Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-376/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Maje Skorić i Marte Plančić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ĆN, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. SN, OIB [osobni identifikacijski broj], 3. LN, OIB [osobni identifikacijski broj], 4. RN, OIB [osobni identifikacijski broj], 5. ĆNV, OIB [osobni identifikacijski broj], 6. VN, OIB [osobni identifikacijski broj] (kao pravna sljednica prijašnje tužiteljice ad 6. ZN, rješenje o nastavku postupka od dana 11. studenog 2019. godine), 7. MN, OIB [osobni identifikacijski broj], 8. NN, OIB [osobni identifikacijski broj], 9. AN, OIB [osobni identifikacijski broj], 10. TN, OIB [osobni identifikacijski broj], 11. JN, OIB [osobni identifikacijski broj], 12. EN, OIB [osobni identifikacijski broj], 13. FN, OIB [osobni identifikacijski broj], 14. HN, OIB [osobni identifikacijski broj], 15. ON, OIB [osobni identifikacijski broj], 16. KN, OIB [osobni identifikacijski broj], 17. SNV, OIB [osobni identifikacijski broj], 18. GN, OIB [osobni identifikacijski broj], 19. CN, OIB [osobni identifikacijski broj], 20. ĐN, OIB [osobni identifikacijski broj], 21. ČN, OIB [osobni identifikacijski broj], 22. UN, OIB [osobni identifikacijski broj]. PN, OIB [osobni identifikacijski broj], 24. ŠN, OIB [osobni identifikacijski broj], 25. IN, OIB [osobni identifikacijski broj], 26. BN, OIB [osobni identifikacijski broj], 27. DN, OIB [osobni identifikacijski broj], 28. ŽN, OIB [osobni identifikacijski broj], 29. ĆM, OIB [osobni identifikacijski broj], 30. SM, OIB [osobni identifikacijski broj], 31. LM, OIB [osobni identifikacijski broj], 32. RM, OIB [osobni identifikacijski broj], 33. VM, OIB [osobni identifikacijski broj], 34. ZM, OIB [osobni identifikacijski broj], 37. MM, OIB [osobni identifikacijski broj], 38. NM, OIB [osobni identifikacijski broj], 39. AM, OIB [osobni identifikacijski broj], 40. TM, OIB [osobni identifikacijski broj], 41. JM, OIB [osobni identifikacijski broj], 42. EM, OIB [osobni identifikacijski broj], 43. FM, OIB [osobni identifikacijski broj], 44. HM, OIB [osobni identifikacijski broj], 45. OM, OIB [osobni identifikacijski broj], 46. LNV, OIB [osobni identifikacijski broj], 48. KM, OIB [osobni identifikacijski broj], 49. GM, OIB [osobni identifikacijski broj], 50. CM, OIB [osobni identifikacijski broj], 51. ĐM, OIB [osobni identifikacijski broj], 52. ČM, OIB [osobni identifikacijski broj], 53. UM, OIB [osobni identifikacijski broj], 54. PM, OIB [osobni identifikacijski broj], 55. ŠM, OIB [osobni identifikacijski broj], 56. IM, 10945020871, 57. BM, OIB [osobni identifikacijski broj], 58. DM, OIB [osobni identifikacijski broj], 59. ŽM, OIB [osobni identifikacijski broj], 60. ĆK, OIB [osobni identifikacijski broj], 61. SK, OIB [osobni identifikacijski broj], 62. LK, OIB [osobni identifikacijski broj], 63. RK, OIB [osobni identifikacijski broj], 64. VK, OIB [osobni identifikacijski broj], 65. ZK, OIB [osobni identifikacijski broj], 66. MK, OIB [osobni identifikacijski broj], 67. RNV, OIB [osobni identifikacijski broj], 68. NK, OIB [osobni identifikacijski broj], 69. AK, OIB [osobni identifikacijski broj], 70. TK, OIB [osobni identifikacijski broj], 71. JK, OIB [osobni identifikacijski broj], 72. VNV, OIB [osobni identifikacijski broj], 73. EK, OIB [osobni identifikacijski broj], 74. ZNV, OIB [osobni identifikacijski broj], 75. FK, OIB [osobni identifikacijski broj], 76. HK, OIB [osobni identifikacijski broj], 77. OK, OIB [osobni identifikacijski broj], 78. KK, OIB [osobni identifikacijski broj], 79. GK, OIB [osobni identifikacijski broj], 80. CK, OIB [osobni identifikacijski broj], 81. ĐK, OIB [osobni identifikacijski broj], 82. MNV, OIB [osobni identifikacijski broj], 83. ČK, OIB [osobni identifikacijski broj], 84. UK, OIB [osobni identifikacijski broj], 85. PK, OIB [osobni identifikacijski broj], 87. ŠK, OIB [osobni identifikacijski broj], 88. IK, OIB [osobni identifikacijski broj], 89. BK, OIB [osobni identifikacijski broj] (kao pravni sljednik prijašnjeg tužitelja ad 89. DK, prema rješenju o nastavku postupka od 11. studenog 2019. godine) svi zastupani po punomoćniku Mladenu Ćoriću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama, OIB 69331375926, Zagreb, Savska cesta 41, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-6677/2022-137 od dana 17. ožujka 2025. godine, u sjednici održanoj dana 9. rujna 2025. godine
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i u dosuđujućem dijelu pod točkom I. do IX. izreke, kao i dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom XI. izreke, potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P- 6677/2022-137 od dana 17. ožujka 2025. godine.
II. Uvažava se djelomično žalba tužitelja od ad 1. do ad 34., od ad 37. do ad 46., od ad 48. do ad 85. i od ad 87.do ad 89. (kako su označeni u uvodu presude pod rednim brojevima), te se djelomično preinačava odluka o parničnom trošku u dijelu u kojem istima nije priznat daljnji parnični trošak iznad dosuđenog iznosa od 196.110,82 eura sa zateznim kamatama, te se istima dosuđuje daljnji parnični trošak u iznosu od 1.511,25 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 17. ožujka 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, dok se djelomično odbija žalba tužitelja i u preostalom odbijajućem dijelu, potvrđuje odluka o parničnom trošku.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljima parnični trošak žalbenog postupka u iznosu od 24,71 eura, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu tog troška (uključujući i trošak odgovora na žalbu), kao i u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljima:
- ad 6. VN iznos od 2.012,74 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. ožujka 2025. do isplate (točka I. izreke),
- ad 39. AM iznos od 5.465,79 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. ožujka 2025. do isplate (točka II. izreke),
- ad 42. EM iznos od 5.076,65 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. ožujka 2025. do isplate (točka III. izreke),
- ad 44. ŽK iznos od 6.572,02 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. ožujka 2025. do isplate (točka IV. izreke),
- ad 56. IM iznos od 1.009,36 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. ožujka 2025. do isplate (točka V. izreke),
- ad 66. MK iznos od 3.000,00 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. ožujka 2025. do isplate točka VI. izreke),
- ad 71. JK iznos od 4.141,95 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. ožujka 2025. do isplate točka VII. izreke),
- ad 89. BK iznos od 3.962,77 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. ožujka 2025. do isplate (točka VIII. izreke),
- tužiteljima od ad 1. do ad 34., od ad 37. do ad 46., od ad 48. do ad 85. i od ad 87.do ad 89. (kako su označeni u uvodu presude pod rednim brojevima) na poseban račun na kojem se vode sredstva zajedničke pričuve zgrade [adresa], iznos od 1.019.871,14 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. ožujka 2025. do isplate (točka IX. izreke), kao i parnični trošak u iznosu 196.110,82 eura, isplatom na račun zajedničke pričuve, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. ožujka 2025. do isplate (točka XI. izreke).
1.1. Ujedno, prvostupanjskom presudom odbijeni su tužitelji ad 6. VN, ad 39. AM, ad. 42. EM, ad 44. ŽK, ad 56. IM, ad 66. MK, ad 71. JK, ad 89. BK, kao i tužitelji od ad 1. do ad 34., od ad 37. do ad 46., od ad 48. do ad 85. i od ad 87. do ad 89. (kako su označni u uvodu presude pod rednim brojevima) sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na dosuđene iznose pod točkom I do IX izreke za period od 25. studenog 2024. godine do 16. ožujka 2025. godine, kao neosnovanim (točka X. izreke), te je rješenjem odbačen tužbeni zahtjev u odnosu na tužitelja ad 86. ĆD, kao nedopušten.
2. Protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude pod točkama od I. do ad IX. izreke, te odluke o parničnom trošku pod točkom XI. izreke, žalbu je podnio tuženik pobijajući je zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i istu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, uključujući i trošak žalbenog postupka, a protiv odluke o parničnom trošku pod točkom XI. izreke u dijelu u kojem im preko dosuđenog iznosa troška od 196.110,82 eura nije priznat daljnji parnični trošak, žalbu su podnijeli tužitelji zbog žalbenog razloga bitne povrede odredba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud u tom dijelu preinači odluku o parničnom trošku u skladu sa žalbenim navodima, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tužitelji su osporili osnovanost žalbenih prigovora i predložili da se žalba tuženika odbije kao neosnovana uz zahtjev za naknadu parničnog troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.
6. Odlučujući o žalbama, ovaj drugostupanjski je sud u uvodu odluke tužitelje označio rednim brojevima kao što su označeni u prvostupanjskoj presudi, pri čemu prijašnji tužitelji ad 35. SD i ad 36. LD, kao i tužitelj 47. RD, nisu obuhvaćeni prvostupanjskom odlukom, budući da je u odnosu na njih postupak prekinut zbog smrti i to rješenjem od 23. studenog 2023. godine u odnosu na tužitelja ad 35. i ad 36., te rješenjem od 4. listopada 2018. godine u odnosu na tužitelja ad 47. RD, te još nije nastavljen.
7. U ovom postupku tužitelji su tužbom od dana 23. prosinca 2011. godine protiv tuženika ad 1. Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama, Zagreb, kao prodavatelja stanova u stambenoj zgradi u [adresa], izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], te tuženika ad 2. CONING INŽENJERING d.d. Varaždin, kao izvođača radova na zgradi, zatražili da solidarno uklone nedostatke na stanovima sada pravne prednice tužiteljice ad 6., te tužitelja ad 39., ad 42., ad 44., ad 56., ad 66. ad 71., ad 86. i sada pravnog prednika tužitelja ad 89., te na zajedničkim prostorijama zgrade, te ukoliko isti ne uklone nedostatak u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude, da solidarno tužiteljima u daljnjem roku od 30 dana isplate naknadu štete u iznosu od 948.501,40 kuna, a koliko prema činjeničnim navodima te tužbe iznosi troškovnik sanacije nedostatka sačinjen po upravitelju zgrade Monel d.o.o. temeljem utvrđenih nedostataka u postupku osiguranja dokaza po sudskom vještaku, dipl. ing. Mladenu Ožiću.
8. Podneskom od dana 11. studenog 2019. godine tužitelji su se izjasnili da pored promjena na aktivnoj strani, uređuju tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka Žarka Željka od 21. svibnja 2018. godine i to u odnosu na činjenični opis štete koju su pretrpjeli pojedini vlasnici, te svi suvlasnici na zajedničkim dijelovima zgrade, nadalje, s obzirom da je tuženik ad 2. u stečaju i ne obavlja više građevinske radove, te da tuženik ad 1. osobno ne može provesti potrebne radove i da mora angažirati treću osobu do koje dolazi dugotrajnim postupkom natječaja i javne nabave, kao i da nije uspio kod ranijeg pokušaja otklanjanja nedostataka putem treće osobe, te su pozivom na odredbu članka 1085. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18), zatražili prema tuženicima da solidarno isplate tužiteljima ad 6., ad 39., ad 42., ad 44., ad 56. ad 66., ad 71., ad 86. i ad 89., naknadu štete na stanovima zbog nedostataka koji nisu otklonjeni, u visini iznosa potrebnog za uklanjanje nedostataka uz alternativne zahtjeve za izvođenje određenih radova na stanovima tužitelja radi uspostave prijašnjeg stanja, kao i da tužiteljima ad 1. do ad 39., ad 41. do ad 46., ad 48. do ad 58., te ad 60. do ad 68., naknade štetu zbog nedostataka na zajedničkim dijelovima zgrade koji nisu otklonjeni, a u visini iznosa potrebnog za uklanjanje tih nedostatka, uz alternativni tužbeni zahtjev za izvođenje određenih radova radi uspostave prijašnjeg stanja na zajedničkim dijelovima zgrade.
9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-8512/11 od dana 18. lipnja 2020. godine odbačena tužba protiv tuženika ad 2. jer tužitelji nisu prijavili svoju tražbinu u postupku predstečajne nagodbe i da je žalba tužitelja protiv tog rješenja odbijena rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-783/20 od 16. rujna 2020. godine, kao i da je u postupku donesena pravomoćna presuda na temelju odricanja od dana 18. lipnja 2021. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu iznosa za koji je tržišna vrijednost njihovih stanova zbog nedostataka na zajedničkim dijelovima zgrade, kao i zahtjev tužitelja (uz naznaku da se radi o pojedinačno navedenim suvlasnicima koji su navedeni u tablici dopunskog nalaza i mišljenja vještaka Žarka Željka od 7. siječnja 2019. godine) za naknadu iznosa za koji je tržišna vrijednost stanova koji su u vlasništvu tih tužitelja umanjena zbog nedostataka u tim stanovima, a koja da će biti naknadno utvrđena posebnim vještačenjem (postavljen u podnesku od 3. ožujka 2020. godine, a kojeg su se tužitelji odrekli u podnesku od 24. svibnja 2021. godine).
10. Nadalje, iz podataka spisa, kao i zahtjeva tužbe, proizlazi da su svi tužitelji suvlasnici Stambene zgrade u Zagrebu na adresi [adresa]. Milića 2 izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] (kako je to naznačeno i u tužbi iz 2011. godine) te da isplatu u odnosu na štetu nastalu na zajedničkim dijelovima zgrade traže polaganjem na poseban račun na kojem se vode sredstva zajedničke pričuve za navedene objekte.
11. U ovom postupku je bila već donesena presuda pod brojem P- 8512/11-100 od dana 7. ožujka 2022. godine kojom je bio usvojen tužbeni zahtjev i koja je po žalbi tuženika bila ukinuta rješenjem ovog drugostupanjskog suda pod brojem Gž-446/2022- 3 od dana 15. studenog 2022. godine i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer prvostupanjski sud nije na pouzdan način utvrdio s obzirom na prigovore tuženika (kao i tvrdnje tužitelja navedene u odgovoru na žalbu) kada su tužitelji uočili nedostatke na predmetnim stanovima i zajedničkim dijelovima zgrade i o tome pravodobno obavijestili tuženika, da li su upravo ti nedostaci bili predmet sanacije, odnosno da li su ispunjeni uvjeti za naknadu štete iz članka 410. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), koja bi iz ukupnosti činjeničnih navoda tužbe i očitovanja tužitelja tijekom postupka proizlazila upravo iz činjenica neispunjena ugovorne obveze od strane tuženika kao prodavatelja i investitora građevine zbog prodaje stvari (stanova) sa nedostatkom, zbog nedostataka na zajedničkim dijelovima zgrade koji su utjecali i na posebne stambene jedinice, te neuklanjanija tih nedostataka u cijelosti u razumnom roku, pri čemu zatečena oštećenja prema nalazu i mišljenju vještaka Žarka Željka, imaju utjecaj na higijenu, zdravlje i zaštitu okoliša, sigurnost u korištenju, te na uštedu energije i toplinske zaštite.
12. U ponovljenom postupku obnovljeni su svi već izvedeni dokazi, pri čemu premda prvostupanjski sud navodi da prihvaća nalaz i mišljenje vještak Mladena Ožića, nije sporno da se radi o nalazu i mišljenju tog vještaka u postupku osiguranja dokaza vođenog pred istim sudom pod brojem R1-2006/10, te da je taj vještak saslušan u svojstvu svjedoka u ovom postupku, te je zatražena dopuna nalaza i mišljenja vještaka dipl.ing. Žarka Željka, koji je saslušan i na ročištu rasprave, te je u postupku utvrđeno:
- da među strankama nije sporno da je tuženik bio investitor predmetne građevine dok je Coning inženjering d.o.o. bio izvođač radova na istoj, da su tužitelji s tuženikom sklopili ugovore o kupoprodaji stanova temeljem kojih su stekli pravo vlasništva stanova u predmetnoj nekretnini,
- da je odredbom iz članka 390. stavak 1. ZOO propisano ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizlazi iz naravi posla da je prodavatelj dužan predati stvar kupcu u ispravnom stanju, zajedno s njezinim pripadcima, pa kako je predmetna tužba podnijeta zbog materijalnih nedostataka na nekretnini iz članka 400. ZOO koju je tuženik prodao tužiteljima temeljem ugovora o kupoprodaji, te da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku – da je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan u cijelosti,
- da je tuženik pravna osoba koja može u pravnom prometu stjecati prava i obveze te biti stanka u postupcima pred sudovima, jer je člankom 2. Uredbe o Agenciji za pravni promet i posredovanje nekretninama ("Narodne novine" broj 45/97, 63/97, 65/99, 132/02, 8/04, 27/08, 105/09 i 79/12; dalje u tekstu: Uredba) propisano da APN ima svojstvo pravne osobe s pravima i obvezama propisanim Zakonom o ustanovama, ovom Uredbom i Statutom APN, nadalje, odredbom članka 8. stavak 1. Uredbe je propisano da APN odgovara za preuzete obveze cijelom svojom imovinom, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da Republika Hrvatska solidarno i neograničeno odgovara za obveze APN, a odredbom članka 4. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08; dalje u tekstu: ZOU) je propisano da Ustanova može u pravnom prometu stjecati prava i preuzimati obveze, da može biti vlasnikom pokretnih i nepokretnih stvari te da može biti strankom u postupcima pred sudovima i ovlaštenim javnopravnim tijelima, pa da se stoga odredba iz članka 186.a ZPP ne može primijeniti u konkretnom slučaju, te je stoga predmetna tužba protiv tuženika dopuštena,
- da su tužitelji obavijestili tuženika o uočenim nedostacima u pojedinim stanovima i zajedničkim dijelovima zgrade, jer tu činjenicu tuženik navodi i u odgovoru na tužbu,
- da je u odnosu na istaknuti prigovor prekluzije za podnošenje tužbe iz podneska tužitelja od 21. svibnja 2013. i njemu priležeće dokumentacije, te iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Žarka Željka utvrđeno da su nedostaci na pojedinim stanovima tužitelja koji su pobliže navedeni u točci I-VIII izreke presude preuzeli svoje nekretnine u mjesecu rujnu i listopadu 2006., da su svaki pojedinačno uočili nedostatke na svojoj nekretnini u rujnu 2006., te su o istome obavijestili tuženika kroz 2006., 2007. i 2008. godinu, da su svi pojedinačni tužitelji obuhvaćeni narudžbenicom APN br. 39/2009 od 15.09.2009. za izradu troškovnika sanacije, da je sanacija po izvođaču HM PATRIA d.o.o. poduzeta s 15.5.2010., da su nedostaci na stanovima, kao što je utvrđeno i dokumentirano nalazom i mišljenjem dipl. ing. Mladena Ožića u predmetu osiguranja dokaza R1-2006/10 od veljače 2011. godine,
- da su u odnosu na zajedničke dijelove zgrade nedostaci utvrđeni pregledom dana 18. siječnja 2007. godine, da je nedostatke tuženiku prijavio upravitelj zgrade Zapad stan d.o.o. 19. studenog 2007. godine, te kroz naknadne obavijesti iz 2008. godine i pritom je utvrđeno da su nedostaci na zajedničkim dijelovima zgrade obuhvaćeni narudžbenicom APN broj 39/2009 od 15. rujna 2009. godine za izradu troškovnika sanacije, da je pokušana sanacija po izvođaču HM PATRIA d.o.o. završno s 15. svibnja 2010. godine, a zatim ponovno pojavljivanje nedostataka, kao što je utvrđeno i dokumentirano nalazom i mišljenjem dipl. ing. Mladena Ožića u predmetu osiguranja dokaza R1-2006/10 od veljače 2011. godine,
- da je u predmetu ovoga suda posl. br. R1-2006/10 utvrđeno da su suvlasnici stambene zgrade u [adresa] i [adresa], stavili prijedlog za osiguranje dokaza na način da građevinski vještak utvrdi nedostatke na predmetnoj nekretnini i iznose koji su potrebni za uklanjanje i saniranje istih, kao i da je stalni sudski vještak dipl. ing. Mladen Ožić u tom postupku u svom nalazu i mišljenju od 2. ožujka 2011. izjasnio se da je očevidom na licu mjesta utvrđeno građevinsko stanje zgrade na adresi [adresa] i [adresa], a vezano za navode predlagatelja, da je utvrđeno da na objektu postoji niz šteta i nedostataka nastalih zbog nekvalitetne izvedbe objekta, a sve navedeno je potrebno hitno sanirati da se izbjegne daljnji nastanak šteta na objektu,
- da se stalni sudski vještak Žarko Željko u svom nalazu i mišljenju, kao i dopuni nalaza i mišljenja od 18. lipnja 2024. godine, te saslušan na raspravi dana 25. studenog 2024. godine, analizom dokumentacije prilazeće spisu, a koja uključuje nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Mladena Ožića izrađen u veljači 2011. godine, Zapisnik o primopredaji radova napravljen od strane HM PATRIA d.o.o. dana 7. travnja 2011. godine, te Zapisnik o pregledu zajedničkih dijelova građevine POS-a Špansko 1-1, M. [adresa] i [adresa], napravljen u studenome 2010. godine od strane predstavnika suvlasnika, predstavnika upravitelja, predstavnika APN, predstavnika nadzora i predstavnika izvoditelja izjasnio:
- da su se radovi sanacije izvođeni od strane HM PATRIA d.o.o. odnosili na radove sanacije navedene u Troškovniku napravljenom 9. veljače 2010. godine, te radove navedene u Zapisniku napravljenom 19. svibnja 2010. godine, a koji se odnose na zajedničke dijelove zgrade,
- da je prema Zapisniku o primopredaji radova od dana 22. srpnja 2010. godine vidljivo da su radovi na sanaciji višestambene građevine na lokaciji [adresa] u [adresa] i Šetalište 150 brigade 1, izvedeni prema ugovornom troškovniku po odredbi ˝ključ u ruke˝ u periodu od 19. ožujka do 15. srpnja 2010. godine,
- da su pri primopredaji radova izvedenih po HM PATRIA d.o.o. dana 22. srpnja 2010. godine uočeni nedostaci, da su prema Zapisniku napravljenom 10. studenog 2010. godine, ponovno uočeni nedostaci na zajedničkim dijelovima zgrade,
- da su u nalazu i mišljenju vještaka Mladena Ožića u postupku osiguranja dokaza vođenog pred istim sudom pod brojem R1-2006/2010 prilikom uviđaja održanog 14. prosinca 2010. godine utvrđeni nedostaci na zajedničkim dijelovima zgrade, te u stanovima,
- da je u Zapisniku o primopredaji radova od dana 7. travnja 2011. godine navedeno da su radovi izvedeni prema Ugovoru i prema opisu stavki iz troškovnika, te da su otklonjeni nedostaci navedeni u Zapisniku napravljenom 19. svibnja 2010. godine, ali se ne spominju nedostaci na zajedničkim dijelovima zgrade navedeni u Zapisniku od 10. studenog 2010. godine,
- da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka Mladena Ožića dana 20. travnja 2011. godine dostavljen tadašnjem II. tuženiku (podnesak tužitelja, strana spisa 734 spisa), te su u istom vidljivi i nedostaci na zajedničkim dijelovima zgrade koji se spominju i u Zapisniku od 10. studenog 2010. godine,
- da prema podnesku tužitelja dana 2. ožujka 2017. godine proizlazi da su se nakon izvedenih radova sanacije i primopredaje radova 7. travnja 2011. pojavila daljnja oštećenja na već saniranim zajedničkim dijelovima zgrade,
- da oštećenja na zajedničkim dijelovima zgrade koja su bila predmet radova izvođača HM PATRIA d.o.o. (troškovnik, strana spisa 318-327), a koja su uočena u postupku osiguranja dokaza, nisu u potpunosti sanirana, kao i da je vidljivo da oštećenja na stanovima nisu bila predmet sanacije po izvođaču HM PATRIA d.o.o. sukladno Ugovoru o građenju broj: 05-11-G-80979/10 potpisanom između Agencije za pravni promet i posredovanje nekretnina i HM PATRIE d.o.o. dana 9. veljače 2010. (strana spisa 328-333) i troškovniku radova napravljenom od strane VD, dipl.ing.građ. (strana spisa 318-327),
- da su svi nedostaci koji postoje na zgradi postajali u vrijeme prijelaza rizika s tuženika na tužitelja i da su posljedica loše izvedenih radova, loših materijala, da su uzroci postajali u vrijeme predaje, odnosno u vrijeme prijelaza rizika s tuženika na tužitelja budući da nedostaci takve prirode nisu posljedica lošeg održavanja ili nepažnje, već isključivo loše izvedenih radova koji su imali za posljedicu curenje u zajedničke dijelove zgrade, kao i u stanove tužitelja,
- da s obzirom na zadani predmet vještačenja u troškovnik nisu uključeni radovi na južnoj fasadi, krovnoj konstrukciji i aluminijskoj bravariji.
13. Nadalje, prvostupanjski je sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio slijedeće činjenice:
- da vještak prilikom uviđaja na nekretnini nije utvrdio da je do oštećenja došlo zbog lošeg gospodarenja i neodržavanja, već zbog loše izvedenih radova, neadekvatnih materijala i loše gradnje,
- da je sva šteta nastala zbog pogrešaka pri izvođenju te loše gradnje, a ne zbog proteka vremena u odnosu na godinu gradnje,
- da su uočeni nedostaci nastali isključivo zbog nedostataka u izvođenju, a ne zbog proteka vremena,
- da je vještak uzeo u obzir činjenicu da je očevid u ovom postupku obavljen 11 godina nakon primopredaje, međutim, da je pregledom dokumentacije u spisu utvrdio da se navedeni nedostaci spominju u nalazu vještaka Ožića u postupku osiguranja dokaza, a isto tako i u dopisima tužitelja prilikom primopredaje i kasnije u više navrata,
- da su nedostaci postojali većim dijelom i prilikom primopredaje objekta, a obim nekih nedostataka se samo povećao zbog toga što nije provedena sanacija, kao npr. curenja atmosferilija u zajedničke dijelove zgrade,
- da je predviđena sanacija kompletne fasade iz razloga zatečenih pojava hladnih toplinskih mostova koji rezultiraju pojavom kondenzata unutar zgrade i na tim mjestima nastanak plijesni,
- da je jedini način sanacije toplinskih mostova izvana na način da se sanira fasada, izvede toplinska izolacija na svim potrebnim mjestima, a nakon toga sačini ponovno završni sloj fasade, a pritom navedeno ne podrazumijeva uklanjanje postojeće fasade, nego saniranje samo oštećenih dijelova,
- da je prilikom izračuna uzeto u obzir da će se vršiti djelomična sanacija postojeće fasade na dijelovima na kojima je to potrebno,
- da bi podne obloge od keramičkih pločica trebale imati vijek trajanja najmanje 40 godina i za to razdoblje zadržati u potpunosti svoju funkciju, što u stanovima tužitelja nije bio slučaj jer se iste odvajaju od podloge, fuge između pločica su se odvojile, na otvorenim dijelovima terasa ispod pločica je ušla voda,
- da je jedini način sanacije takvih podnih obloga da se iste demontiraju, izvede nova podloga i postave nove pločice,
- da je zatečeno stanje posljedica nestručno izvedenih radova, a ne redovne uporabe jer pločice nemaju tragove oštećenja od neke vanjske sile te su se odvojile od podloge zbog neadekvatne podloge i načina lijepljena istih,
- da je analizom dokumentacije priležeće spisu vidljivo da oštećenja na zajedničkim dijelovima zgrade koja su bila predmet radova izvođača HM PATRIA d.o.o. (troškovnik, strana spisa 318-327), a koja su uočena u postupku osiguranja dokaza nisu u potpunosti sanirana,
- da oštećenja na stanovima nisu bila predmet sanacije po izvođaču HM PATRIA d.o.o. sukladno Ugovoru o građenju broj: 05-11-G-80979/10 potpisanom između Agencije za pravni promet i posredovanje nekretnina i HM PATRIE d.o.o. dana 9. veljače 2010. godine (strana spisa 328-333) i troškovniku radova napravljenom od strane VD
VD, dipl.ing.građ. (strana spisa 318-327),
- da su nedostatci koji postoje na zgradi, postojali u vrijeme prijelaza rizika s tuženika na tužitelje jer su svi ti nedostatci posljedica loše izvedenih radova i loših materijala,
- da su uzroci nedostataka na predmetnoj nekretnini postojali u vrijeme predaje, odnosno u vrijeme prijelaza rizika s tuženika na tužitelja budući da nedostatci takve prirode nisu posljedica lošeg održavanja ili nepažnje već isključivo loše izvedenih radova koji su za posljedicu imali curenje u zajedničke dijelove zgrade kao i u stanove tužitelja,
- da je međuvremensko izjednačavanje napravljeno temeljem indeksa cijena potrošačkih cijena i proizvođačkih cijena industrije HNB-a,
- da je indeks cijena temeljem indeksa cijena potrošačkih cijena i proizvođačkih cijena industrije HNB-a u svibnju 2018. iznosio 114,51, a indeks cijena na dan izrade dopune Nalaza i mišljenja oznake 78/2018-2 u svibnju 2024. godine je temeljem indeksa cijena potrošačkih cijena i proizvođačkih cijena industrije HNB-a u svibnju 2018. godine iznosio 206,63, te je tako dobiven korekcijski faktor za međuvremensko izjednačavanje cijena, odnosno 206,63/114.51 = 1.80,
- da je tako dobivenim korekcijskim faktorom, sukladno Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj 105/15) napravljeno usklađenje cijena radova iz Nalaza i mišljenja oznake 78/2018 AG od 21. svibnja 2018. godine s cijenama na dan izrade dopune Nalaza i mišljenja oznake 78/2018-2 od svibnja 2024. godine
14. Na temelju tako utvrđenog činjenog stanja, iz kojeg proizlazi da su tužitelji počev od primopredaje stanova 2006. godine pa nadalje, zahtijevali od tuženika uklanjanje nedostataka na pojedinim stanovima i zajedničkim dijelovima zgrade, koji su posljedica prodaje stvari sa materijalnim nedostatkom, koji i pored više poduzetih sanacija sve do danas nisu uklonjeni, prvostupanjski je sud zaključio da su tužitelji pravovremeno obavijestili tuženika o uočenim nedostacima u pojedinim stanovima i zajedničkim dijelovima zgrade, jer da je isti obaviješten da proizlazi iz odgovora na tužbu, a s obzirom da je o uočenim nedostacima prihvatio primjedbe tužitelja u pojedinim stanovima i zajedničkim dijelovima zgrade angažiranjem društva HM PATRIA d.o.o. za izvođenje radova sanacije na nekretnini tužitelja, da je i posredno priznao da na nekretnini tužitelja postoje nedostaci za koje je nedostatke odgovoran, pa kako da su dovršetkom predviđenih radove sanacije 15. svibnja 2010. godine svi rokovi za obavještavanja počeli ponovno teći, te kako su tužitelji u predmetu osiguranja dokaza u ožujku 2011. godine zapremili nalaz i mišljenje vještaka i utvrdili da nedostaci na stanovima i zajedničkim dijelovima zgrade nisu u cijelosti uklonjeni, to da tužitelji nisu prekludirani u podnošenju tužbe, jer je ista izjavljena u rokovima iz članka 403.- 405. ZOO. Ujedno, prvostupanjski sud nalazi, imajući u vidu činjenicu da je tuženik ujedno i investitor, da su nedostaci postojali u vrijeme prijelaza rizika s tuženika na tužitelja jer su posljedice loše izvedenih radova i loših materijala, kao i da su uzroci postojali u vrijeme predaje, a koje je za posljedicu imalo curenje u zajedničke dijelove zgrade, kao i stanove tužitelja, te da dolazi do primjene i odredbi članka 407. ZOO, zbog čega također, prigovor prekluzije da nije osnovan.
15. Za materijalne nedostatke prodane stvari, sukladno odredbi članka 400. stavak 1. ZOO, odgovara prodavatelj i kupcu su na raspolaganju prava iz članka 410. stavak 1. ZOO (između ostalog i pravo zahtijevati od prodavatelja da nedostatke ukloni) pod uvjetom pravodobne obavijesti o tim nedostacima prodavatelju (članak 403., 404. i 405. ZOO), a u svakom od tih slučajeva i pravo na naknadu štete prema općim pravilima o naknadi štete, slijedom čega je za zaključiti da je pravodobna obavijest prodavatelju u situaciji kada tužitelji tvrde da tuženik nije uklonio materijalne nedostatke stvari (koje bi prema nalazu i mišljenju vještaka bile otklonjive naravi) po njihovoj obavijesti, uvjet za naknadu štete, jer ako kupac ne bi imao neko pravo iz članka 410. stavak 1. ZOO, ne bi imao pravo ni na naknadu štete.
16. Odredbom članka 403. stavak 4. ZOO propisano je da kod potrošačkih ugovora potrošač kao kupac nije obvezan pregledati stvar niti je dati na pregled, ali je obvezan obavijestiti prodavatelja o postojanju vidljivih nedostataka u roku od dva mjeseca od dana kad je otkrio nedostatak.
17. Odredbom članka 404. stavak 1. ZOO propisano je kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora – bez odgađanja, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto proteknu dvije godine od predaje stvari, a kod trgovačkog ugovora šest mjeseci.
18. Odredbom članka 405. ZOO propisano je kad je zbog nekog nedostatka došlo do popravka stvari, isporuke druge stvari, zamjene dijelova i slično, rokovi iz prethodna dva članka počinju teći od predaje popravljene stvari, izvršene zamjene dijelova i slično.
19. Odredbom članka 407. ZOO propisano je da kupac ne gubi pravo da se pozove na neki nedostatak i kad nije ispunio svoju obvezu da stvar pregleda bez odgađanja, ili obvezu da u određenom roku obavijesti prodavatelja o postojanju nedostatka, a i kad se nedostatak pokazao tek nakon proteka dvije godine od predaje stvari, ako je taj nedostatak bio poznat prodavatelju ili mu nije mogao ostati nepoznat.
20. Odgovarajući na žalbene prigovore tuženika, potrebno je reći da se vještak u postupku izjasnio da su prilikom primopredaje radova na zajedničkim dijelovima zgrade izvedenih po HM PATRIA d.o.o. dana 22. srpnja 2010. godine uočeni nedostaci, da su prema Zapisniku od dana 10. studenog 2010. godine (koji je potpisan od strane predstavnika izvođača HM PATRIA d.o.o., predstavnika investitora i predstavnika nadzora Konzalting d.o.o. Zagreb) ponovno uočeni nedostaci na zajedničkim dijelovima zgrade između ostalog i u vidu curenja vode na tri mjesta, da su nedostaci prema tom Zapisniku trebali biti otklonjeni do dana 25. studenog 2010. godine, da nema zapisnika o otklanjanju tih nedostatka, a u Zapisniku o primopredaji radova od dana 7. travnja 2011. godine je navedeno da su radovi izvedeni prema Ugovoru i prema opisu stavki iz troškovnika, te da su otklonjeni nedostaci navedeni u Zapisniku izrađenom dana 19. svibnja 2010. godine, međutim, da se u istom ne navodi da su otklonjeni nedostaci na zajedničkim dijelovima zgrade navedeni u Zapisniku od dana 10. studenog 2010. godine, kao i da je opseg oštećenja na stanovima, nakon sanacije poduzete po HM PATRIA d.o.o. utvrđen u postupku osiguranja dokaza, međutim da oni nisu bili predmet sanacije.
21. Slijedom navedenog, polazeći od činjenice da su nedostaci na zajedničkim dijelovima zgrade u vidu curenja vode bili predmet sanacije – što potvrđuje naprijed navedeni zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik bio upoznat sa nedostacima i na zajedničkim dijelovima zgrade, kao i na stanovima, da je u postupku primopredaje dana 10. studenog 2010. godine u kojem je učestvovao izvođač radova angažiran upravo od strane tuženika, ujedno investitora, utvrđeno da nisu uklonjeni, a niti postoji dokaz da su uklonjeni do dogovorenog datuma 25. studenog 2010. godine, za zaključiti je da tuženiku koji je pravodobno bio obavješten o nedostacima na zajedničkim dijelovima zgrade i kojem nije moglo biti nepoznato da nedostaci na zajedničkim dijelovima zgrade sanacijom poduzetom po HM PATRIA d.o.o. (temeljem Ugovora o građenju sklopljenog 17. veljače 2010. godine na osnovu Odluke naručitelja APN od 29. siječnja 2010. godine) – nisu u cijelosti otklonjeni, kao i da navedeni nedostaci na zajedničkim dijelovima zgrade impliciraju i oštećenja u posebnim dijelovima zgrade, o kojima je tuženik obaviješten i koji nisu bili predmet sanacije, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.
22. Naime, odgovarajući na prigovore žalbe, treba imati u vidu da je u postupku pregledan i dopis tuženika upućen Coning inženjeringu d.d. od dana 16. listopada 2009. godine u kojem se navodi da "nedostaci evidentirani zapisnicima" nisu otklonjeni zbog čega da je izvršena naplata zadužnice, kao i da je radi učestalih pritužbi upravitelja zgrade kao predstavnika vlasnika stanova zbog neotklonjenih nedostataka, tuženik odlučio odabrati izvođače radova na otklanjanju nedostataka u stanovima kao i da će putem javnog nadmetanja odabrati izvođače za otklanjanje nedostataka na zajedničkim dijelovima predmetnih građevina, pa je za zaključiti da je utemeljen zaključak prvostupanjskog suda, budući da je 16. listopada 2009. godine tuženik bio u saznanju da postoje nedostaci i na stanovima i na zajedničkim dijelovima zgrade zbog neuklonjenih nedostataka "evidentiranih zapisnicima" – jer je potvrdio da je obavještavan preko upravitelja zgrade, kao predstavnika stanara, kao i da će stoga za otklanjanje tih nedostatka angažirati treću osobu, u postupku je utvrđeno da je po HM PATRIA d.o.o. proveo očito nepotpunu sanaciju zajedničkih dijelova zgrade.
23. Nadalje, odgovarajući na prigovore žalbe, treba reći da je u postupku uz tužbu dostavljena obavijest punomoćnice tužitelja NNV o nedostacima na građevini upućena tuženiku od dana 20. travnja 2011. godine, sa naznakom "na znanje Coning d.o.o., kao i očitovanje APN istoj odvjetnici od dana 27. travnja 2011. godine iz kojeg proizlazi da su nedostaci (list 39-48 spisa) i to kako na pojedinim stanovima, tako i na zajedničkim dijelovima zgrade, specificirani s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka u postupku osiguranja dokaza, koji je priložen toj obavijesti, kao i očitovanje tuženika istoj odvjetnici od dana 27. travnja 2011. godine kojim se očituje da su nedostaci na zajedničkim dijelovima zgrade otklonjeni sukladno izvršenom pregledu dana 7. travnja 2011. godine, a kojem da su bili nazočni predstavnik upravitelja zgrade Montel d.o.o., kao predstavnik suvlasnika, predstavnik izvođača radova HM PATRIA d.o.o. i predstavnik Konzaltinga, međutim, u zapisniku od 7. travnja 2011. godine nije navedeno i otklanjanje nedostataka utvrđenih zapisnikom od 10. studenog 2010. godine.
24. Kod takvog stanja stvari, jer iz zapisnika od 7. travnja 2011. godine (list 334 spisa) ne proizlazi da su uklonjeni nedostaci evidentirani u Zapisniku od 10. studenog 2010. godine, dok predmet sanacije nisu bili nedostaci koji su postajali na posebnim dijelovima zgrade – stanovima, a o kojima je tuženik imao saznanja i prije postupka osiguranja dokaza (kako navodi u dopisu upućenom Coning d.o.o. iz učestalih pritužbi upravitelja zgrade, kao predstavnika stanara) uz nesporna saznanja o činjenici nesaniranog curenja vode i vlage preko zajedničkih dijelova zgrade, to je u postupku u kojem je utvrđeno da nakon postupka osiguranja dokaza nisu vršeni radovi i otklonjeni navedeni nedostaci, tužiteljima, temeljem članka 410. stavak 2. ZOO pravilno dosuđena zatražena šteta odmjerena u visini vrijednosti radova potrebnih za otklanjanje nedostatka na stanovima i zajedničkim dijelovima zgrade, sukladno nalazu i mišljenju vještaka izloženog pod točkom 29.3. obrazloženja prvostupanjske presude, uz izračunati iznos PDV (pravno stanovište sadržano u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Revd-709/2021-2 od 20. listopada 2021. godine, sukladno pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane dana 5. prosinca 2013. godine broj Su-IV 127/13-9).
25. U odnosu na prigovor tuženika glede odluke o trošku, koju posebno ne konkretizira u odnosu na vrstu priznatih radnji tužitelju i odmjereni trošak, već navodeći da je pogrešno ocijenjen uspjeh stanaka u sporu, jer je u odnosu na jedan od zahtjeva tužitelja donesena presuda na temelju odricanja, isti je neosnovan, jer tužitelji nisu uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu – sa zahtjevom za naknadu iznosa koji odgovara tržišnoj vrijednosti njihovih stanova umanjene zbog nedostatka na zajedničkim dijelovima zgrade, postavljenim u podnesku od 3. ožujka 2020 .godine, a koji je iznos tek trebao biti određen vještačenjem, kojeg su se odrekli na ročištu 24. svibnja 2021. godine.
26. Slijedom navedenog, jer pobijana presuda nije donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju se referira tuženik, a niti uz neku od drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženika trebalo je odbiti i u dosuđujućem dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (članka 368. ZPP).
27. Djelomično je osnovana žalba tužitelja u odnosu na odluku o parničnom trošku u dijelu u kojemu im nije priznat daljnji trošak pod točkom XI. izreke i to u odnosu na trošak podnesaka od dana 21. svibnja 2013. godine (sa datumom od 20. svibnja 2013. godine), 29. listopada 2014. godine (sa datumom od 27. listopada 2014. godine), te 4. ožujka 2019. godine, 27. veljače 2020. godine i 2. ožujka 2020. godine, za koje je prvostupanjski sud priznao nagradu sukladno odredbi Tbr. 8. točka 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) premda je, pored već priznatih četiri obrazložena podneska u postupku vođenom do donošenja prijašnje presude pod brojem P-85121/11-10 od dana 7. ožujka 2022. godine, za navedene podneske jer se radi o obrazloženima podnescima koji se odnose na raspravljanje, trebao priznati nagradu prema Tbr. 8. točka 3. Tarife, odnosno odmjeriti trošak u ukupnom iznosu od 1.886,25 eura (za svaki po 100 bodova, odnosno 200,00 eura, sa uvećanjem od 50 % i PDV od 25 % - po podnesku 375,00 eura), slijedom čega je za te podneske po odbijanju već priznatog iznosa od 375,00 eura, trebalo dosuditi daljnji trošak od 1.511,25 eura, dok su neosnovani prigovori u odnosu na odluku o trošku glede drugih podnesaka, u razdoblju do donošenja ranije presude.
28. Ujedno, u odnosu na podnesak od dana 4. svibnja 2023. godine u kojem su se tužitelji očitovali na podnesak tuženika, u ponovnom postupku nakon ukidnog rješenja ovog suda pod brojem Gž-4465/2022-3 od dana 15. studenog 2022. godine, pogrešno tužitelji smatraju da im pripada naknada prema Tbr. 8. točka 1. Tarife, budući da tužitelji sadržajno ostaju kod već iznijetih navoda, sada u formi osvrta na tvrdnje tuženika, a na davanje kojeg nisu bili posebno pozvani po prvostupanjskom sudu.
29. Neosnovana je žalba tužitelja u odnosu na zatraženi trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 663,61 eur, jer je ista tužba podnesena 2011. godine, tužitelji nisu naveli da su pozvani na plaćanja, a niti da su je platili, slijedom čega je za zaključiti da je u odnosu na plaćanje te pristojbe nastupila zastara.
30. Neosnovana je žalba tužitelja u odnosnu na zatraženi trošak predujma za dopunu nalaza i mišljenja vještaka od dana 11. siječnja 2019. godine u iznosu od 199,06 eura (1.500,00 kuna), koji su tužitelji uplatili po pozivu suda s obzirom na prijedlog istih da vještak naknadno utvrdi umanjenje tržišne vrijednosti stanova, a koji predujam su platili i o tome dostavili dokaz sudu, te nakon dopunskog vještačenja pored postojećih postavili novi zahtjev dana 3. ožujka 2020. godine, kojeg su se međutim, u konačnici odrekli, slijedom čega je u odnosu na taj zahtjev donesena presuda na temelju odricanja od dana 18. lipnja 2021. godine, pa se ne radi o uspjehu tužitelja, a niti o opravdanom trošku za vođenje ovog koji bi trebao snositi tuženik – kako to pogrešno smatraju tužitelji.
31.Tužitelji ad 6., ad 39., ad 42., ad 44., ad 56., ad 66., ad 71., i ad 89. u žalbi navode da su postavili posebne tužbene zahtjeve, a o kojima da je odlučeno pod točkom I. do VIII. izreke i da se žale zbog toga što sud uopće nije odlučivao o njihovom zahtjevu za naknadu troška u pogledu posebnih tužbi, te da je umjesto odbijanja da odluči o zahtjevu posebnih tužitelja za naknadu parničnog troška, trebao odlučiti o tim zahtjevima.
32. Iz obrazloženja presude, jednako i odluke o parničnom trošku pod točkom XI. izreke, proizlazi da sud nije odlučivao niti donio odluku o tom trošku, a kako tužitelji ad 6., ad 39., ad 42., ad 44, ad 56., ad 66., ad 71. i ad 89. nisu tražili donošenje dopunske odluke o parničnom trošku, suviše toga i trošak žalbe protiv odluke o trošku, zatražen je u visini vrijednosti predmeta spora od 104.625,19 eura, dakle, u iznosu koji ne obuhvaća i taj posebno zatraženi trošak pojedinih tužitelja – slijedom čega je žalba istih u tom dijelu neutemeljena.
33. Stoga, žalbu tužitelja od ad 1. do ad 34., od ad 37. do ad 46., od ad 48. do ad 85. i od ad 87. do ad 89. trebalo je djelomično prihvatiti i odluku o parničnom trošku pod točkom XI. izreke djelomično preinačiti, te istima dosuditi daljnji trošak od 1.511,25 eura sa zatezanim kamatama (članak 380. točka 3. ZPP), te žalbu istih djelomično odbiti i u preostalom dijelu u kojem istima nije dosuđen daljnji trošak u iznosu od 103.113,94 eura sa zateznim kamatama, potvrditi prvostupanjsku odluku o trošku (članak 380. točka 2. ZPP).
34. Tužitelji koji su odluku o parničnom trošku pobijali iznad dosuđenog iznosa od 196.110,82 eura, odnosno za preostali zatraženi iznos parničnog troška od 104.625,19 eura, u žalbenom postupku uspjeli su sa daljnjih 1.511,25 eura, dakle sa cca 1,5 %, stoga je istima trebalo temeljem Tbr. 10. točka 5. Tarife utvrditi trošak sastava žalbe u iznosu od 393,50 bodova, odnosno 787,00 eura sa PDV od 25% u iznosu od 196,75 eura, kao i pristojbu žalbe u iznosu od 663,61 eur sukladno Tar.br.
3. točka 1. i točka 4. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023), dakle, ukupno 1.647,36 eura, te razmjerno uspjehu dosuditi trošak u iznosu od 24,71 eur, te ih odbiti sa preostalim zahtjevom za naknadu troška u razlici do traženih 2.141,11 eura, dakle, za iznos od 2.116,40 eura.
35. Ujedno, jer nije uspio u ovom postupku odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu, jer isti s obzirom na istovjetna očitavanja tijekom postupka, nije bio nužan za donošenje odluke u žalbenom postupku (članak 155. ZPP).
36. U odbijajućem dijelu pod točkom X. izreke u kojem nije pobijana žalbom, prvostupanjska presuda ostala je neizmijenjena, jednako kao i prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena tužba u odnosu na tužitelja ad 86. ĆD.
U Šibeniku, 9. rujna 2025. godine
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Ivana Čačić Brčić