Poslovni broj: UsI-3271/2023-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, uz sudjelovanje Sanje Kobilšek Ponjan, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PG iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Dejan Uljarević, odvjetnik u Zagrebu, Nikole Jurišića 2, protiv tuženika Grada Varaždinske Toplice, Ulica maršala Tita 4, Varaždinske Toplice, zastupanog po gradonačelnici VG, radi prestanka službe, dana 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Grada Varaždinske Toplice, Gradonačelnice KLASA: UP/I-080-07/21-01/1, URBROJ: 2186-26-03-23-30 od 5. lipnja 2023.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici PG, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iznos od 3.750,00 EUR na ime troškova ovog upravnog spora, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog spora u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-080-07/21-01/1, URBROJ: 2186-26-03-23-30 od 5. lipnja 2023. utvrđuje se da tužiteljici, imenovanoj na radno mjesto Pročelnice Jedinstvenog upravnog odjela Grada Varaždinskih Toplica, temeljem rješenja od 7. studenog 2023., na neodređeno vrijeme, u Jedinstvenom upravnom odjelu Grada Varaždinskih Toplica, sukladno Pravilniku o unutarnjem redu Gradske uprave Grada Varaždinskih Toplica od 17. ožujka 2014. i Izmjeni Pravilnika o unutarnjem redu Gradske uprave Grada Varaždinskih Toplica od 15. listopada 2014. u kategoriji I., potkategorija glavni rukovoditelj 1. klasifikacijski rang, prestaje služba i radni odnos po sili zakona 19. veljače 2016.

2. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi kako su u ovoj upravnoj stvari sudovi više puta odlučili u korist tužiteljice, te je razvidno da tuženik opetovano negativno ocjenjuje tužiteljicu jer je ne želi vratiti na posao. Izlaže kronologiju postupanja koje je prethodilo osporavanom rješenju te ističe kako tuženik ustraje u nepostupanju po sudskim odlukama, jer su sva ranija rješenja kojima je tužiteljica ocijenjena sa „ne zadovoljava“ pravomoćno poništena, dok se u odnosu na posljednje rješenje tuženika o ocjenjivanju tužiteljice, doneseno 15. svibnja 2023. vodi upravni spor, slijedom čega nikako ne može biti utvrđeno da joj je prestala služba retroaktivno sa 19. veljače 2016., jer je posljednje (četvrto) rješenje uručeno tužiteljici 23. svibnja 2023. Ističe kako tuženik ne postupa u skladu s pravnim shvaćanjem iz presuda upravnih sudova, te da pobijano rješenje može biti doneseno jedino s datumom 23. svibnja 2023., a nikako s datumom 19. veljače 2016., kako nezakonito ustraje tuženik. Nadalje, prigovara da joj prije donošenja rješenja o ocjeni od 15. svibnja 2023. nije dana mogućnost da se očituje o svim činjenicama i okolnostima bitnim za rješavanje ove stvari, pa se i iz tog razloga ne može zakonito odrediti prestanak radnog odnosa tužiteljice. Zaključno navodi da je u parničnom postupku ostvarila pravo na naknadu plaće radnog mjesta od 19. veljače 2016. do 30. rujna 2018. Predlaže poništiti osporavano rješenje, sve uz zahtjev za naknadu troškova ovog spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 EUR.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Smatra da je zakonito utvrđen prestanak rada tužiteljice s ranijim datumom jer se vodilo računa o dosegu upravne stvari. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u predmetni sudski spis, kao i presude ovog Suda poslovni broj: UsI-985/16 (potvrđena presudom Visokog upravnog suda Usž-777/18 od 30.5.2018.), presude poslovni broj: UsI-531/19 (potvrđena presudom Visokog upravnog suda Usž-1009/21 od 7.10.2021.), kao i u presudu UsI-338/22 (potvrđena presudom Visokog upravnog suda Usž-4316/22 od 2.3.2023.).

4.1 Dana 8. srpnja 2025. i 9. rujna 2025. održane su usmene i javne rasprave, u prisutnosti tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog spora.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanje, Sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Iz osporavanog rješenja proizlazi da je tužiteljici utvrđen prestanak radnog odnosa primjenom članka 97. stavak 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, broj: 86/08, 61/11, dalje: ZSNLPS) jer je utvrđeno da je dva puta uzastopce ocijenjena sa ocjenom „ne zadovoljava“.

6.1 Tuženik se u osporavanom rješenju poziva na „teleološko tumačenje članka 97. st. 2. ZSNLP“, dok se u odgovoru na tužbu poziva na članak 115. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09., dalje: ZUP) i ustraje da je radni odnos tužiteljice mogao prestati jedino 19. veljače 2016., kao dan izvršnosti rješenja tuženika donesenog u ranijem postupku.

6.2 Tijekom spora tuženik predlaže prekinuti ovaj spor do okončanja upravnog spora ovog suda posl. broj: UsI-2657/23 jer smatra da je riječ o prethodnom pitanju.

7. Prema podacima spisa Sud nalazi da nije sporno da je tužiteljica rješenjem tuženika od 31. svibnja 2015. za 2014. godinu ocijenjena negativnom ocjenom i to je rješenje postalo pravomoćno, jer tužiteljica protiv istog nije pokretala upravni spor.

7.1 Međutim, rješenje tuženika o ocjeni tužiteljice za 2015. godinu je u upravnim sporovima više puta poništavano, da bi tuženik o tome donio (četvrto) rješenje od 23. svibnja 2023., protiv kojeg je tužiteljica pokrenula novi upravni spor pred ovim Sudom (pod poslovnim brojem: UsI-2657/23).

8. Sud nije našao osnovanim prijedlog tužiteljice da se ovaj spor prekida do pravomoćnog okončanja spora UsI-2657/23, jer je prema podacima spisa dostatno utvrđeno da je osporavano rješenje tuženika nezakonito.

9. Naime, već u odnosu na datum prestanka radnog odnosa službenice na koji ukazuje tužiteljica, Sud nalazi da odredba članka 97. stavka 2. ZSNLPS- a jasno i nedvosmisleno propisuje da službeniku koji je dva puta uzastopce ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“ prestaje služba po sili zakona danom izvršnosti zadnjeg rješenja o ocjenjivanju.

10. Navedena zakonska odredba nije u koliziji s člankom 115. ZUP-a, kako to pogrešno smatra tuženik, u kom smislu nije niti prethodno pitanje da li zakonito kasnije doneseno rješenje o ocjeni tužiteljice, jer su rješenja od 19. veljače 2016. i 8. siječnja 2019. poništena, a poništavanjem su ista stavljena izvan snage kao i svi pravni učinci koje su ona proizvela od trenutka kada su počela važiti.

10.1 Jednako pravno shvaćanje zauzeto je i u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Usž-777/18 od 30. svibnja 2018. (kojom je potvrđena presuda ovog Suda UsI-985/16 od 29. studenog 2017.) i Usž-4316/22 od 2. ožujka 2023. (kojim je potvrđena presuda ovog Suda UsI-338/22 od 16. rujna 2022.), u upravnim sporovima koje je tužiteljica vodila protiv tuženika u istog stvari.

11. Slijedom svega navedenog, po ocjeni Suda tužiteljica osnovano prigovora da je osporavanim rješenjem (opetovano) povrijeđen zakon na njenu štetu, zbog čega je tužbeni zahtjev usvojen, te je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništeno osporavano rješenje tuženika (točka I. izreke).

12. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora na ime zastupanja po odvjetniku, ovaj Sud je primjenom odredbe članka 144. stavak 4. i 147. st. 1. ZUS-a, a s obzirom na uspjeh tužiteljice u ovom sporu, odredio da je njen zahtjev opravdan u odnosu na tri (3) tražene radnje zastupanja i to za 1) sastav tužbe i zastupanje na dvije rasprave (od 8. srpnja 2025. i 9. rujna 2025.), u vezi čega tužiteljici na temelju Tbr. 27/1 i 52/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) pripada po 500 bodova za pojedinu radnju, što uz vrijednost boda od 2 EUR i pripadajući PDV, iznosi ukupno 3.750,00 EUR. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

13. Sud nije našao osnovanim traženi trošak sa sastav dva (2) podneska tužiteljice. Naime podneskom od 22.12.2013. tužiteljica daje očitovanje na odgovor na tužbu te u bitnom ponavlja navode iznesene u tužbi (za sastav koje joj je priznata naknada), dok podnesak od 9. srpnja 2025. predstavlja kraće očitovanje o prijedlogu tuženika da se spor prekine, o čemu se tužiteljica očitovala i na raspravi održanoj 8. srpnja 2025. (za koju joj je priznata naknada). Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Sudac

Hrvoje Miladin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. Odvjetnik Dejan Uljarević, e-kom

2. Grad Varaždinske Toplice, Gradonačelnica

3. U spis