Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1110/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Zinke Bulka, predsjednice vijeća, Ankice Jakovina, sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Duje Nazlić, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB:22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-97/2020-63 od 24. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-97/2020-63 od 24. svibnja 2024. pod stavkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužiteljici GS iznos od 2.557,98 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 23,64 EUR-a počevši od 16. rujna 2017. do isplate, na iznos od 4,13 EUR- a počevši od 16. listopada 2017. do isplate te na iznos od 21,71 EUR-a počevši od 16. prosinca 2017. do isplate, kao i u dijelu kojim mu je naloženo tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.575,16 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2024. do isplate.

II. Prihvaća se žalba tuženika Euroherc osiguranja d.d. kao djelomično osnovana i preinačuje navedena presuda pod stavkom I. izreke u dijelu kojim mu je naloženo platiti tužiteljici iznos od 3.258,66 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu kojim mu je naloženo tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.928,56 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2024. do isplate, kao i pod stavkom III. izreke i za navedeno sudi:

Odbija se tužiteljica GS sa zahtjevom za isplatu iznosa od 3.258,66 EUR- a sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.928,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od

24. svibnja 2024. do isplate.

III. Nalaže se tužiteljici GS nadoknaditi tuženiku Euroherc osiguranju d.d. trošak sastava žalbe u iznosu od 241,42 EUR-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 5.816,64 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 23,63 EUR-a počevši od 9. rujna 2017. do isplate, na iznos od 4,11 EUR-a počevši od 7. listopada 2017., na iznos od 6,52 EUR-a počevši od 9. veljače 2018. do isplate, na iznos od 7,83 EUR-a počevši od 10. travnja 2018. do isplate, na iznos od 21,78 EUR-a počevši od 8. prosinca 2018. do isplate, na iznos od 35,93 EUR-a počevši od 9. veljače 2019. do isplate, na iznos od 1.592,67 EUR-a počevši od 22. ožujka 2019. do isplate, na iznos od 10,30 EUR-a počevši od 8. lipnja 2019. do isplate, na iznos od 122,26 EUR-a počevši od 10. listopada 2019. do isplate, na iznos od 15,13 EUR-a počevši od 9. studenog 2019. do isplate, na iznos od 24,57 EUR-a počevši od 10. prosinca 2019. do isplate, na iznos od 57,96 EUR-a počevši od 9. travnja 2020. do isplate, na iznos od 48,09 EUR-a počevši od 8. rujna 2020. do isplate, na iznos od 85,35 EUR-a počevši od 8. listopada 2020. do isplate, na iznos od 182,05 EUR-a počevši od 7. studenog 2020. do isplate, na iznos od 201,62 EUR-a počevši od 9. prosinca 2020. do isplate, na iznos od 162,35 EUR-a počevši od 12. siječnja 2021. do isplate, na iznos od 95,06 EUR-a počevši od 9. veljače 2021. do isplate, na iznos od 220,62 EUR-a počevši od 9. ožujka 2021. do isplate, na iznos od 119,67 EUR-a počevši od 10. travnja 2021. do isplate, na iznos od 142,10 EUR-a počevši od 8. svibnja 2021. do isplate, na iznos od 164,54 EUR-a počevši od 10. lipnja 2021. do isplate, na iznos od 142,10 EUR-a počevši od 8. srpnja 2021. do isplate, na iznos od 142,10 EUR-a počevši od 10. kolovoza 2021. do isplate, na iznos od 61,26 EUR-a počevši od 10. rujna 2021. do isplate, na iznos od 62,55 EUR-a počevši od 9. listopada 2021. do isplate, na iznos od 232,40 EUR-a počevši od 9. studenog 2021. do isplate, na iznos od 364,95 EUR-a počevši od 9. prosinca 2021. do isplate, na iznos od 277,51 EUR-a počevši od 11. siječnja 2022. do isplate, na iznos od 131,95 EUR-a počevši od 9. veljače 2022. do isplate, na iznos od 78,88 EUR-a počevši od 9. ožujka 2022. do isplate, na iznos od 883,27 EUR-a počevši od 16. kolovoza 2022. do isplate, te na iznos od 95,56 EUR-a počevši od 24. svibnja 2024. do isplate, kao i nadoknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 3.503,72 EUR- a sa zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2024. do isplate (stavak I. izreke) dok se tužiteljica odbija sa zahtjevom za isplatu iznosa od 159,27 EUR-a sa zateznim kamatama počevši od 6. srpnja 2018. do isplate, kao i s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 615,68 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2024. do isplate (stavak II. izreke) te se odbija zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka (stavak III. izreke).

2. Protiv dijela navedene presude pod stavkom I. te III. izreke žali se tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnoga prava s prijedlogom sudu drugoga stupnja da prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet u tome dijelu vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženika tužiteljica se u cijelosti protivi iznesenim žalbenim navodima te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Što se tiče žalbenih navoda da je tužiteljica nakon zaključenja prethodnog postupka preinačila tužbu s osnova izgubljene zarade čime je postupila protivno odredbi čl. 190. st. 1.-3. ZPP, a uz to je nastupila i zastara preinačenog dijela zahtjeva, valja istaći da je odredbom čl. 191. st. 2. ZPP propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

7. Naime, u konkretnom slučaju tužiteljica je izvornom tužbom podnijetom 10. srpnja 2020. (naknado ispravljenom u pogledu oznaka godina) zahtijevala isplatu izgubljene zarade za mjesec kolovoz, rujan i studeni 2017. koji su u tom trenutku bili dospjeli, te je tijekom postupka preinačila tužbu na način da je povećala iznos izgubljene zarade za one mjesečne iznose koji su do tada dospjeli.

8. Dakle, u konkretnom slučaju, tužiteljica je preinačavala tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe pri čemu nije mijenjala činjeničnu osnovu tužbe koja je kroz cijeli tijek prvostupanjskog postupka ostala ista. Takvoj preinaci tužbe, sukladno čl. 191. st. 2. ZPP, tuženik se ne može protiviti, pa je sud prvog stupnja bio sukladno čl. 190. st. 2. i 3. ZPP dužan (samo) ocijeniti da li bi dopuštanje preinake bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, što je i učinio stoga su takvi žalbeni navodi tuženika neosnovani.

9. Što se tiče žalbenog navoda da je preinačeni zahtjev u zastari valja istaći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 27. svibnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje poslovni broj SU-IV-123/2024-5 koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud u kojem se navodi da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl.191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, stoga je takav žalbeni navod tuženika također neosnovan.

10. Među strankama nije sporno:

-da je tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi 17. kolovoza 2017. kao vozačica osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] za koju je odgovoran osiguranik tuženika;

-da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede u vidu istegnuća mišića vrata, natučenje desnog ramena, natučenje desnog kuka i natučenje desne strane prsišta;

-da je tužiteljica zbog zadobivenih povreda trpjela primarni strah koji je bio intenzivan i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana te manjeg intenziteta u trajanju od 21 dan, da je pretrpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana te manjeg intenziteta u trajanju od 75 dana, da su zbog ozljeđivanja tužiteljici smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 7% te da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 14 dana u trajanju od po 2 sata dnevno te 20 dana u trajanju od po 1 sat dnevno ili ukupno 48 sati;

-da je liječenje tužiteljice završeno 17. studenog 2020.;

-da je tuženik podneskom od 9. ožujka 2022. učinio nespornim osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na izgubljenu zaradu i to za mjesece koje je tužiteljica potraživala izvornom tužbom, dakle za mjesec kolovoz, rujan i studeni 2017.

-da je tuženik tužiteljici s osnova naknade neimovinske štete platio iznos od 1.128,14 EUR-a.

11.Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da u konkretnom slučaju težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje tužiteljici pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a sukladno odredbi čl. 1100. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO).

12. Imajući u vidu sve kriterije koji prema odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO utječu na visinu naknade neimovinske štete, te imajući u vidu da je tužiteljici već isplaćen iznos od 1.128,14 EUR-a, pravilno je odmjerio visinu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu te joj dosudio i daljnji iznos od 2.412,94 EUR-a.

13. Također, temeljem utvrđenja da je tužiteljici nakon ozljeđivanja bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 48 sati, a cijeneći da je cijena jednog sata takve tuđe pomoći njege 1,99 EUR-a sud prvoga stupnja je temeljem odredbe čl. 223. ZPP pravilno tužiteljici priznao naknadu za ovaj vid štete u iznosu od 95,56 EUR-a.

14. Nadalje, a kako je to naprijed već navedeno, tuženik je podneskom od 9. ožujka 2022. (list 80-81 spisa) učinio nespornim osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na izgubljenu zaradu i to za mjesece koje je tužiteljica potraživala izvornom tužbom, dakle za mjesec kolovoz 2017. u iznosu od 23,64 EUR-a, za rujan 2017. u iznosu od 4,13 EUR-a te za mjesec studeni 2017. u iznosu od 21, 71 EUR-a slijedom čega je tužiteljici pravilno dosudio navedene iznose.

15. U odnosu na preostale iznose izgubljene zarade tuženik je tijekom postupka osporio osnovu i visinu zahtjeva, ističući da između ozljeda tužiteljice i bolovanja nema uzročno-posljedične veze, da je bolovanje tužiteljice s prekidima trajalo ukupno četiri godine, što imajući u vidu zadobivene ozljede nije objektivno moguće.

16. Sud prvoga stupnja takav prigovor otklonio je uz obrazloženje da iz nalaza medicinskog vještaka dr. Žarka Rašića proizlazi da je bolovanje u uzročno posljedičnoj vezi s povredama koje je tužiteljica zadobila.

17. Međutim, takvo što uopće ne proizlazi kako niti iz pismenog nalaza i mišljenja tako niti njegovih usmenih dopuna.

18. U konkretnom slučaju na tužiteljici je bio teret dokaza postojanja uzročno- posljedične veze između zadobivenih ozljeda i bolovanja i to provođenjem vještačenja po vještaku specijalisti medicine rada. Naime, prema stajalištu ovoga drugostupanjskog suda vještačenje nesposobnosti za rad spada u područje stručnog znanja liječnika specijalista medicine rada a ne liječnika drugih specijalnosti, koje vještačenje tužiteljica nije predložila stoga nije niti dokazala postojanje uzročno- posljedične veze (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x 586/09-2 od 28. veljače 2012.), stoga je u odnosu na preostali dio njezin tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 3.258,66 EUR-a neosnovan.

19. Što se tiče žalbenih navoda tuženika u odnosu na zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete te tuđe pomoći i njege, valja istaći da iz izreke pobijane presude pod stavkom I. proizlazi da sud prvoga stupnja uopće nije odlučio o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete i tuđe pomoći i njege. Međutim, kako tužiteljica nije u tome dijelu tražila donošenje dopunske presude to se smatra da je u tome dijelu tužba tužiteljice povučena (čl. 339. st. 2. ZPP), stoga taj žalbeni navod tuženika ovaj drugostupanjski sud nije niti razmatrao.

20. Kako se ovom presudom promijenio uspjeh stranaka u sporu, to je u pravilnoj primjeni materijalnog prava djelomično valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.

21. Tužiteljica je s osnovom zahtjeva uspjela 100%, a s visinom 42,80% to je uspjeh tužiteljice u sporu 71,40%, dok tuženik s osnovom zahtjeva nije uspio, a s visinom je uspio 57,20% to je uspjeh tuženika u sporu 28,60%, pa slijedom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP od uspjeha tužiteljice u sporu valja oduzeti uspjeh tuženika (71,40%-28,60%) te uspjeh tužiteljice iznosi 42,80%.

22. Tužiteljici je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora priznat trošak zastupanja po odvjetniku i to: za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova (Tbr. 7/1), za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1), sastav podneska 31. listopada 2020. 100 bodova (Tbr.8/1), zastupanja na ročištu 5. studenog 2020. 100 bodova (Tbr. 9/1), za podnesak 11. srpnja 2021. 100 bodova (Tbr.8/1), ročište 21. listopada 2021. 25 bodova (Tbr.9/5), ročište 10. veljače 2022. 100 bodova, ročište 15. ožujka 2022. 100 bodova, za podnesak 16. kolovoza 2022. 100 bodova, za podnesak 27. listopada 2023. 100 bodova, za ročište 19. prosinca 2023. 25 bodova, ročište 2. svibnja 2024. 100 bodova te ročišta za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9/3) ili ukupno 1.100 bodova, odnosno 2.200,00 EUR-a što uvećano za 25% PDV-a ili 550,00 EUR-a iznosi 2.750,00 EUR-a. Kako je tužiteljica u sporu uspjela 42,80% to joj valjalo dosuditi iznos od 1.177,00 EUR- a.

23. Tužiteljici pripadaju i troškovi medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 398,16 EUR-a, jer je taj trošak vezan kako za utvrđivanje visine tako i za utvrđivanje osnove zahtjeva glede neimovinske štete te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i kao nužan je u cijelosti priznat, stoga joj sveukupno pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 1.575,16 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2024. do isplate.

24. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podneska 13. studenog 2020., podneska 20. listopada 2021., podneska 25. ožujka 2022., podneska 15. travnja 2022., podneska 23. rujna 2022., podneska 25. listopada 2022., podneska 26. siječnja 2023., te podneska 13. veljače 2024. jer isti nisu bili nužni za vođenje ovoga postupka. Također, tužiteljici nije priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,80 EUR-a jer sa zahtjevom za naknadu izgubljene zarade nije uspjela, kao niti trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu obzirom da iz sadržaja spisa ne proizlazi da ju je sud pozvao na plaćanje istih, odnosno da je iste platila.

25. Tuženiku je priznat trošak sastava žalbe (Tbr. 10/ 1) u visini 125 bodova, odnosno 250,00 EUR-a, što uvećano za 25% PDV-a ili 62,50 EUR-a iznosi 312,50 EUR-a, ali kako je tuženik sa žalbom uspio sa 56,02% to mu pripada trošak u iznosu od 175,06 EUR-a što uvećano za trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 66,36 EUR-a sveukupno iznosi 241,42 EUR-a.

26. Iz navedenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske presude, a djelomično je prihvatiti kao osnovanu te sukladno odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ove drugostupanjske presude.

27. U nepobijanom dijelu (stavak II. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka