Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-101/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Tanje Novak - Premec kao predsjednice vijeća te Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Zrinki Prlić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika AKROMION, Specijalne bolnice za ortopediju i traumatologiju (OIB: 94619350745), Zagreb, Ulica Savezne Republike Njemačke 5, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Mladena Markoča, Relje Pećine i Frana Kušete iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, raskida ugovora o radu i isplate, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1086/2024-17 od 20. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1086/2024-17 od 20. svibnja 2025.

II/ Odbijaju se parnične stranke sa zahtjevima za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč.I/izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je Odluka o otkazu tužiteljičinog ugovora o radu od 4. lipnja 2024. nedopuštena i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, odbijen je njezin zahtjev radi sudskog raskida ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen 5. prosinca 2023. s danom donošenja prvostupanjske presude kao i zahtjev radi naknade plaće od dana 27. lipnja 2024. do sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete u iznosu od 10.025,00 Eur sa zateznom kamatom od presuđenja. Toč.II. izreke tužiteljica je obvezana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.250,000 Eur.

2. Pravovremenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), s prijedlogom ovom sudu da je preinači, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužiteljice odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu uz dosudu mu nagrade za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 Eur i naknade za pristojbenu obvezu na odgovor na žalbu u iznosu od 36,68 Eur.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Naime, prvostupanjski sud je, polazeći od nespornih činjenica – da su tužiteljica i tuženik 5.prosinca 2023. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Medicinska sestra – instrumentarka uz ugovoreni probni rad u trajanju od 6 mjeseci, da je tužiteljica 31. svibnja 2024. otvorila bolovanje, da je tuženik 4. lipnja 2024. donio pobijanu Odluku o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljenja na probnom radu koju je tužiteljica zaprimila 20.lipnja 2024., da je tuženik odjavio tužiteljicu s danom 27. lipnja 2024. i da je tužiteljica dana 5. srpnja 2024. uputila tuženiku zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava o kojem tuženik nije odlučio - dokazni postupak koncentrirao na utvrđenje da li je otkazni rok mogao teći za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad tužiteljice, da li je tuženik mogao odjaviti tužiteljicu iz radnog odnosa dok joj je trajala privremena nesposobnost za rad, da li su ostvareni razlozi otkaza ili je otkaz posljedica diskriminacije tužiteljice, odnosno odmazde zbog prijavljivanja nepravilnosti.

5.1. Po analizi rezultata provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je zauzeto materijalno-pravno stajalište o neosnovanosti tužiteljičinog tužbenog zahtjeva obrazložio slijedećim, iz dokaznog postupka proizašlim činjenicama:

- da je Odlukom o otkazu ugovora o radu od 4.lipnja 2024. tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu s otkaznim rokom od tjedan dana i uz uvažavanje razmjernog dijela godišnjeg odmora za 2024. u trajanju od 9 dana, iz razloga što tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu jer se nije uklopila u timski rad operacijskog bloka, ima lošu komunikaciju s glavnom sestrom operacijskog bloka i loše surađuje s drugim zaposlenicima;

-da je tužiteljica u obavljanju poslova svog radno mjesta bila prespora, nedovoljne samostalnosti u radu, da nije očekivano napredovala u radu, da je od strane nadređenih osoba višekratno upozoravana na radnu disciplinu no da na istu nije bilo moguće "računati", da se tužiteljica na sastanku (tijekom svibnja mjeseca 2024.) sa zakonskim zastupnikom tuženika pritužila na glavnu sestru GH i nesterilnost instrumenata te da joj je na ponovnom sastanku 29. svibnja 2024. ponuđen sporazumni raskid ugovora o radu kojeg je tužiteljica odbila te nakon toga otvorila bolovanje, da je glavna sestra tuženika GH bila neugodna u obraćanju svim zaposlenicima - a ne samo tužiteljici - povišenim glasom.

5.2. Rezimirajući prednje, a polazeći od odredbe čl. 53. stav.1. Zakona o radu (dalje: ZR - "Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) koja propisuje da se prilikom sklapanja ugovora o radu može ugovoriti probni rad, koji sukladno stav. 3. ne smije trajati duže od šest mjeseci, od odredbe čl. 53. stav.8. ZR prema kojoj nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegova trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog rada te od odredbe čl.53.stav.9. ZR koji propisuje da se na otkaz iz sav.8.cit. odredbe ne primjenjuju odredbe ZR o otkazu ugovora o radu, osim čl. 120. ZR (koji propisuje oblik, obrazloženje i dostavu Otkaza), čl. 121. stav. 1. ZR (koji propisuje da otkazni rok počinje teći danom dostave odluke o otkazu) i čl. 125. ZR (koji propisuje sudski raskid ugovora o radu) pa obzirom da se na otkaz za vrijeme probnog rada ne primjenjuje odredba čl. 121. stav. 2. ZR (koja propisuje da za vrijeme privremene nesposobnosti za rad otkazni rok ne teče) to prvostupanjski sud zaključuje da je osnovano tuženik odjavio tužiteljicu s danom 27.lipnja 2024. iako je u to vrijeme još uvijek bila na bolovanju.

6. Obzirom da je tuženik otkazao tužiteljičin ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, to prvostupanjski sud zaključuje da navedeno predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu (istovjetno pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revr-1763/10 od 13. studenog 2013., Revr-1299/14 od 9. rujna 2014., Revr-47/14 od 20. siječnja 2016. i dr.) dok tužiteljica tijekom postupka nije učinila vjerojatnim da je tuženik postupao prema njoj diskriminatorno ili šikanozno - iako je prema odredbi čl. 20.stav.1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj 85/08 i 112/12) teret dokaza da bi je tuženik sukladno odredbi čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, stavio u nepovoljniji položaj po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije – na tužiteljici, to više što u tužbi nije navela niti jednu diskriminacijsku osnovu.

6.1. Tvrdnje o mobingu (kao obliku ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili grupa ljudi sustavno fizički ili psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu s ciljem ugrožavanja njezinog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta) za koji tužiteljica tvrdi da je prema njoj ispoljavan vikanjem od strane glavne sestre, vrijeđanjem, iznošenjem lažnih navoda, obvezom dužeg rada, da je od glavne sestre morala tražiti suglasnost da tijekom operacije ode na WC – prvostupanjski sud je također otklonio nalazeći provedenim dokaznim postupkom dokazanim da je glavna sestra tuženika temperamentna osoba koja se na isti način ophodila i prema drugim zaposlenicima, da je tužiteljica bila spora i da je u odnosu na druge zaposlenike najmanje radila, a imajući u vidu da je tužiteljica radila u operacijskoj sali prvostupanjski sud smatra logičnim da tamo angažirani zaposlenici ne mogu samovoljno i u svakom trenutku napuštati operaciju radi odlaska na WC.

7. Nalazeći da je predmetni Otkaz tužiteljičinog ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu dopušten, da nije ni diskriminatoran niti šikanozan, prvostupanjski sud je odbio postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovanog.

8. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. ZPP prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žaliteljice.

9. U odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a tužiteljica tvrdi da se obrazloženje pobijane presude sastoji od međusobno oprečnih navoda kao i da je isto nedostatno s obzirom da nedostaje konkretan zaključak i ocjena svih provedenih dokaza. No suprotno žalbenom stajalištu tužiteljice ovaj je sud utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP- a.

10. Ističući žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica u žalbi smatra da predmetna Odluka o otkazu protivno odredbi čl.120. ZR sadrži paušalno i nedostatno obrazloženje jer da je u istoj trebalo konkretizirati na koji točno način tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu odnosno konkretizirati pojedine situacije iz kojih bi proizašlo nezadovoljstvo tuženika kao poslodavca, a što nije učinjeno pa bi samo iz navedenog razloga odluka bila nedopuštena. Nastavno iznoseći fragmente iskaza svjedoka i zaključaka prvostupanjskog suda u odnosu na tužiteljičinu tvrdnju da se glavna sestra tuženika prema njoj odnosila diskriminatorno i šikanozno, ustraje kod navedene teze smatrajući da je – suprotno stajalištu prvostupanjskog suda – dokazni postupak potvrdio takve njezine tvrdnje. Ističe i da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti propuste tuženika u odnosu na evidenciju o sterilnosti instrumenata, a i značaj Odluke o produljenju probnog rada koju je primila 3. srpnja 2024. kada je probni rad već protekao, no koju (kako navodi i u podnesku od 4. studenog 2024.) nije prihvatila jer je donesena jednostrano po tuženiku.

11. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZR, a polazeći od odredbe čl. 53.stav.8. ZR koja propisuje da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegova trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog rada, povezujući istu sa obrazloženjem Odluke o otkazu od 4. lipnja 2024. ovaj sud nalazi da je navedena Odluka o otkazu i obrazložena i dopuštena. Naime, autonomno je pravo poslodavca (tuženika) da ocjenjuje uspješnost probnog rada zaposlenika (tužiteljice) te je mjerodavna njegova ocjena, pri čemu je bitno da otkaz zbog nezadovoljavanja probnog rada ne bude motiviran diskriminirajućim, šikanoznim ili proizvoljnim razlozima. Zbog toga ni tuženik nije dužan dokazivati (niti prvostupanjski sud utvrđivati) iz kojih je razloga u konkretnom slučaju ocjenjeno da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu (istovjetno i Vrhovni sud Republike Hrvatske npr. u odluci broj Revr-889/2017-2 od 19. prosinca 2017.). Pri tom su razlozi koji se navode u obrazloženju pobijane Odluke o otkazu, potvrđeni provedenim dokaznim postupkom.

11.1. Neosnovana je ponovljena žalbena tvrdnja tužiteljice da je predmetni Otkaz posljedica njezine diskriminacije. Naime, tužiteljica nije dokazala (ni učinila vjerojatnom) niti jednu diskriminatornu osnovu iz Zakona o suzbijanju diskriminacije. Ponašanje glavne sestre koje tužiteljica smatra šikanoznim i usmjerenim isključivo prema njoj, i ovaj sud ocjenjuje posljedicom osobnosti navedene zaposlenice obzirom da su svi svjedoci istovjetno iskazivali da je bilo ispoljavano i prema drugima, a ne isključivo prema tužiteljici. Tvrdnju o nemogućnosti samovoljnog napuštanja operacijske sale za vrijeme operacije zbog odlaska na WC niti ovaj sud ne nalazi šikanoznom ili ponižavajućom, već posljedicom same naravi posla koja se u operacijskoj sali obavlja. Nedokazane su i tvrdnje o vrijeđanju i iznošenju lažnih navoda (što imputira glavnoj sestri) jer navedeno nije ni u iskazu spomenula kao što je i njezina tvrdnja da bi njezina prijava zakonskom zastupniku tuženika o nepravilnostima uočenim u odnosu na evidenciju o sterilnosti instrumenata bila razlogom predmetnog Otkaza, ostala na razini tvrdnje.

11.2. Konačno, imajući u vidu da spisu ne prileži Odluka o produljenju probnog roka i da takvo produljenje tužiteljica, kako sama navodi, nije niti prihvatila, to niti navedeno nije od značaja na pravilnost stajališta prvostupanjskog suda o dopuštenosti odluke o otkazu i neosnovanosti tužbenog zahtjeva u cijelosti.

12. Obzirom da iznesenim žalbenim navodima nije dovedena u dvojbu pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, valjalo je istu odbiti kao neosnovanu pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, uključujući i odluku o troškovima postupka koju žaliteljica pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

13. Obzirom na žalbeni neuspjeh tužiteljice, odbijena je sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka, dok je odluka o zatraženim troškovima žalbenog postupka u odnosu na tuženika utemeljena na odredbi čl.155.stav.1. ZPP-a jer sadržaj njegovog odgovora na žalbu nije bio od utjecaja na odluku o žalbi.

U Varaždinu 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec