Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3404/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Milene Frankić kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Mrzljak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Siniša Štimac, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika Cemex Hrvatska d.d., OIB: 94136335132, Kaštel Sućurac, Cesta dr. Franje Tuđmana 45, kojeg zastupa Mišel Rošić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Budimir i partneri u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-279/2019-63 od 13. lipnja 2025. godine, dana 9. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-279/2019-63 od 13. lipnja 2025. godine.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-279/2019-63 od 13. lipnja 2025. godine u pobijanoj točki II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

“I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju s naslova imovinske štete iznos od 8.448,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. studenog 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena pa sve do isplate.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine. „

1.1. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je objektivna preinaka tužbe (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.062,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (točka II. izreke).

2. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude i protiv točke II. izreke rješenja, a koje pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, osobito povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. u vezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, preinači presudu i pobijano rješenje i tuženika obveže na snašanje troškova postupka uključujući i trošak žalbe. Podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tuženik se očitovao na žalbu tužitelja te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu te da obveže tužitelja na plaćanje parničnog troška kao i troška žalbenog postupka.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je tuženik prouzročio tužitelju kada je bez pisane suglasnosti tužitelja pristupio na vinograd tužitelja te koristeći tešku mehanizaciju uništio tužiteljev vinograd.

6. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti onu iz čl. 354. st. 2 t. 11. ZPP, na koju se ukazuje u žalbi. Presuda i rješenje prvostupanjskog suda mogu se ispitati, izreka presude i rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude i rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje i rješavanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni. O odlučnim činjenicama sud je dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a kako će biti nastavno obrazloženo.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je na susjednoj nekretnini, koja se nalazi uz nekretninu tužitelja, bilo potrebno ukloniti betonski stup,

- da je te radove bilo moguće izvesti jedino s nekretnine u vlasništvu tužitelja,

- da je tužitelj dao usmeno odobrenje da se radovi izvode s njegove nekretnine,

- da su se radovi izvodili 14., 15. i 16. studenoga 2018. godine,

- da je prilikom izvođenja radova uništen put i vinograd tužitelja površine 800 m²,

- da se tužitelj radi mirnog rješenja spora obratio tuženiku 11. prosinca 2018., tražeći uspostavu prijašnjeg stanja u odnosu na put te isplatu procijenjene štete u odnosu na vinograd,

- da je tuženik nakon toga put doveo u prvobitno stanje, a za preostalu štetu ponudio isplatu 1.000,00 kn, što tužitelj nije prihvatio.

8. Tužitelj tijekom postupka, pa tako i u žalbi, ističe da je dao pristanak da se za potrebe radova koristi njegov put, ali da je izričito zabranio korištenje bilo kojeg drugo dijela njegove nekretnine. Također je naveo da je, kada je uočio da se mehanizacija tuženika nalazi i na njegovom vinogradu, u ljutnji rekao radnicima tuženika da izvade svu vinovu lozu, preoru zemljište i presade masline. Međutim, mjesec dana nakon što su radnici tuženika postupili po njegovom nalogu, tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete za uništen vinograd.

9. Na pitanje naknade štete primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje: ZV). Čl. 1045. ZOO propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi, osim ako dokaže da ona nije nastala njegovom krivnjom. Imovinska šteta u pravilu se nadoknađuje vraćanjem u prijašnje stanje (čl. 1085. st. 1. ZOO), a ako to nije moguće ili nije dostatno, preostali dio štete naknađuje se u novcu (st. 2. i 3.). Prema čl. 1092. st. 1. ZOO, ako je oštećenik pridonio nastanku štete ili njezinom povećanju, ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja (čl. 1092. st. 2. ZOO). U ovom predmetu tužitelj tvrdi da mu je šteta nastala u vinogradu površine 800 m². Auto-dizalica tuženika bila je postavljena na manjem dijelu vinograda (auto- dizalica inače zauzima površinu od oko 4 × 7–8 metara, uz manevarski prostor), što je moglo prouzročiti određenu štetu. Međutim, nije životno prihvatljivo da je na taj način uništen čitav vinograd površine 800 m². Štoviše, tužitelj je sam priznao da je radnicima tuženika naložio da prekopaju cijeli vinograd i presade masline. Na taj način nije tražio sanaciju samo oštećenog dijela, već je svojim zahtjevom očito pridonio nastanku veće štete, a ujedno je i onemogućio utvrđivanje stvarnog obujma nastale štete. Tužitelj je naveo i da je u početku bio zadovoljan obavljenim poslom, odnosno presađivanjem maslina, pa se iz toga može zaključiti da je upravo to tada smatrao odgovarajućom kompenzacijom za eventualno nastalu štetu. Tek je naknadno odlučio potraživati naknadu štete za cijeli vinograd, iako je, prema njegovim izjavama, veći dio vinograda bio uništen njegovom inicijativom. Iz navedenog proizlazi da tužitelj od samog početka nije smatrao da mu pripada pravo na naknadu štete za cijeli vinograd. Da je to smatrao, poduzeo bi radnje radi osiguranja dokaza potrebne za utvrđivanje visine štete, a upravo zbog radnji koje je tuženik poduzeo izvršavajući tužiteljeve naloge, vještačenjem nije bilo moguće točno utvrditi niti nastanak niti obujam štete. Vještaci agronomske struke svoj su nalaz i mišljenje izradili na temelju tužiteljevih navoda, pretpostavljajući da se na cijeloj površini od 800 m² nalazio vinograd, bez prethodnog utvrđivanja koji je dio vinograda stvarno uništen djelovanjem teške mehanizacije, a kao što je već prethodno obrazloženo, nije životno prihvatljivo da bi navedeni stroj mogao uništiti cijeli vinograd površine 800 m². Naprotiv, logičniji je zaključak da je tužitelj želio da se eventualna šteta sanira upravo na opisani način, budući da bi bilo proturječno zahtijevati od tuženika preoravanje vinograda i presađivanje maslina, a zatim, tek nakon mjesec dana, dodatno tražiti i novčanu naknadu za uništeni vinograd.

10. U konkretnom slučaju nesporan je pretežiti doprinos tužitelja nastanku veće štete te njegova isključiva odgovornost za uništenje dokaza na temelju kojih bi se mogao utvrditi nastanak i visina eventualne štete. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu da je ponašanje oštećenika neprihvatljivo s aspekta zaštite vlastitih interesa, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude.

11. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP pa je na temelju čl. 380. t. 2. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

12. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom valjalo je po čl. 166. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odbiti zahtjev za naknadu troškova žalbe, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

13. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke rješenja.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić