REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: 18 Kž-470/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika SN i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 222. st.3. u svezi čl. 221. st. 2. i 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/015, 101/17, 118/18 i 126/19– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj K-46/2022 od 2. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 2. lipnja 2025., Općinski sud u Šibeniku temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12,143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19 i 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) I. okrivljenika SN oslobodio je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti, teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, označeno i kažnjivo po čl. 222. st. 3. u svezi čl. 221. st.1. i 2. KZ/11, a II. okrivljenika „ABC“ d.o.o. da bi počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti, teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, označeno i kažnjivo po čl. 222. st. 3. u svezi čl. 221. st. 1. i 2. KZ/11 u svezi čl. 3. st. 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.
1.1. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč.1. do 5. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka, te nužni izdaci izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava Republike Hrvatske.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetništva nije podnesen.
4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
5. Žalba nije osnovana.
6. Naime, suprotno žalbenim navodima ODO u Šibeniku, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove državni odvjetnik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo paušalno i bez konkretnih obrazloženja polemizira s razlozima oslobađajuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaze oštećenika NN i svjedoka ZN, koje prvostupanjski sud prihvaća kao suglasne, logične i uvjerljive i nije našao razloga ne ukazati im vjeru. Naime, razmatrajući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao sud prvog stupnja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.
6.1. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud navodi da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je skela koja je u fotografijama elaborata lica mjesta u centru fotografije, a koji elaborat su napravili službenici krim. policije PU Šibensko-kninske ,nakon izvršenog očevida od strane inspektora PN, kako to proizlazi iz njegovog iskaza, skela nekog drugog izvođača u radovima u kinu ... u [adresa], naručitelja ..., na fotografijama da je skela s koje je pao oštećeni NN, međutim radi se o skeli drugog izvođača, a ne skeli II. okrivljenog.
6.2. Nedvojbeno je da je inspektor PN sastavio zapisnik o očevidu o skeli sa koje je pao oštećeni, i koja nije skela koju je postavio II. okrivljenik i na kojoj je radovima rukovodio I. okrivljenik. Radi se o nepropisnoj skeli bez zaštitne ograde, kako to pokazuju fotografije fotoelaborata i ona je fotografirana iz razloga što je upravo sa te skele pao oštećeni radnik NN, što također proizlazi iz svih iskaza saslušanih svjedoka, a nesporno je da se radi o skeli koju nije postavio II. okrivljenik.
6.3. Osim toga iz iskaza oštećenika NN kao i iskaza svjedoka ZN, drugog radnika koji je utuženog događaja tu radio, proizlazi da I. okrivljenik nije naložio oštećenom radniku da koristi predmetnu skelu koja nije u vlasništvu II. okrivljenog, već dapače iz iskaza oštećenog i u prethodnom postupku i u ponovljenom postupku proizlazi da se on samoinicijativno popeo na tu tuđu skelu, skelu drugog izvođača radova, i da ga je I. okrivljenik upozorio i rekao mu da se ne penje na tu skelu, ali je on to napravio samoinicijativno, i da nikad prije i nikad poslije nisu koristili ovu skelu drugog izvođača, koja zaista nije imala zaštitnu ogradu, kako to proizlazi iz fotografija fotoelaborata, koja upravo u centru prikazuje ovu skelu drugog izvođača. I svjedok ZN potvrđuje da je oštećenik bio upozoren i od njega osobno i od I. okrivljenika da se ne penje na tu skelu i NN da se sam penjao na tu skelu.
6.4. Ovakvi iskazi oštećenika i navedenog svjedoka potvrđuju obranu I. okrivljenika SN koji je naveo kako je oštećenog upozorio da se ne penje na tu skelu, te mu je rekao „S ne penji se tu, kad je vidio da se on hoće popeti na tu skelu, on ga je zaustavljao i upozoravao da se ne smije popeti na tu skelu. Stoga prvostupanjski sud s pravom prihvaća obranu I. okrivljenika kao logičnu, životnu i vjerodostojnu, jer je njegova obrana u cijelosti potkrijepljena provedenim dokazima, kako je prethodno obrazloženo.
6.5. Činjenica što se I. okrivljenik nalazio u utuženom prostoru u kome su izvedeni radovi, a pored činjenice da se oštećenik samoinicijativno popeo na skelu nesporno drugog izvođača radova, koja skela je bila postavljena bez zaštitne ograde , ne dovodi do kaznene odgovornosti I. i II. okrivljenog, da bi prouzročili tešku tjelesnu ozljedu kod oštećenog, kako ih se to tereti predmetnom optužnicom, zbog čega ih je valjalo osloboditi od optužbe, kakao to pravilno prvostupanjski sud.
6.6. Prema tome, prvostupanjski sud je temeljem odredbe čl. 9. st. 1. i čl. 418. st. 1. ZKP/08 proveo sve dokaze za koje je smatrao da ih je potrebno provesti radi pravilnog presuđenja, te činjenično stanje ni u čemu nije ostalo nepotpuno niti pogrešno utvrđeno i prvostupanjski sud je iznio dostatne razloge za donošenje oslobađajuće presude protiv I. i II. okrivljenika, jer tijekom postupka nije dokazano da su se u ponašanju I. i II. okrivljenika ostvarila obilježja predmetnog kaznenog djela iz čl. 221. st. 2. i 1. KZ/11.
6.7. Dakle, žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer je ono pravilno i potpuno utvrđeno glede kaznenog djela za koje su I. i II. okrivljenici oslobođeni od optužbe.
6.8. Slijedom iznijetog nije osnovana žalbe državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno okrivljenike oslobodio od optužbe za učin inkriminiranog kaznenog djela.
7. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru 9. rujna 2025.
Zapisničar
Predsjednica vijeća
Marina Horvat
Dijana Grancarić
