REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-110/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. ŠL, zbog kaznenog djela iz čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 158. st. 1. i 5. ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. - dalje u tekstu KZ) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Osijeku od 30. listopada 2024. broj Kzd-3/2024-58 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 24. travnja 2025. broj Kžzd-75/2024-9, u sjednici održanoj 10. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. ŠL za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Osijeku od 30. listopada 2024. broj Kzd-3/2024-58 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 24. travnja 2025. broj Kžzd-75/2024-9 ŠL je proglašen krivim zbog tri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, iz čl. 158. st. 6. u vezi sa st. 2. KZ, čl. 166. st. 2. KZ i čl. 159. st. 2. KZ za koja su utvrđene pojedinačne kazne zatvora te je, uz opoziv uvjetnih osuda iz četiri pravomoćne presude i uzimanja utvrđenima kazni zatvora iz tih presuda, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četrnaest godina.
2. Osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) „zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka prema čl. 468. st. 1. toč. 11, te čl. 29. Ustava RH teška povreda prava na pravično suđenje“ uz prijedlog da se pravomoćna presuda „…preinači…i postupak vrati na ponovljeno suđenje.“
3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP).
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Osuđenik u zahtjevu izražava nezadovoljstvo razlozima drugostupanjskog suda kojima su otklonjeni žalbeni prigovori o ocjeni personalnih dokaza te odbijenim dokaznim prijedlozima uz tvrdnju da unatoč prihvaćenom jednom dokaznom prijedlogu „…ima još 3 kaznena djela…“ za koja mu nije prihvaćen „…niti jedan dokazni prijedlog…“, čime da je povrijeđeno načelo jednakosti oružja.
6. Prema čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP zahtjev se može podnijeti zbog točno propisanih povreda zakona pri čemu nije dostatno formalno ih naznačiti već i konkretno obrazložiti na koji je način povreda procesnog ili materijalnog zakona ostvarena. Ovo zakonsko ograničenje stoga isključuje mogućnost propitivanja jesu li niži sudovi ispravno ocijenili dokaznu građu (personalne i materijalne dokaze, vještačenja itd.) što osuđenik dijelom problematizira zahtjevom.
7. Razmotrivši ostale navode iz zahtjeva te sadržaj prvostupanjske i drugostupanjske presude, kao i način na koji je proveden postupak, neosnovano je smjeranje osuđenika da mu je odbijanjem dokaznih prijedloga teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako je to pravilno i argumentirano ocijenio i žalbeni sud (odlomak 8. i 8.1.).
7.1. Iz stanja spisa predmeta razvidno je da je obrana aktivno sudjelovala u predlaganju dokaza i drugim postupovnim radnjama (ispitivanje svjedoka i vještaka očitovanje o izvedenim dokazima). Po prijedlogu obrane provedeno je informatičko vještačenje, dok su prijedlozi za novo psihologijsko vještačenje žrtve, psihijatrijsko vještačenje žrtve te ponovljeno ispitivanje svjedoka KL i ČL odbijeni. Prvostupanjski sud je razloge za odbijanje ovih dokaza temeljito i razumno izložio u obrazloženju presude, što je pravilnim ocijenio i drugostupanjski sud otklonivši žalbeni prigovor o povredi iz „članka 468. stavak 2. ZKP/08.“, a s tim u vezi i prigovore činjenične naravi (odlomci 9. do 12. presude).
7.2. Nadalje, iz podrobne argumentacije pobijane presude razvidno je na kojim dokazima se temelji zaključak o krivnji u odnosu na kaznena djela spolnog zlostavljanja OL (personalni i materijalni dokazi- poglavito snimljene poruke putem Facebooka između žrtve i osuđenika te psihologijsko i informatičko vještačenje) time da rezultati informatičkog vještačenja (dokazni prijedlog obrane) nisu bili od značaja samo za kazneno djelo u odnosu na koje je optužba odbijena, već i kod utvrđenja odlučnih i drugih dokazno važnih činjenica za osuđujući dio presude. Stoga osuđenik pogrešno drži da je prihvaćanjem njegovog dokaznog prijedloga uspio osporiti optužbu za kazneno djelo iskorištavanja djeteta za pornografiju što bi mu uspjelo i za ostala kaznena djela da su svi dokazni prijedlozi prihvaćeni.
7.3. Naime, prijedlog obrane da se ponovno ispitaju KL i ČL „na okolnost … saznanja …je li mobilni uređaj optuženika bio dostupan i drugim ukućanima“ odnosno „na okolnost… saznanja o činjenicama u svezi kaznenih djela“ te „budući da je ista [KL naknadno sačinila pisanu izjavu“ predanu u spis predmeta prvostupanjski sud je odbio jer je raspolagao iskazima KL i ČL sa dokaznog ročišta (na raspravi reproducirane DVD snimke ispitivanja), time da ni pisane izjave KL, koje je prvostupanjski sud razmotrio pri odluci o dokaznom prijedlogu, nisu imale značaj ni naznaku negiranja danog iskaza (odlomak 12.3. i 19.2. prvostupanjske presude). Nakon što je provedeno neposredno ispitivanje psihologijske vještakinje na raspravi, koja je pojasnila pisani nalaz i mišljenje te odgovorila na sva pitanja i primjedbe, poglavito u odnosu na tezu obrane o sklonosti žrtve konfabulaciji, razumnim je argumentima odbijen prijedlog za novo psihologijsko i psihijatrijsko vještačenje žrtve (odlomak 19. i 19. 1. presude). Stoga i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dokazi koji su odbijeni nisu bili od utjecaja na boljitak obrane te nije narušena pravičnost postupka.
8. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.
Zagreb, 10. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo
