Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
GžR-83/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Jasmine Crnić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽUF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d. iz Zagreba, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćnicima Sanji Tambić i Lani Dodig, odvjetnicama iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7406/2020-52 od 24. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7406/2020-52 od 24. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III izreke.
II Uvažava se djelomično žalba tužitelja te se preinačava odluka o troškovima postupka sadržana u točki IV izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7406/2020-52 od 24. svibnja 2024. na način da se nalaže tuženiku da tužitelju pored već dosuđenog troška parničnog postupka u iznosu od 1.761,58 eura sa zateznim kamatama, naknadi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 9. rujna 2025. do isplate po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
„I Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., Heinzelova 70, 10000 ZAGREB, OIB: 23759810849, platiti tužitelju VUF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.326,51 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje
na iznos od 3.047,12 eura teku od dana 17. 07. 2020. g., pa do isplate, na iznos od 354,41 eura teku od dana 15. 09. 2019. g., pa do isplate,
na iznos od 918,39 eura teku od dana 15. 10. 2019. g., pa do isplate,
na iznos od 986,88 eura teku od dana 15. 11. 2019. g., pa do isplate,
na iznos od 244,63 eura teku od dana 15. 12. 2019. g., pa do isplate,
na iznos od 1.039,19 eura teku od dana 15. 01. 2020. g., pa do isplate, na iznos od 735,89 eura teku od dana 15. 02. 2020. g., pa do isplate,
II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 530,89 od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17.07.2020. godine do dana isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III Odbija se dio tužbenog zahtjeva za iznos od s iznosom od 3.124,09 eura zajedno sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17.07.2020. IV Nalaže se tuženiku tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.761,58 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
2. Protiv navedene prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i odluke o troškovima postupka s prijedlogom da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu sa navodima žalbe, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio u štetnom događaju 13. kolovoza 2019. kada je prilikom obavljanja redovnog rada stradao kao zaposlenik osiguranika tuženika, trgovačkog društva AD Plastik d.d. na način da je, prilikom kretanja kroz proizvodni pogon, nogom stao na poklopac šahta koji je puknuo te je tužitelj propao kroz otvor šahta i zadobio ozljede na temelju čega potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknada za povredu prava osobnosti i za tuđu pomoć u ukupnom iznosu od 6.171,61 eura, te ukupno 4.278,39 eura za izgubljenu zaradu, sve sa zateznim kamatama i uz naknadu parničnih troškova.
7. Među strankama nije bio sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, ni odgovornost, a sporna je i u ovoj fazi postupka samo visina tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na pravičnu novčanu naknada za povredu prava osobnosti i za tuđu pomoć.
8. Prvostupanjski sud je u postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:
- da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu u vidu distorzije lijevog koljena,
- da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 8 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 45 dana, slabog promjenjivog intenziteta 12-16 tjedana,
- da je tužitelj trpio primarni strah intenzivan i kratkotrajan u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jačeg intenziteta 8 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, te strah lakšeg stupnja oko 3-4 mjeseca,
- da ozljeda nije rezultirala trajnim posljedicama, niti naruženjem tužitelja,
- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u trajanju 3 do 4 sata dnevno tijekom 60 dana, a potom 1 do 2 sata dnevno tijekom naredna tri mjeseca,
- da je liječenje dovršeno 23. siječnja 2020.,
- da je tužitelj prema medicinskoj dokumentaciji spisa Pn-2321/19 isto koljeno ozlijedio i 31. siječnja 2019., a ta ozljeda nije bila sanirana do nastanka predmetnog štetnog događaja 13. kolovoza 2019. radi čega je vremenski tijek liječenja i trajanja tegoba nakon predmetne ozljede od 13. kolovoza 2019. bio produljen aproksimacijski do 50%.,
- da je tuženik u mirnom postupku naknadio tužitelju nesporni iznos neimovinske štete i tuđe pomoći u ukupnom iznosu od 530,89 eura.
9. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je na temelju odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 – dalje: ZOO), ocijenio da tužitelju pripada naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od ukupno 2.778,01 eura, te na temelju čl. 1093. st. 2. ZOO na ime pretrpljene imovinske štete na ime tuđe pomoći iznos od ukupno 800,00 eura, odnosno sveukupno 3.578,01 eura, pa je uzimajući u obzir nesporno isplaćeni iznos štete od 530,89 eura dosudio tužitelju iznos od 3.047,12 eura s pripadajućom zateznom kamatom od 17. srpnja 2020. do isplate. Tužitelju je također dosuđena i naknada štete zbog izgubljene zarade u zatraženom iznosu od ukupno 4.279,39 eura, a koji iznos nije predmet ovog žalbenog postupka (točka I. izreke). Također nije predmet žalbenog postupka niti u točki II izreke prvostupanjske presude dosuđena zakonska zatezna kamata na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 530,89 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17. srpnja 2020. do dana isplate. Preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.124,09 eura sa zateznim kamatama kao neosnovan i previsoko tražen sud je odbio (točka III. izreke), dok je o troškovima postupka odlučeno u točki IV. izreke primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP.
10. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjen bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
11. U odnosu na žalbene navode kojima tužitelj ističe da je dosuđeni iznos pravične naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje prenisko utvrđen, smatrajući da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio zadobivene tjelesne ozljede i tijek liječenja te okolnosti konkretnog slučaja, te da dosuđeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom i važećim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske valja reći da je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. ZOO i čl. 1093. ZOO odlučivši da visina pravične novčane naknade za neimovinsku štetu po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova i straha iznosi ukupno 2.778,01 eura te naknada pretrpljene imovinske štete na ime tuđe pomoći, iznosi 800,00 eura, odnosno da tužitelju nakon umanjenja za nesporno plaćeni iznos od 530,89 eura na ime pretrpljene neimovinske i imovinske štete pripada iznos od 3.047,12 eura.
12. Naime, tužitelj gubi iz vida činjenicu da je tužitelj prema medicinskoj dokumentaciji iz spisa Pn-2321/19 isto koljeno ozlijedio i ranije - 31. siječnja 2019., da ta ozljeda nije bila sanirana do nastanka predmetnog štetnog događaja 13. kolovoza 2019. radi čega je vještak utvrdio da je za očekivati da je zbog navedenog vremenski tijek liječenja i trajanja tegoba nakon predmetne ozljede od 13. kolovoza 2019. bio produljen aproksimacijski do 50%. Prvostupanjski sud je s obzirom na navedeno pravilno umanjio iznose koji bi tužitelju pripadali primjenom važećih Orijentacijskih kriterija VSRH, da nije bilo utjecaja te ranije ozljede na ocjenu fizičkih bolova i straha te potrebe za tuđom pomoći, te je pravilno odlučio o visini tužbenog zahtjeva u dijelu koji tužitelj pobija žalbom – za neimovinsku štetu i tuđu pomoć.
13. Žalba tužitelja u dijelu u kojem osporava odluku prvostupanjskog suda u dijelu odluke o troškovima postupka (točka IV izreke) djelomično je osnovana, a djelomično je neosnovana.
14. Naime, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio kao osnovan zahtjev za naknadu troškova sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 38/1 u vezi Tbr 7/1 Tarife), tužbe (Tbr. 7/1 Tarife), i tri podneska (Tbr. 8/1), a odbio tužitelja sa zatraženim troškovima za sastavljanje ostalih podnesaka, i to od 21. lipnja 2021., 23. studenoga 2021., 22. srpnja 2022.,14. listopada 2022., 8. prosinca 2022.,17. ožujka 2023.,27. travnja 2023., 7. rujna 2023, te 21. studenoga 2023. jer i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice s obzirom da požurnice kao i potvrde o uplatama koje stranka upućuje sudu nisu opravdan trošak koji pada na teret protivne stranke, a svoj zdravstveni karton tužitelj je mogao dostaviti već uz tužbu.
15. Također je pravilno sud prvog stupnja tužitelju kao potreban sukladno odredbi čl. 155. ZPP dosudio naknadu troška za pristup na sedam ročišta (Tbr. 9/1 Tarife) i ročište za objavu (Tbr. 9/3 Tarife) te se pravilno odlučujući o troškovima postupka pozvao na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP.
16. Međutim, prvostupanjski je sud pogrešno utvrdio opseg naknade troška postupka.
16.1. Dakle, kako to pravilno tužitelj navodi u žalbi, obračunom troškova koje je prvostupanjski sud priznao kao potrebne za vođenje parnice dobiva se iznos od 1250 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura i PDV iznosi 3.125,00 eura. Tužiteljev uspjeh u parnici je 100% u odnosu na osnovu i 70% u odnosu na visinu, dakle 85%, a tuženikov 15%, pa kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika dobije se 70%, slijedom čega je tužitelju valjalo dosuditi naknadu troškova u iznosu od 2.187,50 eura, kao i cjelokupan trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eura, što ukupno iznosi 2.386,58 eura.
17. Slijedom navedenog valjalo je preinačiti dio odluke o troškovima postupka u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa od 1.761,58 eura, za daljnji iznos od 625,00 eura i na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao u izreci pod točkom II ove drugostupanjske odluke.
18. Budući da je tužitelj u žalbenom postupku uspio sa žalbom samo u odnosu na sporedno traženje, a ne i u odnosu na glavni zahtjev, njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe valjalo je odbiti primjenom odredbe čl. 166. st. 2. u vezi čl. 35. st. 2. i 154. st. 5. ZPP i odlučiti kao u izreci pod točkom III.
U Šibeniku 9. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Goran Stošić
