REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb – istok, [adresa]
Poslovni broj: Pp-764/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji Korneliji Adamec, uz sudjelovanje Monike Golub, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika AJ, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine‟ broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), povodom optužnog prijedloga VI. Policijske postaje Zagreb pod brojem 211-07/25-5/4085, nakon provedene glavne rasprave, 10. rujna 2025., javno je objavio i
p r e s u d i o
I. Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine‟ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenik AJ, sin A i ŠJ, rođen **.**.1975. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], SSS, alatničar, nezaposlen, pomaže mu majka, oženjen, otac dvoje djece, sa prijavljenim prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], prekršajno osuđivan, nije u tijeku drugi prekršajni ili kazneni postupak,
oslobađa se od optužbe
da bi 15. veljače 2025. u 14.30 sati u stanu na adresi [adresa], u vidno alkoholiziranom stanju, budući mu se osjetio zadah na alkohol, počinio psihičko i fizičko nasilje u obitelji na štetu svoje majke ŠJ, na način da je zbog velike alkoholiziranosti počeo padati na pod dnevne sobe, potom i vrijeđati svoju majku riječima: "Ti si trebaš kupiti drogu, ludo jedna, uzmi si marihuanu da se smiriš", a kada je ustao sa poda, fizički nasrnuo na svoju majku ŠJ, na način da bi ju sa obje ruke odgurnuo na pod kuhinje, ali se ista dočekala na ruke, zbog čega je iz straha pozvala starijeg sina TJ, a potom i zatražila intervenciju policije, jer su navedene riječi i ponašanje kod oštećene izazvale osjećaj straha, uznemirenosti i povredu dostojanstva, a prilikom navedenog događaja oštećena ŠJ nije zadobila vidljive ozljede,
te time počinio prekršaj opisan u članku 10. stavku 1. točka 1. i točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a kažnjiv po članku 22. stavku 5. istog Zakona.
II. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točka 2. do 5. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Policijska uprava zagrebačka, VI. Policijska postaja Zagreb pod brojem 211- 07/25-5/4085 podnijela je 19. veljače 2025. optužni prijedlog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljenik je iskazao da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, jer majku ŠJ nije fizički napao niti ju vrijeđao pogrdnim riječima kako mu se to stavlja na teret optužnim prijedlogom. Naime, bio je tada u alkoholiziranom stanju i zbog tog svog stanja je htio pozvati hitnu pomoć, ali kako nakon poziva nisu htjeli doći već su mu rekli da pozove policiju, koja će onda pozvati hitnu pomoć, pa će oni doći, to je i učinio, te su djelatnici policije došli u stan i sa njima razgovarali. Htio je leći na krevet, ali je pao pored kreveta na pod, no pri tome nije zadobio neku ozljedu, jer se sam digao sa poda. Nakon toga su ga djelatnici policije odvezli na Rebro gdje je proveo noć, a zatim su ga odvezli u Psihijatrijsku bolnicu Jankomir, gdje je bio idućih mjesec dana te je otpušten 21. ožujka 2025., a u dokaz svojih navoda dostavlja svoju medicinsku dokumentaciju. Dodaje da sam u dobrim odnosima i sa majkom i sa bratom TJ, jer je njegova majka tog dana pozvala i njegovog brata, dok je on u stanu bio zajedno sa svojim prijateljem ĐJ.
3. U dokaznom postupku su ispitani svjedoci ĐJ i ŠJ.
3.1. Svjedok ĐJ je iskazao vezano uz događaj od 15. veljače 2025. da se sjeća da je njegov prijatelj AJ, kojeg poznaje i od ranije, a bio mu je i stranka jer se bavi prodajem nekretnina i savjetovanjem. Stan u kojem je AJ stanovao u [adresa] se morao prodati kako bi se vratili njegovi dugovi. Naime, za 15. veljače 2025. je bila dogovorena njegova selidba iz tog stana, a prethodnog dana je on od njega tražio da mu kupim nekoliko boca žestokog pića jer je rekao da će u protivnom po piće ići sam, a ja nije htio da se dogodi neka njegova ozljeda, zbog čega mu je donio piće u stan, zbog čega je sljedećeg jutra on bio u vidno alkoholiziranom stanju, a kako je tog dana organizirao selidbu, pozvao osobe koje su iznijele namještaj iz stana. Bili su prisutni kupac stana i njegova supruga te sin okrivljenika sa svojom djevojkom i prijateljem. Sjeća se da je okrivljenika sin odvezao u stan u kojem stanuje njegova majka u [adresa], ali kako je on u tom stanu bio pao te se nije znalo kakvo je njegovo stanje, jer je bio u nesvijesti, a hitna pomoć ga nije htjela odvesti, bila je jedina mogućnost da se pozove policija, a povod zbog čega su pozvali policiju je bilo obrazloženje je da je on gurnuo majku, iako zapravo nikakvog fizičkog i psihičkog nasilja između njih nije bilo. Dodaje da je hitna pomoć bila pozvana još iz stana u [adresa] tog dana, ali ga oni nisu htjeli odvesti jer je on odbio ići sa njima, te je to bio razlog zašto je alarmirana policija. Meni je bilo čudno zbog čega hitna nije okrivljenika htjela odvesti u bolnicu zbog činjenice da je imao velik podljev na leđima, te se na posljetku utvrdilo da je došlo do frakture većeg broja rebara.
3.2. Svjedokinja ŠJ, majka okrivljenika, je propisno upozorena iskazala da otklanja blagodat nesvjedočenja, te je iskazala da se sjećala događaja od 15. veljače 2025., jer je tog dana njezin sin AJ bio u njezinom stanu u [adresa], u alkoholiziranom stanju, uslijed čega mu je pozlilo te je pao na pod u dnevnoj sobi, a ona se jako uplašila, jer nije znala da li je živ i odmah je pozvala policiju kako bi policija alarmirala hitne službe, odnosno liječnika, jer nije znala hoće li preživjeti. On nije bio u ubrojivom stanju, te je mrmljao neke nerazumljive riječi, ali nije točno da ju tada vrijeđao pogrdnim riječima u smislu da je luda i da si treba kupovati drogu, a niti je na nju fizički nasrnuo u smislu da bi ju odgurnuo na pod u kuhinji, već je on zbog alkoholiziranog stanja teturao po kući i na kraju pao u dnevnom boravku. Naime, njezin sin se i ranije liječio o ovisnosti o alkoholu u Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan, ali kako je sad već stariji alkohol sve teže podnosi, a više ne stanuje sa njom, već se odselio u jednu kućicu u mjestu Obljaj u šumi, gdje sada živi sam, te sa njim ponekad kontaktira putem telefona. Navedene zgode je bila uplašena samo zbog činjenice da je on pao u alkoholnu komu i da će umrijeti, a ne zbog toga što bi se osjećala povrijeđeno zbog nekih riječi koje je tada izgovarao. Kada je razgovarala sa djelatnicima policije koji su došli na intervenciju opisala im je cijelu situaciju, ali smatra da nisu utvrdili da bi tom prilikom bila uznemirena riječima koje bi joj on rekao, a misli da su krivo shvatili i to da bi ju gurao na pod u kuhinji jer zapravo ona njega pokušavala podići nakon što je pao na pod u dnevnom boravku. Dodaje da je tom prilikom bila pozvala i svog starijeg sina TJ koji je kasnije došao sa svojom suprugom, jer je ja bila u strahu zbog toga da li će se nešto dogoditi AJ. Smatra da je AJ dobar čovjek i da joj nikad ništa ne bi učinio nažao, te samo smatra da mu treba pomoći u smislu liječenja od ovisnosti o alkoholu, a i izricanje bilo kakve mjere zabrane kontaktiranja sa njom nema smisla budući već nekoliko mjeseci živi sam u svojoj kući.
3.3. Sud je u dokaznom postupku pročitao obavijest iz članka 109a. Prekršajnog zakona, zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠJ, obavijest žrtvi nasilja u obitelji, obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, medicinsku dokumentaciju za okrivljenika i izvod iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske iz kojeg je vidljivo da je okrivljenik pravomoćno prekršajno osuđivan unazad tri godine.
4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, slobodnom ocjenom svih provedenih dokaza, po mišljenju ovog Suda nije dokazano da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret. Naime, okrivljeniku se stavlja na teret da bi stanu na adresi [adresa], u alkoholiziranom stanju, počinio psihičko i fizičko nasilje u obitelji prema svojoj majci ŠJ, na način da je zbog velike alkoholiziranosti počeo padati na pod dnevne sobe, potom i vrijeđati svoju majku riječima: "Ti si trebaš kupiti drogu, ludo jedna, uzmi si marihuanu da se smiriš", a kada je ustao sa poda, fizički nasrnuo na svoju majku ŠJ, na način da bi ju sa obje ruke odgurnuo na pod kuhinje, ali se ista dočekala na ruke, zbog čega je iz straha pozvala starijeg sina TJ, a potom i zatražila intervenciju policije, jer su navedene riječi i ponašanje kod oštećene izazvale osjećaj straha, uznemirenosti i povredu dostojanstva, a prilikom navedenog događaja oštećena ŠJ nije zadobila vidljive ozljede, pri čemu se u optuženju ne navodi dob ŠJ, niti da se radi o osobi starije životne dobi. Okrivljenik je tijekom cijelog postupka uvjerljivo i dosljedno poricao počinjenje prekršaja prilikom iznošenja obrane, te je sigurno i razložno iskazivao da navedene zgode majku nije vrijeđao pogrdnim riječima niti ju fizički napao na način da bi ju odgurnuo rukama na pod kuhinje. Takvu obranu okrivljenika je potvrdila i svjedokinja ŠJ, koja je iskazala da je bila uplašena zbog činjenice da je okrivljenik, koji je bio u vidno alkoholiziranom stanju, pao na pod, te nije znala da li je živ, pri čemu je mrmljao nerazumljive riječi, a ne zbog toga što bi ju vrijeđao pogrdnim riječima, te ju također nije fizički napao. Činjenicu da je okrivljenik bio u alkoholiziranom stanju je potvrdio i svjedok ĐJ, uslijed kojeg je pao, te nisu bili sigurni da li je zadobio tjelesne ozljede zbog čega su alarmirali hitnu pomoć i policiju, te je stanje okrivljenika bilo povod za pozivanje hitnih službi, a ne počinjenje nasilja okrivljenika na štetu svoje majke. Također, iz medicinske dokumentacije okrivljenika, konkretno nalaza KBC Zagreb od 15. veljače 2025. proizlazi da je okrivljenik dovezen kolima hitne medicinske pomoći zbog sumnje na epileptični napad, jer se prema navodu liječnika u pratnji grčio cijelim tijelom i izgubio svijest, te mu je bila izmjerena koncentracija alkohola u krvi od 2,9 g/kg, odnosno bio je u akutno opitom stanju. Iz iskaza ispitanih svjedoka nije bilo moguće utvrditi da bi okrivljenik majku vrijeđao riječima navedenima u optužnom prijedlogu, budući je svjedokinja ŠJ tvrdila da je okrivljenik nerazgovjetno govorio uslijed alkoholiziranosti, te da ju te riječi nisu uznemirile niti povrijedile njezino dostojanstvo, a isto ne proizlazi niti iz iskaza koji je ŠJ dala djelatnicima policije na zapisnik prilikom dolaska na intervenciju. Sud nije mogao isključiti navode obrane niti da bi počinio fizičko nasilje na štetu majke ŠJ na način da bi ju s obje ruke odgurnuo na pod u kuhinji, ali se ona dočekala na ruke, jer je to okrivljenik odlučno poricao, a svjedokinja ŠJ nije opisala takvu dinamiku događaja, već je tvrdila da je okrivljenik uslijed alkoholiziranosti teturao po stanu i pao na pod, te ga je ona pokušavala podići, te ju okrivljenik nije fizički napao, te smatra da je to rekla i djelatnicima policije, a njezin strah i uznemirenost su bili isključivo posljedica brige za okrivljenika, odnosno njegovo zdravstveno stanje uslijed pada na pod, te alkoholiziranosti. Kako je obrana okrivljenika bila sukladna iskazima ispitanih svjedoka ŠJ i ĐJ, sud ih je prihvatio kao vjerodostojne, jer su svjedoci suglasno opisali događaj.
5. Nakon ovako provedenog postupka, analizirajući obranu okrivljenika i sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, sud smatra da nije nedvojbeno utvrđeno da bi se okrivljenik kritične zgode ponašao na način kako mu se to stavlja na teret optužnim prijedlogom.
6. Kako i nakon provedenog dokaznog postupka sud nije mogao sa potpunom izvjesnošću utvrditi da bi se okrivljenik ponašao na način kako mu se to stavlja na teret optužnim prijedlogom, te kako nije bilo moguće nedvojbeno utvrditi odlučne činjenice, da bi okrivljenik prema majci počinio psihičko nasilje u obitelji, odnosno da li su riječi kojima se okrivljenik navodno obratio svojoj majci ŠJ kod iste prouzročile uznemirenost i povredu dostojanstva, što je bitno obilježje djela prekršaja, niti da li je okrivljenik prema majci počinio fizičko nasilje u obitelji na način da bi ju s obje ruke odgurnuo na pod kuhinje, pri čemu se majka dočekala na ruke, sud je, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio od optužbe za inkriminirani prekršaj, pritom primijenivši načelo „in dubio pro reo“ (u dvojbi u korist okrivljenika), jer nije nedvojbeno i izvjesno dokazano da bi počinio prekršajno djelo za koje se optužuje.
7. Kako je okrivljenik oslobođen od optužbe, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
U Zagrebu 10. rujna 2025.
Zapisničar
Sudac
Monika Golub, v.r.
Kornelija Adamec
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od osam dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu, na adresu [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostavna naredba:
1. Okrivljeniku AJ, [adresa],
2. Žrtvi ŠJ, [adresa],
3. Tužitelju VI. Policijska postaja Zagreb,
4. Pismohrana.
