Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-491/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Britvec, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Josipa Štrucelja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Atili Šilješu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Privredne Banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 675/2021-26 od 15. travnja 2024., u sjednici vijeća 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-675/2021-26 od 15. travnja 2024.:

preinačuje u dijelu pod točkom I. izreke kojim je utvrđen ništetnim dio odredbe sadržane u članku 12.8. i članku 12.9. Ugovora o kreditu od 18. svibnja 2007. godine, te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan,

dok se u preostalom dijelu pod točkom I. izreke, te pod točkom II. i IV. izreke presuda potvrđuje.

II Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-675/2021- 26 od 15. travnja 2024. pod točkom I. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe iz članka 4., 5., 6., 7., 12.8. i 12.9. Ugovora o kreditu koji je zaključen između tužitelja kao korisnika i tužitelja kao davatelja kredita dana 18. svibnja 2007., sve te odredbe u dijelu kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke tuženika, kao i u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak CHF. Pod točkom II. izreke tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 1.932,31 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine preplaćene iznose kredita, kako je to precizirano pod navedenom točkom izreke. Pod točkom III. izreke tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom kojim traži platež novčanog iznosa od 592,38 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je pod točkom IV. izreke tuženik obvezan nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.075,44 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos počam od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu u dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke pobija tuženik. Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). U žalbi ističe u bitnome da je odluka donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o osnovanosti visine tražbine tužitelja, da je pogrešan stav prvostupanjskog suda o istaknutom prigovoru zastare, te da sud o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva nije mogao odlučiti pozivom na utvrđenja iz presuda donesenih u sporovima kolektivne zaštite prava i interesa potrošača. Navodi kako sud ne daje razloge zbog kojih je utvrdio osnovanim deklaratorni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbe iz članka 12. stavak 8. i 9. Ugovora, a kojim je odredbama ugovorena primjena Općih uvjeta tuženika, ističe kako iz činjeničnog supstrata tužbe ne proizlazi da bi tužitelj istakao dokazne prijedloge na okolnost utvrđenja ništetnosti navedenih odredaba. Ističe kako prvostupanjski sud pogrešno smatra da je Ugovor o kreditu u cijelosti ništetan, da je pogrešno utvrdio ništetnim i ugovornu odredbu iz članka 7., članka 4., 5. i 6. Ugovora o kreditu obzirom da se radi o ugovornim odredbama koje ne uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Osporava i pravilnost primjene Zakona o zaštiti potrošača, kao i početak tijeka zatezne kamate na dosuđene iznose. Smatra da nije bilo mjesta niti primjeni odredbe iz članka 154. stavak 1. ZPP-a, pa predlaže žalbu usvojiti, pobijanu odluku preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu zaključenog između parničnih stranaka 18. svibnja 2007. (u daljnjem tekstu: Ugovor) i to odredaba iz članka 4., 5., 6., 7., 12.8. i 12.9. u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula za koju je vezana glavnica švicarskog franka, te zahtjev za platež novčanog iznosa za koji je, prema navodima tužbe, uslijed ništetnosti navednih ugovornih odredaba kredit preplaćen.

6. U predmetu nema spora da je između stranaka zaključen Ugovor o kreditu (solemniziran po javnom bilježniku) kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju novčani iznos od 11.401,31 CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita. Neprijeporno je, nadalje, da je tužitelj u potpunosti isplatio kredit

7. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je jesu li ugovorne odredbe iz članka 4., 5., 6., 7., 12.8. i 12.9. u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa – promjenjiva, kao i u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula za koju je vezana glavnica švicarskog franka ništetne. Nadalje, prijeporna je primjena odredbe iz članka 502.c ZPP-a na konkretnu pravnu situaciju, kao i pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare i početak tijeka zakonske zatezne kamate. Osim toga, prijeporno je je li utuženu tražbinu trebalo umanjiti za tzv. negativne razlike.

8. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati, pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

10. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom iz članka 259. ZPP-a koju povredu tuženik iznosi opisno tvrdeći da je sud pogrešno odredio zadatak vještaku. Naime, prema odredbi iz članka 259. stavak 1. ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem, koji određuje vještaku predmet koji će razgledati, koji mu postavlja pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem. U konkretnoj pravnoj situaciji prvostupanjski sud je pravilno, u skladu sa citiranom odredbom, odredio zadatak vještaku.

11. U postupku pred prvostupanjskim sudom je osim ranije navedenih nespornih činjenica provedenim financijskim vještačenjem i saslušanjem tužitelja utvrđeno:

- da je za trajanje ugovornog odnosa između stranaka došlo do promjene visine kamatne stope (u kolovozu 2007. i u veljači 2008.),

- da je uslijed promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kredit po tužitelju preplaćen za iznos od 592,38 EUR,

- da je za trajanja kreditnog odnosa između stranaka došlo i do promjene tečaja valute CHF, te da je uslijed promjene tečaja uz uvažavanje razlike između pozitivne i "negativne" razlike tužitelj kredit preplatio za novčani iznos od 1.932,31 EUR,

- da je tužitelju kredit ponuđen u auto kući gdje ga je i potpisao, ugovor je solemnizirao kod javnog bilježnika, a s njime nitko nije pregovarao o uvjetima kredita odnosno o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi,

- da je pitao djelatnika u auto kući da mu objasni ugovor, ali on to nije znao, a ni u banci niti kod javnog bilježnika ništa mu nije bilo posebno pojašnjavano,

Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju uopćenim žalbenim navodima tuženika, te ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud se pravilno poziva na odredbu iz članka 502.c ZPP-a. Navedenom odredbom normirano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravna utvrđenja iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (članak 502.a stavak 1. ZPP-a), da su određenim postupanjem, uključivši i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koja je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

13. Navedeno znači da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7123/13 od 13. lipnja 2014., kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Navedenim je presudama uz ostalo utvrđeno da je tuženik u vremenu od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., dakle u vremenu u kojem je zaključen i ugovor između parničnih stranaka, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu, na način da ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 – dalje: ZZP/03), a u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. člancima 81., 82. i 90. tog propisa, a počam od 7. kolovoza 2007. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09 i dr. – dalje: ZZP/07), kao i člankom 96. ZZP, da suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO).

14. Navedenim odlukama (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.) utvrđeno je da je tuženik u vremenskom periodu od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u vremenu od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a počam od 7. kolovoza 2007. nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i člancima 96. i 97., te suprotno odredbama ZOO-a.

15. Odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14 i dr. – dalje: ZZP/14) u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to i propisano odredbom iz članka 118. ZZP/14.

16. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne. Pritome se napominje kako suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije utvrdio da su odredbe iz članka 4., 5., 6. i 7. Ugovora o kreditu ništetne u cijelosti, već da su ništetne samo u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula.

17. Neosnovano tuženik u žalbi ističe kako nije bilo mjesta utvrđenju da je Ugovor o kreditu u cijelosti ništetan. Ništetnost ugovora o kreditu nije ni bila predmet spora, niti je prvostupanjski sud pobijanom odlukom utvrdio da je ugovor kao cjelina ništetan.

18. Obzirom na utvrđenu ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tuženik je i u smislu odredbe iz članka 323. i članka 1111. ZOO-a dužan vratiti tužitelju sve ono što je od njega stekao na temelju djelomične ništetnosti ugovornih odredaba, odnosno dužan mu je vratiti iznos za koji je kredit preplaćen zbog promjene tečaja CHF.

19. Pri tome je tuženik suprotno njegovim žalbenim navodima u obvezi platiti i kamatu od dana stečenog, ovo u smislu odredbe iz članka 1115. ZOO-a. Tuženik je, naime, kao sastavljač ugovora nepošten stjecatelj.

20. I naposlijetku, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan prigovor zastare. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju iz članka 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedice ništetnosti ugovora, počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na neki drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Tužba je u ovom predmetu podnesena 7. lipnja 2021., zastara je počela teći od donošenja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pa od navedenog dana do podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok.

21. Neosnovano tuženik osporava pravilnost odluke tvrdnjom da je tražbinu tužitelja trebalo umanjiti za tzv. negativne razlike, ovo obzirom je tužitelj postavio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka koji je potraživanje tužitelja već umanjio za tzv. negativne razlike.

22. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je ništetan dio odredbe sadržan u članku 12. točka 9. Ugovora o kreditu koji glasi: "potpisom ovog ugovora korisnik kredita i protivnik osiguranja izjavljuje da je upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalom uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF. " Tužitelj ne navodi razloge na temelju kojih ova odredba Ugovora o kreditu bila ništetna i uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, a takvo utvrđenje ne proizlazi ni iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa. Nadalje, u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa nije utvrđena ništetnom ni ugovorna odredba (članak 12. točka 8.) prema kojim korisnik kredita pristaje na primjenu Općih uvjeta poslovanja PBZ d.d., navedeni uvjeti u spis nisu ni dostavljeni po tužitelju i tužitelj nije dokazao u čemu bi se sastojala njihova ništetnost.

23. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredaba iz članka 4., 5., 6. i 7. Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, kao i u dijelu pod točkom II. izreke., dok je djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika na temelju odredbe iz članka 373. točka 3. ZPP-a presudu valjalo preinačiti u dijelu pod točkom I. izreke kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredaba iz članka 12. točka 8. i članka 12. točka 9. Ugovora o kreditu.

24. Preinakom odluke nije došlo do promjene uspjeha u parnici, obzirom tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva radi čega nisu nastali posebni troškovi.

25. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, to je i žalba tuženika protiv odluke o troškovima neosnovana, pa je odluka i u ovome dijelu (točka IV. izreke) potvrđena.

26. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka obzirom je žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu u odnosu na cjelokupan zahtjev (članak 166. u vezi sa člankom 154. stavak 5. ZPP-a).

27. Slijedom svega iznešenog presuđeno je kao u izreci.

U Karlovcu 10. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Britvec