Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3081/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i suca izvjestitelja, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ČS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mari Ivančić, odvjetnici u Sesvetama, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-243/2019-68 od 30. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja LS kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-243/2019-68 od 30. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja LS za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 471,44 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženici ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju i to LS s prebivalištem [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 8.114,57 EUR / 61.139,20 kn, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koje kamate teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 2.200,00 EUR sve sa zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žalbu podnosi tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Posebice upućuje na žalbeni razlog iz članka 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Naime, tužitelj ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio temeljem kojih činjenica i dokaza je utvrdio da bi tužitelj zasigurno imao saznanja o nepovoljnim okolnostima na strani tuženika. Tužitelj ističe kako tuženik uopće nije dokazao da je, u vrijeme potpisivanja ugovora, bio u stanju nužde i teške materijalne situacije niti da je ugovor potpisan radi lakomislenosti tuženika ili prisile koju je tužitelj izvršio nad tuženikom. Nadalje, tužitelj smatra da nije dokazana povezanost trećih osoba i tužitelja. Ističe da je društvo Optimus artis d.o.o. bilo posrednik tuženice te se u tom svojstvu i obratilo tužitelju. Tužitelj ističe da ne može trpjeti štetne posljedice trećih osoba koje su različite od njega. Tužitelj smatra da je nejasno od kakvog su utjecaja kazneni predmeti na koje se sud poziva, budući da tužitelj nije okrivljenik u tim predmetima. Okolnost da je tuženik eventualno oštećen kaznenim djelima koja se stavljaju na teret trećim osobama različitim od tužitelja ne može biti od utjecaja na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika, tim više što je tužitelj ispunio u cijelosti sve svoje obveze preuzete predmetnim ugovorom o zajmu. Ističe da je prvostupanjski sud donio arbitrarnu odluku koja nije u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu. Slijedom navedenog, razvidno je kako je pogrešan zaključak suda da tuženiku nije bio isplaćen ugovoreni iznos. Također smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tuženica temeljem predmetnog ugovora nije primila ništa, budući da se u predmetnom spisu nalazi isplatnica kojom se potvrđuje da je tuženici isplaćen novac i koju je tuženica nesporno potpisala. Dakle, iz materijalne dokumentacije proizlazi da je tuženiku isplaćen ugovoreni iznos, a čak i da tuženiku nije isplaćen ugovoreni iznos, isto ne može imati utjecaj na prava tužitelja jer je on (tužitelj) ispunio svoju obvezu iz ugovora o zajmu, a eventualni odnosi tuženika i trećih osoba nisu predmet ovog spora. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tuženika da nadoknadi troškove postupka tužitelju. Podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak pred drugim sucem pojedincem. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 471,44 EUR, i to: trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR te trošak sudske pristojbe u iznosu od 158,94 EUR.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.114,57 EUR (61.139,20 kn), sa zakonskom zateznom kamatom, koji iznos novca je tužitelj, kao zajmodavac, predao tuženici, kao zajmoprimcu, temeljem Ugovora o zajmu od 20. veljače 2012. godine.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u pobijanom dijelu nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

8. Iz dokumentacije koja prileži spisu, točnije Ugovora o zajmu broj: LI/2012-02-20 od 20. veljače 2012. godine (list 4 – 5 spisa) te Isplatnice broj: LI/2012-02-20 od 20. veljače 2012. godine (list 42 spisa) proizlazi kako su parnične stranke sklopile ugovor o zajmu temeljem kojeg je tužitelj, kao zajmodavac, pozajmio tuženici, kao zajmoprimcu, iznos od 44.200,00 kn. Nadalje, tuženica je svojim potpisom na isplatnici potvrdila primitak pozajmljenog iznosa.

9. Tuženica u tijeku postupka nije osporavala da je potpisala navedene isprave, međutim, u ovom postupku je sporno je li tuženica zaprimila ugovoreni iznos novca, bez obzira na to što je svojim potpisom potvrdila primitak novca. Dakle, u ovom postupku je sporno je li tužitelj ispunio svoju obvezu prema tuženici te predao ugovoreni iznos novca.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tuženica po inicijalnoj ponudi kreditnog ureda nepoznatog naziva koji se nalazio u [adresa] podigla kredit u iznosu od 30.000,00 kn

- da je tuženica, premda je zaprimila iznos od 30.000,00 kn, sklopila Ugovor o zajmu broj [broj kredita] s firmom NOVA RAZINA d.o.o. dana 15. lipnja 2009. i to na iznos od 87.500,00 kn

- da je tuženica, radi osiguranja potraživanja iz gore navedenog ugovora, potpisala bjanko zadužnicu na iznos od 100.000,00 kn, a koja je ovjerena kod javnog bilježnika Sanje Škrinjar iz Zagreba pod brojem Ov-2729/2009 dana 15. lipnja 2009.

- da je u navedenoj zadužnici kao vjerovnik navedeno društvo Usluge Axia d.o.o., a ne društvo Nova razina d.o.o.

- da je tuženica svoje dugovanje vraćala uplatama na račun različitih pravnih osoba, i to: Tramontana nautika d.o.o., Mandat d.o.o., Celestin savjetovanja d.o.o., Algidus d.o.o.

- da je društvo Usluge Axia d.o.o. aktiviralo gore navedenu zadužnicu putem Financijske agencije, tj. pokrenulo postupak naplate pred FINA-om, a radi ustezanja novčanih sredstava s računa tuženice

- da je tuženica, dana 3. svibnja 2011., sklopila nagodbu s društvom Nova razina d.o.o., a kojom je utvrđeno da će tuženica uplatiti iznos od 9.869,00 kn i time u cijelosti otplatiti svoje dugovanje prema društvu Nova razina d.o.o. temeljem

Ugovora o zajmu [broj kredita]

- da je tuženica uplatila iznos od 9.869,00 kn u korist društva Tramontana nautika d.o.o.

- da je, unatoč zatvaranju duga, društvo Usluge Axia d.o.o. i dalje nastavilo s provedbom postupka naplate pred FINA-om

- da je tuženica došla u kreditni ured radi razjašnjenja zašto se i dalje provodi postupak naplate, unatoč zatvaranju duga, a kojom prilikom joj je rečeno da njezin dug iznosi 44.200,00 kn te da treba potpisati novi ugovor o zajmu, koji ugovor je predmet ovog postupka

- da tužitelj je bio naveden kao zajmodavac po novom ugovoru o zajmu, ali da nije bio prisutan sklapanju ugovora

- da tuženica potpisala ugovor o zajmu, ali da nije zaprimila iznos od 44.200,00 kn

- da je tuženica potpisala i Opće uvjete društva Optimus artis d.o.o., u kojim se navodi da je to društvo posrednik za ostvarivanje zajmova

- da je, nakon svega navedenog, tuženica podnijela kaznenu prijavu radi kaznenog djela protiv imovine, tj. lihvarskog ugovora

11. Prilikom utvrđivanja gore navedenih činjenica, prvostupanjski sud je izvršio uvid u pravomoćne kaznene presude koje je tuženica dostavila u spis predmeta.

12. Iz pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 29. travnja 2014. godine, poslovni broj: KOV-US-38/14 (list 63 – 76 spisa) u kojoj su kao okrivljenici naznačeni ZS, OS, BS i US proizlazi da su se navedene osobe, skupa s drugim fizičkim osobama (MS, PS, SS itd.) povezale u zajedničko djelovanje s podijeljenim ulogama prilikom davanja zajmova zainteresiranim osobama uz ugovaranje nerazmjerne koristi na način da su u pisanim ugovorima navedeni iznosi zajma koji su bili znatno veći od iznosa stvarno danog zajma te su ugovorene i obračunate kamate na iznos ugovorenih, a ne stvarno isplaćenih iznosa, a ugovarane su novčane kazne za odstupanje od dogovorene dinamike povrata zajma, uz osiguranje povrata zajma polaganjem bjanko zadužnica, čekova ili zalaganjem nekretnina ili vozila veće vrijednosti od stvarno danih zajmova. Radi prikrivanja stvarne naravi tih pravnih poslova su osnovana različita trgovačka društva, između ostalog i: Nova razina d.o.o., Optimus artis d.o.o., Usluge axia d.o.o., Mandat d.o.o. . Tramontana nautika d.o.o., Algidus d.o.o. i Celestin savjetovanja d.o.o. Osim tih društva, osnovane su i poslovnice naziva „kreditni uredi“. Nakon što su zainteresirane osobe potpisali prvi ugovor o zajmu, okrivljenici su od zajmoprimaca zahtijevali sklapanje daljnjih ugovora koji su glasili na veće iznose, bez stvarnog daljnjeg davanja novca u navedenim iznosima, a sve kako bi stvorili što veći iznos duga, na što su zajmoprimci pristajali zbog prijetnje aktiviranja već nerazmjerno ugovorenih sredstva osiguranja, bez obzira na iznos već do tada izvršenog povrata duga. Time su okrivljenici počinili kaznena djela zločinačkog udruženja i lihvarskog ugovora.

13. Iz pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 30. rujna 2015. godine, poslovni broj: K-US-36/15 (list 220 - 285 spisa) u kojoj je kao okrivljenica naznačena ES također proizlazi sve što je navedeno u presudi koja je navedena pod točkom 12. obrazloženja. Nadalje, u ovoj presudi je kao oštećenik kaznenog djela navedena ČS (list 278 spisa) te je izričito navedeno da su s njom u više navrata sklopljeni ugovori o zajmu kojima joj je stvarno pozajmljeno 45.000,00 kn, ali temeljem tih ugovora su pribavljeni novac i druga imovina u iznosu od najmanje 410.839,00 kn, čime je ČS oštećena za najmanje 227.047,00 kn.

14. Slijedom navedenog, uzevši u obzir pravomoćne kaznene presude i materijalnu dokumentaciju koju je dostavila tuženica, ovaj sud drugog stupnja prihvaća činjenične zaključke prvostupanjskog suda da je društvo Nova razina d.o.o. pozajmilo tuženici iznos od 30.000,00 kn, a da je potpisala ugovor koji glasi na znatno veći iznos od 87.500,00 kn te da je potpisala bjanko zadužnicu koja glasi na iznos od 100.000,00 kn. Također, prihvaćaju se činjenični zaključci da je tuženica zajam vraćala različitih pravnim osobama (Tramontana nautika d.o.o., Mandat d.o.o., Celestin d.o.o., Algidus d.o.o.), kao i da je društvo Usluge axia d.o.o. pokrenulo postupak naplate pred Financijskom agencijom temeljem potpisane bjanko zadužnice, budući da su te pravne osobe su bila osnovane i zajedno povezane u svrhu ostvarivanja nerazmjerne imovinske koristi. Naime, način djelovanja spomenutih pravnih osoba proizlazi iz pravomoćnih kaznenih presuda, u kojima je kao oštećenik navedena i tuženica.

15. Nadalje, iz činjeničnog obrazloženja pravomoćnih kaznenih presuda proizlazi da su oštećenicima kasnije predočeni daljnji ugovori o zajmu koji su glasili na veće iznose, bez stvarnog daljnjeg davanja novca u navedenim iznosima, a sve kako bi se stvorio što veći iznos duga, a na što su oštećenici pristajali zbog prijetnje aktiviranja već nerazmjerno ugovorenih sredstva osiguranja. Tuženica u tijeku postupka ističe kako se to i dogodilo u ovom konkretnom predmetu, tj. da joj nije predan novac koji je predmet ugovora o zajmu, a na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje prema tuženici.

16. Tužitelj ističe kako pravomoćne kaznene presude protiv drugih fizičkih osoba ne utječu na ugovorni odnos između njega i tuženice te da je on ispunio svoju obvezu na način da je predao ugovoreni iznos novca tuženici. Tužitelj ističe da je, u sklapanju ugovora o zajmu, sudjelovalo društvo Optimus artis d.o.o. kao posrednik na strani tuženice, a da je on postupao u dobroj vjeri te da eventualno prijevarno postupanje posrednika ne može utjecati na njegovo pravo da traži povrat zajma od tuženice.

17. Iz pravomoćnih kaznenih presuda proizlazi da je društvo Optimus artis d.o.o. bilo osnovano radi ostvarivanja nerazmjerne imovinske koristi sklapanjem fiktivnih ugovora o zajmu. Također valja napomenuti da je tužitelj LS bio direktor društva Nova razina d.o.o., koje je isto bilo osnovano radi ostvarivanja nerazmjerne imovinske koristi, te da je zastupao to društvo pojedinačno i samostalno, a tu činjenicu tužitelj nije niti osporavao.

18. Što se tiče tvrdnji tužitelja da je on ispunio sve svoje obveze u dobroj vjeri, valja istaknuti da u tijeku postupka tužitelj ne navodi na koji je točno način ispunio svoje obveze, tj. je li isplatio novac na račun tuženice ili na račun društva Optimus artis d.o.o., a koje je bilo posrednik ugovora o zajmu, ili je pak predao novac u gotovini tuženici ili društvu Optimus artis d.o.o. Naime, niti iz Ugovora o zajmu broj: LI/2012- 02-20 od 20. veljače 2012. godine (list 4 – 5 spisa) niti iz Isplatnice broj: LI/2012-02- 20 od 20. veljače 2012. godine (list 42 spisa) nije vidljivo na koji je točno način tužitelj ispunio svoju obvezu, već jedino da tuženica potvrđuje primitak novca svojim potpisom, ali ne može se nikako zaključiti kako i na koji način je taj novac zaprimila.

19. Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi osnovanost tvrdnji tuženice da joj je prilikom sklapanja ugovora o zajmu nije predan nikakav novčani iznos te je u konkretnom slučaju bila žrtvom postupanja organizirane skupine ljudi sa ciljem sklapanja fiktivnih ugovora o zajmu, bez stvarnog daljnjeg davanja novca u ugovorenim iznosima. Premda tužitelj nije bio okrivljenik u pravomoćnim kaznenim presudama, isti je bio direktor društva Nova razina d.o.o., a koje je bilo jedno od mnogobrojnih trgovačkih društva koja su osnovana radi stjecanja nerazmjerne imovinske koristi sklapanjem fiktivnih ugovora o zajmu. Nadalje, tužitelj se poziva na posredništvo društva Optimus artis d.o.o. prilikom sklapanja ugovora o zajmu, a to društvo je također bilo osnovano radi nezakonitog djelovanja utvrđenog pravomoćnim kaznenim presudama. Radi navedenog, ugovor o zajmu koji je sklopljen posredništvom društva Optimus artis d.o.o. ne predstavlja vjerodostojan dokument za utvrđenje činjenice da je tuženici isplaćen pozajmljeni iznos, budući da je riječ o društvu kojeg je organizirana skupina ljudi koristila za sklapanje fiktivnih ugovora o zajmu, tj. ugovora o zajmu koji su glasili na novčane iznose, bez stvarnog daljnjeg davanja novca u navedenim iznosima zajmoprimcima.

20. Čak i da tužitelj nije bio upoznat sa nezakonitim djelovanjem društva Nova razina d.o.o., kojeg je zakonski zastupao, niti sa nezakonitim djelovanjem društva Optimus artis d.o.o., a koje je bilo posrednik na strani tuženice prilikom sklapanja ugovora o zajmu između njega i tuženice, ne može se utvrditi na koji je točno način on ispunio svoju obvezu prema tuženici, budući da ni na koji način ne ukazuje kako je predao pozajmljeni iznos tuženici, tj. je li isplatio novac na račun tuženice ili na račun društva Optimus artis d.o.o. ili je pak predao novac u gotovini tuženici ili društvu Optimus artis d.o.o. Dakle, budući da se modalitet ispunjenja ugovorne obveze ne može utvrditi, prvostupanjski sud osnovano zaključuje da tuženici ugovoreni novčani iznos nije predan od strane tužitelja.

21. Sva navedena utvrđenja upućuju na zaključak da tuženici nije bio predan ugovoreni novčani iznos, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

22. Međutim, ako bi se uzeli u obzir navodi tužitelja da tuženici nije predan novac isključivo radi prijevarnog postupanja društva Optimus artis d.o.o. kao posrednika pri sklapanju ugovora, takvo postupanje treće osobe utječe na pravo tužitelja da od tuženice potražuje ispunjenje ugovorne obveze. Drugim riječima, tužitelj smatra da tuženici nije isplaćen novac radi treće osobe, međutim, takvo postupanje treće osobe utječe na njihov ugovorni odnos jer društvo Optimus artis d.o.o. nije bilo ovlašteno raspolagati pozajmljenim iznosom novca na način da ga zaprimi od tužitelja te predaja posredniku sama po sebi ne predstavlja ispunjenje ugovorne obveze, već je posrednik dužan taj novac dalje proslijediti tuženici da bi se ugovor smatrao ispunjenim.

22.1. Naime, sukladno članku 837. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, dalje u tekstu: ZOO), nalog za posredovanje ne ovlašćuje posrednika da za nalogodavca primi ispunjenje obveze iz ugovora sklopljenog njegovim posredovanjem. Za to je potrebna posebna pisana punomoć.

22.2. Dakle, tuženica, kao nalogodavac, je morala dati pisanu punomoć društvu Optimus artis d.o.o. da bi ono u njeno ime moglo od tužitelja zaprimiti pozajmljeni iznos novca, a iz stanja spisa proizlazi da takva punomoć nije dana.

22.3. Predaja novca posredniku, bez posebne pisane punomoći, ne predstavlja ispunjenje obveze po ugovoru, a radi čega (ne)postupanje društva Optimus artis d.o.o. utječe na pravo tužitelja da potražuje pozajmljeni iznos od tuženice, budući da predaja novca posredniku ne znači da je ugovorna obveza prema tuženici ispunjena, osim ako je posrednik predao novac tuženici, a što se u konkretnom slučaju nije dogodilo.

23. Naime, ugovor o zajmu predstavlja dvostranoobvezan i konsenzualan pravni posao u sklopu kojega se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određen iznos novca, a zajmoprimac se obvezuje vratiti zajmodavcu poslije stanovitog vremena isti iznos novca (čl. 499 ZOO). Slijedom navedenog, obveza zajmoprimca je ovisna o obvezi zajmodavca, tj. tek kada zajmodavac preda novac zajmoprimcu nastaje obveza zajmoprimca da taj isti iznos novca vrati.

24. Budući da tuženica, temeljem predmetnog ugovora o zajmu, nije zaprimila ugovoreni iznos novca, ne postoji njena obveza da taj iznos novca vrati tužitelju, a radi čega je tužbeni zahtjev neosnovan, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

25. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odluka o trošku, sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP.

26. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te primjenom odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

27. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe, budući da sa žalbom nije uspio (točka II. izreke drugostupanjske presude).

U Zagrebu, 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić