Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-454/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LŠ, zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., i 84/21., – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika podnesene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj: K-217/2021. od 17. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog LŠ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni LŠ zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju odredbe članka 117. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) okrivljeni LŠ dužan je platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. istog Zakona u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, te troškove privatne tužiteljice i nagradu i nužne izdatke njezinog opunomoćenika o čemu će sud odlučiti naknadno pisanim rješenjem.

3. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljeni putem branitelja Bojana Bacingera, odvjetnika iz Čakovca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud počinio naprijed navedenu bitnu povredu jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi u pobijanoj presudi su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku. Ističe se da pobijana presuda sadrži samo paušalne navode u pogledu počinjenja kaznenog djela i obrazloženje izvedenih dokaza. Nadalje, navodi se da je u prvotnoj verziji privatne tužbe od 11. listopada 2021., privatna tužiteljica kao datum počinjenja kaznenog djela navela 17. kolovoz 2021. i pad na koljena ako tjelesnu ozljedu. Nadalje ističe da privatna tužiteljica ispravlja privatnu tužbu, međutim i dalje ostaje kod tog datuma od 17. kolovoza 2021. i pada na koljena, međutim, nakon saslušanja svih svjedoka i privatne tužiteljice, dakle na samom kraju dokaznog postupka privatna tužiteljica mijenja datum počinjenja kaznenog djela te izjavljuje da se navodni sukob između nje i okrivljenika dogodio 18. kolovoza 2021., a zatim sud odlučuje izmijeniti činjenični opis kaznenog djela na način da ispušta dio koji se odnosi na pad na tlo i ozljedu koljena, bez da to čini sama privatna tužiteljica i time disponira svojim zahtjevom.

7. U pravu je okrivljenik kada tvrdi da je prvotnom privatnom tužbom privatna tužiteljica kao datum počinjenja kaznenog djela navela 17. kolovoz 2021. a u činjeničnom opisu osim tjelesne ozljede u vidu krvnog podljeva lijeve nadlaktice navela je i ozljedu koljena međutim na raspravi održanoj 2. srpnja 2024. privatna tužiteljica je izmijenila činjenični opis kaznenog djela i kao datum počinjenja kaznenog djela naznačila 18. kolovoz 2021. U odnosu na ozljedu desnog koljena prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo je zbog čega je tu ozljedu izostavio iz činjeničnog opisa djela koje se okrivljeniku stavlja na teret, na način da je ispustio riječi "pala na pod i na desnom koljenu uslijed pada zadobila modricu promjera 2 cm, hematom na lijevoj nadlaktici, otok i crvenilo na lijevoj nadlaktici i kontuziju koljena" te stavio riječi "zadobila krvni podljev lijeve nadlaktice, ozljedu lake naravi", jer je tako utvrđeno na temelju provedenog medicinskog vještačenja te na takav način, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud nije povrijedio identitet optužbe jer nije mijenjao činjenice o kojima ovisi opstojnost kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret.

8. Dakle, nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da prvostupanjski sud nije sa sigurnošću utvrdio vrijeme počinjenja kaznenog djela, a koje vrijeme počinjenja kaznenog djela je privatna tužiteljica naznačila u izmijenjenoj privatnoj tužbi 2. srpnja 2024., a koja činjenica je utvrđena sa sigurnošću, jer to proizlazi kako iz medicinske dokumentacije za oštećenicu tako i iz iskaza same oštećenice.

9. Osim toga, nije u pravu okrivljenik niti kada navodi da postoji znatna proturječnost i nejasnoća u pogledu načina nastanka zadobivenih ozljeda kod privatne tužiteljice. Naime, privatna tužiteljica je u svom iskazu jasno i okolnosno opisala inkriminirani događaj sa okrivljenikom navodeći na koji način je zadobila ozljede od okrivljenika a koji iskaz je ispravno prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojan jer je između ostalog i potvrđen iskazom ispitanog svjedoka MŠ koji po ocjeni ovog drugostupanjskog suda je nezainteresirana osoba. Osim toga, ozljeda koju je privatna tužiteljica zadobila je potvrđena i nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka koji se očitovao o mehanizmu nastanka zadobivene ozljede. Činjenica što svjedok MŠ nije znao točan datum događaja, nije od utjecaja na vjerodostojnost iskaza tog svjedoka koji je opisao sporni događaj navodeći da je vidio da je okrivljenik privatnu tužiteljicu u jednom trenutku primio za gornji mišić ruke, odnosno nadlakticu, te je odgurnuo, no ona uslijed toga nije pala.

10. Dakle, prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice u ovom postupku koje su potpuno jasne i nisu međusobno kontradiktorne te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku.

11. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.

12. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika u kojoj poriče učin kaznenog djela navodeći da toga dana nije tjelesno ozlijedio privatnu tužiteljicu i da se događaj dogodio upravo na način kako su to opisali svjedoci TŠ, RŠ i DŠ, Takovu obranu okrivljenika prvostupanjski sud nije prihvatio jer je usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

13. Naime, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda privatna tužiteljica AŠ jasno i okolnosno opisuje sporni događaj sa okrivljenikom, navodeći kada i na koji način se zbio sporni događaj, te je opisala na koji način joj je okrivljenik nanio tjelesne ozljede. Njezin iskaz potvrdio je MŠ koji je obavljao radove za privatnu tužiteljicu navodeći da je vidio da je u jednom trenutku okrivljenik primio privatnu tužiteljicu za gornji mišić ruke, odnosno nadlakticu, te ju odgurnuo, no ona uslijed toga nije pala. Svjedoci DŠ, TŠ i RŠ navode da nije bilo nikakvog fizičkog sukoba između okrivljenika i privatne tužiteljice, međutim, prvostupanjski sud njihove iskaze ne prihvaća, jer se radi o zaposlenicima, odnosno članovima obitelji okrivljenika, te su po ocjeni suda njihovi iskazi usmjereni na otklanjanje kaznene odgovornosti okrivljenika. Osim toga, iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka jasno proizlazi da su kod oštećene 18. kolovoza 2021. prilikom pregleda utvrđene ozljede na lijevoj nadlaktici, odnosno da je vidljiva manja modrica promjera 2 cm, a na koljenu kontuzijski biljeg koji se ne smatra ozljedom u sudskomedicinskom smislu, zbog nedostatka opisa ozljede. Za krvni podljev lijeve nadlaktice obzirom na nedostatak detaljnog opisa ozljede ne može se utvrditi vremenski okvir nastanka ozljede, no da je s obzirom na okolnost događaja navedena ozljeda krvnog podljeva mogla nastati pritiskom prsta u području nadlaktice iako se navedeni mehanizam ne može sa sigurnošću i većom vjerojatnošću dokazati. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka kao vjerodostojan i istinit jer nije našao niti jednu okolnost koja bi dovela u sumnju nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka.

14. Dakle, obzirom da je privatna tužiteljica jasno i okolnosno opisala sporni događaj sa okrivljenikom navodeći da ju je 18. kolovoza 2021. nakon verbalnog sukoba u cilju da je tjelesno ozljedi rukom ulovio za lijevu nadlakticu i snažno je odgurnuo, uslijed čeg je zadobila krvni podljev lijeve nadlaktice koja ozljeda je lake naravi, a koji iskaz je potvrdio svjedok MŠ koji je nezainteresiran za ishod ovog postupka, te imajući u vidu nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka koji nalaz je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je ispravno prvostupanjski sud zaključio da je okrivljenik počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za takova svoja utvrđenja prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao jasne i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede kaznenog zakona.

16. Iako okrivljenik u uvodnom dijelu ističe da se žali zbog odluke o kazni taj žalbeni osnov ne obrazlaže.

17. Prilikom izbora vrste i mjere kazne, prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika, pa mu je kao olakotno cijenio činjenicu da je kazneno neosuđivana osoba i njegovo korektno držanje pred sudom, dok otegotnih okolnosti nije našao.

18. Imajući u vidu navedeno te stupanj krivnje i pogibeljnost predmetnog kaznenog djela, prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri (3) mjeseca i potom mu izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od jedne (1) godine ne počini novo kazneno djelo.

19. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je ispravno prvostupanjski sud okrivljeniku cijenio olakotne okolnosti, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene, te je ocjena i ovoga suda da će se kaznom na koju je okrivljenik osuđen presudom prvostupanjskog suda u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ.

20. Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede iz članka 476. stavak 1. ZKP na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše