Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-250/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Britvec, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Josipa Štrucelja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., OIB: 10840749604, Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pn-11/2024-9 od 10. listopada 2024., u sjednici vijeća 10. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, te se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pn-11/2024-9 od 10. listopada 2024. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pn-11/2024-9 od 10. listopada 2024. pod točkom I. izreke tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom kojim traži da mu tuženik isplati na račun novčani iznos od 10.415,77 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počam od 4. siječnja 2025. pa do isplate, dok je pod točkom II. izreke određeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj. Žalbu ulaže zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi u bitnome da je prvostupanjski sud pogrešno odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu iz članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu jer ima izvorno pravo na naknadu štete od osiguravateljskog društva koje je utemeljeno na odredbi iz članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju. Upućuje na stajališta sudske prakse, predlaže žalbu usvojiti, pobijanu odluku u cijelosti preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za platež novčanog iznosa od 10.415,77 EUR na ime naknade štete koju prema navodima tužbe trpi uslijed isplate invalidske mirovine, naknade za tjelesno oštećenje i isplate jednokratnog novčanog primanja osiguraniku SI.
6. U predmetu nema spora da je osiguranik tužitelja SI zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi za koju je isključivo odgovoran osiguranik tuženika GI (oglašen krivim presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj K-307/15 od 12. svibnja 2016.). Neprijeporno je nadalje da je osiguraniku tužitelja zbog ozljeda zadobivenih u saobraćajnoj nesreći priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog bolesti (40%) i ozljede na radu (60%), te da mu je isplata mirovine počela teći počam od 17. svibnja 2017., te da mu je rješenjem tužitelja oznake klase: UP/I 141- 06/16-01/03102883940 od 23. kolovoza 2017. priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Jednako tako neprijeporno je da je u utuženom vremenskom periodu (od 1. veljače 2021. do 30. studenog 2023.) korisniku mirovine po tužitelju sveukupno isplaćen novčani iznos od 15.415,94 EUR i to od čega mirovina iznosi 9.460,98 EUR, a naknada zbog tjelesnog oštećenja 954,79 EUR, te da je isplaćeno i jednokratno novčano primanje u iznosu od 352,36 EUR. Nema spora da je tužitelj iznose koje potražuje s osnova naknade štete potraživao od tuženika mirnim putem dopisom od 14. prosinca 2023.
7. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je je li tuženik u obvezi podmiriti utuženu tražbinu.
8. Prvostupanjski sud pozivom na odredbu iz članka 27. stavak 1., 2. i 3. (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) odbija tužbeni zahtjev, ističe da bi tuženik bio u obvezi podmiriti samo razmjerni dio isplaćene mirovine koja predstavlja razliku mirovine koja pripada osiguraniku tužitelja i koja mu se isplaćuje, te invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
9. Obzirom je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu prvostupanjski sud smatra da razlika između te mirovine i mirovine iz članka 27. stavak 2. ZOOP-a ne postoji, pa samim time tužitelj i ne trpi nikakvu štetu.
10. Nadalje, smatra da tužitelj nije dokazao postoji li razlika s osnova jednokratnih naknada i tjelesnog oštećenja, pa i ovaj dio tužbenog zahtjeva odbija pozivom na odredbu iz članka 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).
11. Ispitujući zakonitost odluke povodom žalbe tužitelja i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
12. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na odredbi iz članka 161. stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 – dalje: ZMO) kojom je normirano da je naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje ta obiteljska mirovina bez obzira da li bi umrli osiguranik da je živ ispunio uvjete za određivanje na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Smatra da je upravo ovu odredbu trebalo primijeniti na konkretnu pravnu situaciju i usvojiti tužbeni zahtjev.
13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da između tužitelja i tuženika kao osiguravatelja štetnika postoji odnos izvan ugovorne odgovornosti za štetu. Obveze društva za osiguranje po policama za osiguranje od automobilske odgovornosti regulirane su odredbama ZOOP-a, te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je mjerodavno pravo u konkretnoj pravnoj situaciji upravo Zakon o obveznom osiguranju u prometu (kao lex specialis).
14. Odredbom iz članka 27. ZOOP-a propisana je obveza društva za osiguranje da Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetog ugovora o osiguranju s time da se stvarnom štetom uz ostalo smatra i razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe se odgovarajući primjenjuju i na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
15. Slijedom iznesenog neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je na konkretnu pravnu situaciju trebalo primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (upućuje se na pravno shvaćanje iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1437/2021 od 5. siječnja 2021., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., kao i Revt- 412/2018 od 22. travnja 2020.).
16. Dakle, pravilan je stav prvostupanjskog suda da je za odluku u sporu kojeg pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Zavodu, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, pa kako tužitelj (na kojem je teret dokaza) nije dokazao da postoji razlika između konkretne invalidske mirovine te mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu, to je prvostupanjski sud pravilno odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva.
17. Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje i platež novčane naknade za tjelesno oštećenje, kao i jednokratne novčane naknade. Prvostupanjski sud je odbijanjem i ovog dijela tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu iz članka 27. ZOOP-a. Tužitelj, naime, visinu svoje tražbine dokazuje potvrdom o obračunu isplate, dok tuženik u odgovoru na tužbu osporava visinu tužbenog zahtjeva. Potvrda o obračunu isplate i knjigovodstvena evidencija tužitelja nemaju značaj javne isprave u smislu odredbe iz članka 230. ZPP-a, pa je u situaciji osporavanja visine ovog dijela tužbenog zahtjeva na tužitelju bio teret dokaza na okolnost visine ovih utuženih naknada. Stoga je, kraj izostanka relevantnih dokaznih prijedloga tužitelja, na okolnosti isplate naknade za tjelesno oštećenje i jednokratne isplate prvostupanjski sud pravilno odbio i ovaj dio tužbenog zahtjeva.
18. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu odluku potvrditi na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a.
U Karlovcu 10. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Vesna Britvec
