kn), a da ne pobija toč. I. izreke u preostalom dijelu, to je ovaj sud konstatirao pod toč. II. izreke rješenja sadržanog u ovoj odluci da toč. I. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena za dosuđeni iznos od 1.213,75 EUR/9.145,00 kn sa zateznom kamatom.

 

11. Isto tako, tužiteljica izričito navodi da pobija presudu pod toč. II. izreke i to za odbijeni dio zahtjeva s osnova naknade neimovinske štete u iznosu od 2.117,59 EUR/15.955,00 kn, imovinske štete zbog izgubljene zarade radi neisplaćenih kvartalnih bonusa u bruto iznosu od 2.253,88 EUR/16.981,88 kn, imovinske štete s osnova uništenih stvari u iznosu od 254,83 EUR/1.920,00 kn i imovinske štete s osnova troškova puta u vezi liječenja u iznosu od 39,82 EUR/300,00 kn, to proizlazi da tužiteljica ne pobija odbijeni dio zahtjeva u iznosu od 1.052,77 EUR/7.932,06 kn, pa je ovaj sud i navedeno konstatirao pod toč. II. izreke rješenja sadržanog u ovoj odluci.

 

12. Ispitivanjem presude u pobijanim dijelovima u okviru žalbenih navoda stranaka i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku iz čl. 365. st 2. ZPP-a, a niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju tužiteljica dovodi u vezu s razlozima odbijanja dijela zahtjeva za isplatu kvartalnog bonusa.

 

13. Na žalbu tužiteljice:

 

13.1. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužiteljica smatra da s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ima pravo na višu naknadu no što je dosuđena prvostupanjskom presudom. Uzimajući u obzir utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti i naruženosti, uključujući okolnosti konkretnog slučaja koje se odnose na lokalitet ozljede i način liječenja i po ocjeni ovoga suda opravdavaju naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 18.045,00 kn. Kako je tuženik isplatio tužiteljici po tom osnovu prije podnošenja tužbe iznos od 15.500,00 kn, to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici za taj vid štete dosuđen još iznos od 337,78 EUR/2.545,00 kn, dok je preostali dio zahtjeva pravilno odbijen. Prigovori tužiteljice na nalaz i mišljenje vještaka, koji su bili izneseni tijekom prvostupanjskog postupka, otklonjeni su usmenom dopunom nalaza i mišljenja na ročištu 4. svibnja 2022., a prigovori kojima tužiteljica sada u žalbi obrazlaže na svoj način medicinsku dokumentaciju (RTG nalaze), na koju se vještak osvrnuo u dopuni nalaza, predstavljaju i nove činjenice koje tužiteljica u prigovoru tijekom prvostupanjskog postupka nije isticala, pa isto nije ovlaštena isticati u žalbi primjenom čl. 352. st. 1. ZPP-a.

 

14. Međutim, osnovani su žalbeni navodi kojima tužiteljica smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje vezano uz pravo na naknadu imovinske štete s osnova prijevoznih troškova vezanih uz liječenje i uništenih stvari (dioptrijskih naočala, mobilnog uređaja), te prava na neostvareni bonus za jedan kvartal.

 

14.1. Iz stanja u spisu proizlazi da tužiteljica zahtjeva naknadu prijevoznih troškova u vezi liječenja u iznosu od 39,82 EUR/300,00 kn navodeći da je na liječenje u K. Z. odlazila automobilom zbog udaljenosti od 10 km, te da je iz medicinske dokumentacije evidentno da se tamo liječila. Radi uništenog mobilnog uređaja i dioptrijskih naočala potražuje imovinsku štetu u iznosu od 254,83 EUR/1.920,00 kn, te u prilog nastanku štete prilaže fotografije oštećenog mobilnog uređaja i preslike računa s lista 40 – 43 spisa i predlaže svoje saslušanje, a visinu štete utvrditi po slobodnoj ocjeni suda. U iskazu tužiteljica navodi da joj je prilikom pada iz torbice ispao mobitel marke Iphone star godinu dana te se razbilo stražnje staklo, kao i da su joj pukle dioptrijske naočale.

 

14.2. Obzirom iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica u vezi liječenja odlazila u K. Z. te da je s obzirom na udaljenost od mjesta prebivališta morala koristiti prijevoz, kao i da iz priloženih fotografija proizlazi oštećenje na mobilnom uređaju, dok su preslike računa slabe kvalitete pa nije vidljivo na što se odnose, a da tužiteljica u iskazu opisuje da joj je šteta nastala i na tim stvarima uslijed pada nakon pregaženja noge u prilog čemu je dostavila račune, to nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala uzročno posljedičnu vezu između prometne nezgode kao štetne radnje i te štete jer nije predložila izvršiti uvid npr. u zapisnik o očevidu.

 

14.3. Tužiteljica je na okolnost nastanka štete radi uništenih stvari i troškova u vezi liječenja predložila određene dokaze i sud je bio dužan predložene dokaze provesti te ih ocijeniti. Ne postoje točno određeni dokazi koji moraju biti provedeni da bi se utvrdila određena činjenica u sudskom postupku, pa je stranka u okviru svoje dispozicije ovlaštena predlagati sva dokazna sredstva kojima je moguće dokazati relevantnu činjenicu, a kada sud zaključuje po pravilima o teretu dokazivanja dužan je provesti sve dokaze koje stranka predloži, te ih je dužan analizirati i ocijeniti kako to propisuje čl. 8. ZPP-a, a tek ako tada ne može utvrditi pravno relevantnu činjenicu o postojanju te činjenice odlučuje primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a). Isto je u konkretnom slučaju izostalo jer prvostupanjski sud nije analizirao i ocijenio dokaze koje je tužiteljica predložila, nego je zaključio da uzročno posljedičnu vezu mogu dokazati drugi dokazi (a ne i oni koje je tužiteljica predložila) što je pogrešno, pa je time počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP-a na koju sadržano ukazuje tužiteljica u žalbi.

 

15. Osnovani su žalbeni navodi kojima tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud neosnovano odbio zahtjev za isplatu izgubljene zarade zbog neostvarenog bonusa u iznosu od 5.500,00 kn neto za jedan kvartal. Naime, prvostupanjski sud obrazlaže odbijanje zahtjeva u tom dijelu činjenicom da je tužiteljica provela na bolovanju samo jedan kvartal, dok istodobno navodi da je na bolovanju bila od 2. rujna 2018. do 16. siječnja 2019. Ujedno prihvaća kao vjerodostojan iskaz svjedokinje T. M. P. koja potvrđuje da bi tužiteljica kvartalno ostvarila bonus u neto iznosu od 5.500,00 kn, kao i svi djelatnici u njezinom odjelu, osim ukoliko nije bila prisutna na radu 30% ili 50% vremena ili ako bi bila opomenuta zbog kršenja obveza iz radnog odnosa.

 

15.1. Kako je tužiteljica bila na bolovanju u mjesecu rujnu koji ulazi u treći kvartal na godišnjoj razini (srpanj, kolovoz i rujan) za koji joj nije isplaćen bonus, a koji bi joj bio isplaćen po redovnom tijeku stvari da je bila na radnom mjestu i što nedvojbeno proizlazi iz iskaza svjedokinje koji je i prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim, kao i da tuženik sada u žalbi ne pobija dosuđeni iznos tužiteljici s osnova neisplaćenog bonusa za jedan kvartal, to je prvostupanjski sud na temelju utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak da je tužiteljica bila na bolovanju samo jedan kvartal i da iz tog razloga nema pravo na isplatu bonusa za dva kvartala.

 

16. Na žalbu tuženika:

 

16.1. Osnovani su žalbeni navodi kojima tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio tužiteljici izgubljenu zaradu u visini razlike između bruto plaće i isplaćene naknade za vrijeme privremene spriječenosti za rad. Odgovarajući na pitanje u bitnome ima li oštećenik u sporu radu naknade štete na temelju osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete u visini izgubljene zarade u bruto iznosu plaće Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci od 17. studenog 2020. broj Revd-2720/2020 iznio je slijedeće pravno shvaćanje: „Oštećenik/tužitelj u sporu koji vodi radi naknade štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ima pravo na naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade kao razlike između prosječnog neto iznosa plaće koju je primao prije štetnog događaja i naknade neto plaće koju je primao za vrijeme bolovanja.“

 

16.2. Obzirom na navedeno osnovani su žalbeni navodi kojima tuženik ukazuje da je isplatom iznosa od 11.932,06 kn prije podnošenja tužbe, koji je izračunat na način da je prosječni iznos neto plaće za tri mjeseca koji su prethodili štetnom događaju umanjen za isplaćenu naknadu plaće za vrijeme bolovanja, tužiteljici nadoknađena imovinska šteta po tom osnovu u cijelosti.

 

17. Obrazloženje navedeno pod toč. 14.2. ove odluke odnosi se i na visinu naknade izgubljene zarade radi neostvarenog bonusa, obzirom tužiteljica i po tom osnovu ima pravo na naknadu u neto iznosu kvartalno po 5.500,00 kn. To iz razloga što se navedeni iznos (kao i naknada s osnove izgubljene plaće) ne smatra primitkom od nesamostalnog rada, nego se radi o dohotku (odšteti) koja nije u vezi s gospodarskom djelatnošću i ne podliježe oporezivanju sukladno čl. 8. st. 2. toč. 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20., 151/22.)

 

18. Obzirom na navedeno ovaj sud je žalbu tuženika prihvatio u cijelosti i primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačio presudu pod toč. I. izreke i odbio zahtjev tužiteljice za isplatu izgubljene zarade u bruto iznosu od 2.915,87 EUR/21.969,61 kn sa zateznom kamatom.

 

19. Žalbu tužiteljice ovaj sud je djelomično prihvatio i djelomično odbio, te je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.117,59 EUR/15.955,00 kn i primjenom čl. 368. st. 2. ZPP-a pod toč. II. izreke u dijelu odbijenog zahtjeva za naknadu izgubljenog bonusa u bruto iznosu od 1.523,91 EUR/11.481,88 kn, dok je primjenom čl. 373. toč. 2. ZPP-a preinačio presudu pod toč. II. izreke u dijelu odbijenog zahtjeva za isplatu bonusa za jedan kvartal i obvezao tuženika isplatiti tužiteljici neto iznos od 729,98 EUR5.500,00 kn sa zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva primjenom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.).

 

20. Zaključno, ovaj sud je primjenom čl. 369. st. 1. i 370. ZPP-a ukinuo presudu pod toč. I. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu imovinske štete s osnova prijevoznih troškova u vezi liječenja u iznosu od 39,82 EUR/300,00 kn i uništenih stvari u iznosu od 254,83 EUR/1.920,00 kn i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Posljedično ukidanju presude u dijelu odluke o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka pod toč. III. izreke.

21. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je dužan provesti predložene dokaze tužiteljice radi utvrđivanja nastale imovinske štete, potom iste analizirati i ocijeniti kako to nalaže čl. 8. ZPP-a, te o odlučnim činjenicama iznijeti valjane razloge koji će imati uporište u sadržaju provedenih dokaza, da bi ovaj sud u eventualno novom žalbenom postupku bio u mogućnosti ocijeniti zakonitost presude. U novoj odluci odlučit će o cjelokupnim troškovima postupka.

 

U Varaždinu 7. rujna 2023.