Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-913/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Škarica odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503,iz Zagreba, Antuna Heinza 4, zastupanog po punomoćniku Maji Masnec odvjetnici u Jastrebarskom, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1624/2020-33 od 3. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1624/2020-33 od 3. travnja 2023. u točki IV., V. i VI. izrijeke, te u tim dijelovima sudi:

"1. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.397,59 EUR/10.530,14 kn sa zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 2.489,19 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II Odbija se zahtjev tuženika za nanadu troškova sastava žalbe u iznosu 124,43 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja poslovni broj Pn-1624/2020-33 od 3. travnja 2023. suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.990,84 EUR1 / 15.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju na iznos od 5.574,36 EUR1 / 42.000,00 kn plati zatezne kamate od 18. veljače 2020. pa do 30. listopada 2020. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.555,50 EUR1 / 11.719,91 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. travnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 1.039,98 EUR1 / 7.835,73 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. travnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 1.397,59 EUR1 / 10.530,14 kn sa zateznim kamatama.

VI. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.529,53 EUR1 / 11.524,24 kn sa zateznim kamatama."

2. Protiv te presude u točki V. i VI. izrijeke žalbu je pravovremeno podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog čineničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o parničnom trošku, s prijedlogom da sud drugog stupnja u pobijanom dijelu preinači prvostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti i tužitelju dosudi parnični trošak u cijelosti sukladno troškovniku i žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 249,00 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu 62,25 EUR, što ukupno iznosi 311,25 EUR i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu 200,00 EUR.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Protiv te presude u točki IV. izrijeke žalbu je pravovremeno podnio tuženik, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja u tom dijelu ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno odluku o parničnom trošku pod točkom IV. izrijeke preinači, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 99,55 EUR, uvećano za PDV 25% u iznosu 24,88 EUR što sveukupno iznosi 124,43 EUR.

3.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

4. Žalba tužitelja je osnovana, žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljeda koje je zadobio kao pješak u prometnoj nezgodi dana 2. prosinca 2019., u Zadru u Ulici Ivana Meštrovića ispred kbr. 22, kada je na njega naletjelo vozilo marke BMW reg. oznake [registarska oznaka] osigurano kod tuženika.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te u granicama razloga označenih u žalbama, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Tužitelj se u žalbi poziva na bitnu povredu odredba parničnog postupka, no istu ne konkretizira, niti obrazlaže u čemu bi se ona sastojala.

8. Pravilno je sud prvog stupnja na osnovi svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, utvrdio da je u predmetnoj prometnoj nezgodi zbog zadobivenih ozljeda došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja u mjeri koja opravdava dosuđenje pravične novčane naknade prema odredbi članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO), u vezi odredbe članka 19. stavak 2. ZOO-a.

9. Naime, iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Zorana Veira dr. med. spec. kirurga utvrđeno je da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio prijelom desnog kuka i prijelom pubične kosti sa pomakom. Tužitelj je zbog zadobiverih ozljeda trpio bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i slabog intenziteta 4 mjeseca, trpio je kratkotrajni intenzivan strah u trenutku događanja, sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, slabog intenziteta 2 mjeseca i kasni strah vezano za ishod liječenja 2 mjeseca. Kod tužitelja je zaostalo smanjenje životne aktivnosti od 20% i naruženje srednjeg stupnja zbog potrebe za štakama i diskretnog šepanja, te je njemu bila potrebna tuđa pomoć 5 sati dnevno kroz mjesec dana, 3 sata dnevno kroz 4 mjeseca.

10. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja navodi da tužitelju pripada po osnovi naknade neimovinske štete iznos od 12.874,11 EUR/97.000,00 kn od kojih je odbio isplaćenih 42.000,00 kn i po toj osnovi u točki I izrijeke dosudio 1.990,84 EUR/ 15.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2020. pa do isplate, te u točki III izrijeke tužitelju dosudio na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.555,50 EUR/11.719,91 kn.

11. Međutim, prilikom odlučivanja o naknadi neimovinske štete, sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u točki V izrijeke pobijane presude odbio tužitelja s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu štete u iznosu 1.397,59 EUR/10.530,14 kn i zateznim kamatama, na što osnovano ukazuje tužitelj u žalbi.

12. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu neovisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema, te prema stavku 2. pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12.1. Prema objektivnoj koncepciji neimovinske štete pretrpljeni fizički bolovi, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti, nisu samostalni oblici neimovinske štete za koju se dosuđuje pravična novčana naknada, već kriteriji koji utječu na procjenu težine povrede prava osobnosti i ukupnu pravilnu novčanu naknadu kao oblik popravljanja neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Šteta zbog povreda prava osobnosti utvrđuje se prema ukupnosti svih ozljeda koje je oštećena osoba zadobila u određenom štetnom događaju, a praivčna novčana naknada odmjerava se u jednom iznosu kako je to i presuđeno pobijanom presudom.

13. Iz nalaza i mišljenja navedenog vještaka i liječničke dokumentacije koja prileži u spisu, proizlazi da je tužitelj odmah nakon štetnog događaja zbog ozljeda koje je zadobio hospitaliziran u Općoj bolnici u Zadru u razdoblju od 2. prosinca do 10. prosinca 2019., zatim upućen u Kliniku za traumatologiju u Zagrebu gdje je operiran i hospitaliziran u razdoblju od 10. prosinca 2019. do 23. prosinca 2019., a nakon toga upućen na rehabilitaciju u Varaždinske toplice u razdoblju od 3. lipnja 2020. do 24. lipnja 2020., te da je odlazio na ambulantne preglede i rengenska snimanja.

14. Pravilnom primjenom odredbe članka 19. stavak 2. ZOO-a u vezi odredbe članka 1046. ZOO-a i odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a, uzimajući u obzir u sve okolnosti konkretnog slučaja i to težinu ozljede koje je tužitelj zadobio,a vodeći pritom računa o jačini i trajanju fizičkih boli, straha, naruženja srednjeg stupnja koje je vidljivo svima jer tužitelj hoda sa štakama i diskretno šepa, smanje životne aktivnosti od 20%, što proizlazi iz nalaza i mišljenja navedenog vještaka, no i neugodnosti koje su vezane za liječenje i to: hospitalizacija u dva navrata, operacija,rehabilitacija, odlasci na ambulantne preglede i rengenska snimanja, ovaj sud drugog stupnja smatra da tužitelju po osnovi pravične naknade neimovinske štete pored iznosa 12.874,11 EUR/97.000,00 kn od kojih je odbijeno isplaćenih 82.000,00 i pobijanom presudom dosuđeno 1.990,84 EUR, pripada narednih 1.397,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a tekućim na taj iznos od podnošenja odštetnog zahtjeva 18. veljače 2020. pa do isplate, primjenom odredbe članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne Novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 151/14, 155/23) kao posebnog propisa kojim je uređena obveza plaćanja zatezne kamate u slučaju naknade štete uporabom prijevoznog sredstva koje podliježe obveznom osiguranju u prometu.

15. Slijedom iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a uvažiti žalbu tužitelja kao osnovanu i preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu u točci V. izrijeke, na način da se nalaže tuženiku da tužitelju isplati narednih 1.397,59 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a tekućim od 18. veljače 2020. pa do isplate, te odlučiti kao u točki I1.izrijeke ove presude.

16. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari u točki V. izrijeke pobijane presude i stoga izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a preinačiti odluku o troškovima postupka.

17. Tužitelj je uspio u cijelosti u sporu pa je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi cjelokupni parnični trošak prema odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano kad stranka u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

18. Sud prvog stupnja je utvrdio ukupni parnični trošak tužitelja u iznosu od 2.133,97 EUR primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje: Tarifa), a prema troškovniku koji prileži u spisu predmeta.

19. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ukazuje da je pogrešno primijenjen Tbr. 8. stavak 3. Tarife, kada je tužitelju dosuđen trošak sastava podneska od 8. veljače 2021. u iznosu od 49,77 EUR jer je tim podneskom tužitelj u spis dostavio uplatnicu o predujmu za medicinsko vještačenje i sastav tog podneska nije bio potreban u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, dok pogrešno tuženik u žalbi smatra da tužitelju ne pripada nagrada za sastav podneska od 10. ožujka 2021. prema Tbr. 8. stavak 3. Tarife kojim je dostavio u spis zdravstveni karton na traženje tuženika. Stoga se od parničnog troška u iznosu od 2.133,97 EUR, odbija trošak sastava podneska od 8. veljače 2021. s PDV-om u iznosu 62,21 EUR, te proizlazi da tužitelju po osnovi parničnog troška pripada 2.071,76 EUR jer je u cijelosti uspio u sporu.

20. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, iz troškovnika na listu 93 spisa vidljivo je da tužitelj u istom nije zatražio zatezne kamate na predujam za trošak vještačenja.

21. Zbog navedenoga, valjalo je temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a uvažiti žalbu tužitelja kao osnovanu i uvažiti žalbu tuženika kao djelomično osnovanu, te preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu u točci IV. i VI. izrijeke na način da se tužitelju dosuđuje trošak parničnog postupka u iznosu 2.071,76 EUR, uvećano za trošak sastava žalbe s PDV-om u iznosu 311,25 EUR prema Tbr. 10.1. Tarife i pristojbe na žalbu u iznosu 106,18 EUR, što sveukupno iznosi 2.489,19 EUR i odlučeno je kao u točki 2. izrijeke ove presude.

22. Tuženik je uspio sa neznatnim dijelom žalbe protiv sporedne odluke o troškovima postupka, pa je njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 124,43 EUR valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točci II izrijeke.

23. U nepobijanom dijelu pod točkom I., II. i III. izrijeke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjana (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

U Karlovcu 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec