REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5                                                          Poslovni broj: 2 Us I-970/2023-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke

Sofije Germovšek, u upravnom sporu kojeg je pokrenuo tužitelj M. Ž., iz D. S., V. O., kojeg zastupa opunomoćenik B. M. , odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb,

Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, kojeg zastupa službena osoba I. T., radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 7. rujna 2023.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-561-01/20-01/325, URBROJ: 512-2501-22-17 od 20. listopada 2022., radi poništenja rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-561-01/19-01/1570, URBROJ: 521M250-22-19 od 12. rujna 2022., radi priznavanja tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog ratana temelju pripadnosti Zboru narodne garde u razdoblju od 31. srpnja 1991. do 16. listopada 1991., te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-561-01/1901/1570, URBROJ: 521M2-50-22-19 od 12. rujna 2022., odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, na temelju pripadnosti Zboru narodne garde, za razdoblje od 31. srpnja 1991. do 16. listopada 1991. godine.

Prvostupanjsko tijelo obrazlaže, u bitnome, sljedeće. Središnji državni arhiv i Hrvatska kopnena vojska ne raspolažu evidencijom o rečenom angažmanu tužitelja. Tužitelj nije priložio ni jedan materijalni dokaz o pripadnosti. U evidencijama prijašnje Uprave za obranu i prijašnjih ureda za obranu u odnosu na tužitelja nije pronađen poziv za mobilizaciju, vojna iskaznica, jedinični karton, matični karton, platne liste, pojedinačne potvrde postrojbe, ni druga dokumentacija o pripadnosti tužitelja Zboru narodne garde VP 1111 Zagreb (1. gardijska brigada). Nesporno je da je tužitelj u dotičnom razdoblju obavljao određene aktivnosti na Sljemenu u okviru vježbi, ali ne kroz pripadnost postrojbi. Saslušani svjedoci A. K. i M. D. nemaju utvrđen braniteljski status prije 1992., a nakon toga ga imaju kroz druge postrojbe, dok svjedok I. nema utvrđen braniteljski status.

2.Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-561-01/20-01/325, URBROJ: 512-250122-17 od 20. listopada 2022. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Uz potvrdu osnovanosti razloga iznesenih u prvostupanjskom rješenju, tuženik dodaje, u bitnome sljedeće. Očito je da je tužitelj bio ročni vojnik koji je prebjegao iz JNA i bio sklonjen na Sljeme, gdje je proveo određeno vrijeme, kako bi bio zaštićen od JNA i KOS-a. Aktivnosti koje su provodili i mjesto na kojem su se nalazili tužitelj i njegovi kolege upućuju da nisu sudjelovali u borbenim akcijama, te su bili daleko od bojišnice. Okolnost raketiranja tornja na Sljemenu ne utječu na činjenicu da tužitelj u spornom razdoblju nije aktivno sudjelovao u oružanom otporu. Nije, dakle, ispunjena ni jedna od dviju kumulativnih pretpostavki za priznavanje statusa hrvatskog branitelja – formacijska pripadnost, odnosno bitna obilježja ratnog angažmana. 3. Osporavana rješenja donesena su u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3077/20-7 od 31. svibnja 2022. godine. Tom je presudom poništeno prijašnje drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari, uz vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. 

3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Osporavano rješenje nije valjano obrazloženo. Izvedeni personalni dokazi u suprotnosti su s materijalnom dokumentacijom s kojom navodno raspolaže tuženik, te u koju tužitelju nije omogućen uvid. Nepristrani svjedoci potvrdili su da je tužitelj u odnosnom razdoblju bio na Sljemenu, gdje je držao straže, provodio obuku i druge aktivnosti. Tada su se na Sljemenu miješale različite postrojbe, pa nije odlučna činjenica da svjedoci nisu znali pripadnik koje postrojbe je bio tužitelj. Pritom nije na tužitelju vođenje ispravne službene evidencije. Navode tužitelja u ponovnom postupku potvrdio je još veći krug ljudi. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da sam riješi stvar usvajanjem predmetnog zahtjeva tuženika, podredno da predmet vrati tuženiku na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 1.492,50 eura, uvećano za PDV.

4.                 Tuženik u odgovoru na tužbu te ostaje, u osnovi, kod navoda osporenog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5.                 Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovoga upravnog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

6.                 Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 6. rujna 2023., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.                 Prema članku 3. stavku 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, 98/19 i 84/21, u nastavku teksta: ZHB), hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Odredbom stavka 2. navedenoga članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. toga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. godine.

8.                 Radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja, pretpostavka odgovarajuće institucionalne / formacijske pripadnosti nekoj od službenih postrojbi Republike Hrvatske (čl. 3. st. 1. ZHB-a) i pretpostavka bitnih obilježja ratnog angažmana (čl. 3. st. 2. ZHB-a) propisane su kumulativno. Izostanak makar jedne od navedenih pretpostavki čini zapreku za priznavanje braniteljskog statusa. 

9.                 Ništa u navodima sâmog tužitelja, niti u iskazima svjedoka saslušanih u upravnom postupku, ne upućuje na to da se konkretni angažman tužitelja može podvesti pod aktivnosti iz članka 3. stavka 2. ZHB-a. Ovo utvrđenje dovoljno je za odbijanje tužbenog zahtjeva. 

10.             Sud pritom naglašava da neprijateljskom djelovanju (npr. raketiranju sljemenskog odašiljača) mogu biti izložene i osobe koje nisu u formacijskom obrambenom svojstvu. Uzgredno, takva izloženost ionako ne može činiti podlogu za priznavanje braniteljskog statusa za višemjesečno razdoblje. 

11.             Podredno, Sud je suglasan i s argumentacijom tuženika u prilog zaključku da u odnosu na tužitelja nije ispunjena ni kumulativna pretpostavka formacijske pripadnosti iz članka 3. stavka 1. ZHB-a, uključujući s time povezanu tuženikovu ocjenu cjeline dokaznog materijala formiranog u upravnom postupku. Pritom nisu cijenjeni samo materijalni dokazi, nego i oni personalni, i to braniteljsko / formacijsko svojstvo saslušanih svjedoka i sadržaj njihovih iskaza, kao i navoda sâmog tužitelja. Tuženikova je argumentacija tužitelju poznata, a u ključnim je dijelovima prenesena prethodno u ovom obrazloženju. 

12.             Usto, iako je notorno da evidencije u toj ranoj fazi Domovinskog rata nisu vođene precizno i sveobuhvatno, tužitelj tvrdi da je na Sljemenu bio angažiran više od dva i pol mjeseca, što umanjuje vjerojatnost tvrdnje da je ondje bio pripadnik neke od hrvatskih obrambenih postrojbi iz članka 3. stavka 1. ZHB-a a da o tome u službenim evidencijama ne postoji nijedan trag, a naročito ne da je to slučaj u gardijskoj brigadi. Nije riječ o kratkom razdoblju, niti o području na liniji bojišnice i s time skopčanim teškoćama. Činjenica boravka na Sljemenu u konkretnom razdoblju i okolnostima sâma po sebi ne znači da je tužitelj tamo morao boraviti u svojstvu pripadnika neke od postrojbi iz članka 3. stavka 1. ZHB-a, napose ne u okolnostima rane faze Domovinskog rata. Povezano s time, na stranci na čiji je zahtjev pokrenut upravni postupak je da ponudi odnosno podnese dokaze u prilog osnovanosti zahtjeva (čl. 47. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Sud ne nalazi da su javnopravna tijela u predmetnom postupku propustila poduzeti neku od radnji koje je - pri dokazima dostavljenima od strane tužitelja - bilo nužno i razumno provesti radi ispunjenja obveza koju službene osobe imaju u cilju ostvarenja načela utvrđivanja materijalne istine u postupcima koji se pokreću na zahtjev stranke (čl. 8. ZUP-a, vezano uz čl. 47. toga Zakona). Usto, u većini pravnih područja, uključujući predmetno, razlika u dokaznim sredstvima kojima raspolažu stranke pravno je relevantna. 

13.             Tužitelj je predložio pribaviti tuženikovo očitovanje o tome postoje li osobe kojima je priznato usporedivo pravo kakvo traži tužitelj. Međutim, ne vode se službene evidencije s usporednim podacima o pojedinim činjeničnim okolnostima koje bi mogle ukazivati na ratni angažman različitih osoba. Na stranci koja je pokrenula upravni postupak je u tom postupku iznijeti tvrdnju da takve osobe postoje i to dokazati ili predložiti odgovarajuće dokazivanje (čl. 47. ZUP-a). Tužitelj je to mogao učiniti u predmetnom upravnom postupku, a može to učiniti i pokrene li novi upravni postupak, ako i kada pribavi nove dokaze u prilog ispunjavanja pretpostavki iz članka 3. stavaka 1. i 2. ZHB-a. Što se tiče očitovanja Središnjeg vojnog arhiva i Hrvatske kopnene vojske, tužitelju je na raspolaganju pravo razgledavanja spisa postupka, uz posebno predviđenu pravnu zaštitu u slučaju odbijanja zahtjeva za razgledavanje ili pri šutnji uprave u odnosi na takav zahtjev (čl. 84. ZUP-a). U osnovi, tužitelj pokušava steći braniteljski status po osnovi pripadnosti 1. gardijskoj brigadi (zasad) isključivo na temelju iskaza svjedoka koji nisu bili pripadnici te brigade, niti im je za sporno razdoblje priznat braniteljski status, niti iz njihovih iskaza, ali ni iz navoda sâmog tužitelja, proizlazi da su bili ratno angažirani u smislu članka 3. stavka 2. ZHB-a, k tomu za boravak na području izvan bojišta, dakle očito bez valjane pravne osnove.

14.             Sud podsjeća da je izneseno u točkama 11., 12. i 13. ovog obrazloženja tek podredna elaboracija sudske odluke, podupiruća u odnosu na ključni razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva iznesen u točki 9. obrazloženja, podlogu za koji razlog ponajprije i u dovoljnoj mjeri daju navodi sâmog tužitelja.

15.             Sud utvrđuje da su javnopravna tijela u ponovnom postupku u bitnome postupila prema uputama iz upravnosudske presude od 31. svibnja 2022. godine.

16.             Moguće je da je tužiteljev angažman u spornom razdoblju povezan s Domovinskim ratom u određenoj mjeri doprinio ratnom naporu, ali nije riječ o doprinosu koji je obuhvaćen priznavanjem braniteljskog statusa po ZHB-u, niti se, općenito, prema tome Zakonu status branitelja, uz pripadajuća prava, ostvaruje za sve oblike doprinosa obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Pri različitom stupnjevanju pojedinih vrsta ratnog angažmana, Hrvatski sabor je, u svojstvu zakonodavca, primijenio svoju Ustavom priznatu legislativnu autonomiju pri uređenju društvenih odnosa (čl. 1. st. 3., čl. 2. st. 4. podst. 1., čl. 71. i čl. 81. podst. 2. Ustava Republike Hrvatske). U odnosu na sporno razdoblje tužitelj možebitno ispunjava pretpostavke za priznavanje svojstva sudionika Domovinskog rata (čl. 15. ZHB-a, vezano uz Pravilnik o načinu ostvarivanja statusa sudionika Domovinskog rata, „Narodne novine“, broj 127/21). Ovo svojstvo različito je od položaja hrvatskog branitelja, te se ne utvrđuje u postupku priznavanja braniteljskog statusa. Ishod ovoga spora nije zapreka da tužitelj bude priznat sudionikom Domovinskog rata. S druge strane, ova presude ne prejudicira ishod odlučivanja o takvome možebitnom zahtjevu.

17.             Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

18.             Tužitelj je izgubio upravni spor, pa je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova spora (čl. 79. ZUS-a). Podredno, ni u slučaju uspjeha tužitelja u sporu ne bi bio prihvaćen dio troškovnika što se odnosi na sastav podneska od 9. veljače 2023., sadržaj kojeg je mogao biti iznesen i na raspravi, za pristup na koju bi tužitelju, da je uspio u sporu, bila dosuđena naknada troška.

19.             Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju članka 135. ZHB-a.

U Rijeci 7. rujna 2023. 

                                                                                                                                                                        Sudac

dr. sc. Alen Rajko

              Uputa o pravnom lijeku: 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.